Naša privreda je hronično nelikvidna. Još od 1994.godine. Ovo je bilo najvažnije pitanje i najveći problem i 2001. godine, pre privatizacije, i na žalost, ovo je najveći problem i dan danas. Hroničan nedostatak obrtnog kapitala je kamen oko vrata privrede koji čini poslovanje gotovo nemogućim. Umesto da se bavimo ovim problemom, mi smo se bavili i dalje se bavimo svim drugim problemima. Verovanto ne samo zato što je ovaj problem težak, već i zato što se u nelikvidnoj privredi najlakše lovi u mutnom. A za to smo stručnjaci.
Ko je najveći izvor i generator nelikvidnosti? Država, javna preduzeća, ali i privatni monopolisti.
- Ništa ne razumem ovu pesmu! Molim te, mama, pročitaj mi je ti i prevedi.
- Da ti prevodim sa srpskog na srpski?!
- Nije to srpski, to je crnogorski!
- Crnogorski?
- Aha. Tako priča deda Krsto. A on je pravi Crnogorac.
- Nešto si ti tu pomešala. Hoćeš da ti pevam uz gusle ili samo da izražajno pročitam?
- Šta ti je lakše. Ali obavezno prevedi nepoznate reči...one anarhoizme!
- Misliš arhaizme?
- E te.
Poznata je izreka: "Radoznalost ubi mačku" ili na engleskom „Curiosity killed the cat". Nepažnja i radoznalost se nedavno osvetila velikoj i poznatoj svetskoj firmi RSA (Security Division of EMC), koja se bavi proizvodima vezanim za računarsku bezbednost.
Pre par nedelja, ova kompanija je objavila, a mnogi mediji preneli, da je bila žrtva ozbiljnog sigurnosnog napada, koji je kompromitovao jedan od njenih važnih proizvoda poznat pod imenom RSA SecurID. Radi se o proizvodu prepoznatljivom kao token, a koji je, u suštini, deo prilično kompleksnog sistema za proveru identiteta (autentifikacije) bazirane na dva faktora (engl. two-factor authentication). Kompanija RSA je o ovom problemu obavestila berzansku SEC komisiju (Securities Exchange Comission), kao i svoje klijente.
(Ovaj tekst je originalno napisao mikele9, uz minimalnu asistenciju - i veliku podrsku! -druga dva ucesnika. Iz tehnickih razloga, odlucili smo da post stavimo na moj blog, mada bi pravednije i preciznije bilo da ga je mikele objavio na svom. Bez obzira, evo teksta o Amedeu Modiljaniju.)
1895, jedanaest godina po rođenju Amedea Modiljanija, njegova majka Eugenija je u svoj dnevnik zapisala: Dedo ima
Da bi čovek upao u ovakva lepa raspoloženja uopšte ne treba mnogo. Dovoljno je da otvori bilo koje novine, da popriča sa bilo kim iz drage nam otadžbine, malo da pogleda TV i to je sasvim dovoljno. U zadnje vreme sve to manje-više izbegavam osim kontakta sa ljudima i to pre svega jer je jeftinije, staje manje živaca i nerviranja.
Ne borim se protiv vetrenjača, pre svega jer nemam Sanča Pansu da mi čuva strah i sluša moja naklapanja. Zato radim ono što mogu. Zadnjih nekoliko godina radim dva posla. Na tom drugom poslu sam u tih nešto
Naslov bi mogao i da glasi “Na tenkovima smo se rastajali, oko tenkova se spajamo”
Samo u poslednja dva meseca desilo se dosta toga što je potvrdilo tezu da se na prostoru bivše Jugoslavije stvara sasvim nova interesna sfera.
Države nastale na razvalinama SFRJ muče iste muke: korupcija, ekonomski sunovrat, društveno raslojavanje, nedovršen politički sistem, kriminal i siromaštvo ogromnog broja stanovništva, opšte su karakteristike svih osim Slovenije. Obećavane su kule i gradovi, a nakon 20 godina svi su tamo pa i dalje nego gde su onda bili.
SFRJ je imala ukupan spoljni dug od, preračunato, 14 milijardi evra, a sada njeni "potomci" zajedno duguju svetu - 117 milijardi
Unlike bears, we do not sleep through the winter months. Unless watching parliament on RTS counts. But now, as the weather begins to warm, we awaken like the bears from a state of hibernation. We take to the streets. We wear brighter colors, fewer layers, we check each other out. Eyes open.
Dogodilo se na današnji dan ...
Pre tačno dve godine, na današnji dan dao sam svoj prvi i jedini intervju za RTS (šta ću kad nijedna druga TV to nije htela da isprati ) povodom premijere moje predstave '' Dve karte za Beč '', koja je te večeri odigrana u Teatru 78 ...
Zahvalio bih se ovim putem svima koji su te
Jedan od argumenata za uvrštenje V. u Panteon magičnog nadrealizma je i osobenost da su tamo živeli najlepši Cigani na svetu. Ne znam da li se neko ikada pozabavio naučnim objašnjenjem tog fenomena.
Kako postoji (ne)vesela velika verovatnoća da ću u skorije vreme otići na Kosovo da tamo, a u ciilju pravljenja jedne knjige, provedem nekih mesec i nadam se samo mesec dana (mada je Kosovo opasan vir, i bog mi je svedok, jednom sam otišla na tri pa ostala godinu i po dana) verujem da neću odoleti a da ne pišem šta tamo ima. Kako ne bih da se tada bavim s temu ko je fašista, ko počeo rat a čija strina kurva, evo mog BLOGA , (pod pretpostavkom da možda nekoga može da zanima šta ću tamo videti)
Za
Svetski dan Roma. Svež snimak. Istinit.
Ipak... Ipak... - dajmo im šansu.
Tek danas dobih malo više vremena da se odvažim da odslušam „Kažiprst" od 6. aprila, po preporuci dalija76 na jednom blogu, g. Šabića, mislim... Elem, baš me zanimalo kakve su to muke naše vlasti s izbornim sistemom, blanko ostavkama i sl.
I, čuh kako gospođa Kolundžija više puta ponovi (da li se to žalila?) da im iz Evrope nisu rekli kako da ostvare to što od njih (nas?) traže, nego su samo dali zadatak da narod treba da zna za koga (koju ličnost) glasa! Ništa više (a ni manje)!
I, sve mi se čini da su rešenja komplikovanih stvari (ako je ova uopšte