Danas sam u selu u severnoj Vestfaliji otkrila predivan antikvarijat, a taman sam pomislila da nema niceg zanimljivijeg od spragli, konja i vina posle vecere. Kupila sam dve knjige Reja Bredberija, „Medizin für Melancholie" i „Der Illustrierte mann" s fenomenalnim koricama, totalno bajkovitim, svaku platila dva evra, super, zar ne! Poklonicu ih mom piletu Marijani, ne mogu da se setim da li ih je citala, ali znam da sam joj kad je bila mala
Juče se nekako pojavila informacija da je Venecijanska komisija zaključila da su predlozi vlasti u Srbiji za promene zakona o izboru narodnih poslanika „u suprotnosti sa demokratskim principima". Isto tako rekoše i da nedostaje političke volje. Beograd je odgovorio. Usmeno kroz predsednicu skupštine da ta, politička, volja postoji za neke stvari a za neke ne.
Može se to prevesti na neki od razumljivijih jezika. Recimo srpski, a može i na srpsko-hrvatski.Volja postoji samo pod sledećim uslovima: Da partije nastave da vladaju u Srbiji, da se građani ne pitaju za koga su glasali, da možemo pobediti na sledećim izborima.
Nakon kampanje „Završi Megatrend i vrati se u Srbiju!" državljani Srbije koji žive u rasejanju se masovno vraćaju u domovinu
Nakon što je Megatrend univerzitet postavio drugu kampanju sa porukom „Završi Megatrend i vrati se u Srbiju!", mnogi državljani Srbije koji žive u inostranstvu su odlučili da se vrate u domovinu.
Kako javljaju svetske agencije pojedini delovi Čikaga, Minhena i Beča su totalno pusti, jer su svi žitelji spakovali svoje kofere i odlučili da se vrate u Srbiju. Među njima je i Filip Jovanović koji je završio Megatrend univerzitet u Londonu i odlučio da se vrati:
Milan Nikolić
Šta nam 6.april danas znači? Još jedan datum iz (kontroverznih) udžbenika istorije čije je značenje zamagaljeno stranačkim i ideološkim relativizacijama u decenijama koje su dolazile. Činjenica da je fašizam pojam oko kojeg se već u trećoj sekundi diskusije nepomirljivo delimo, ukazuje na društvo bez vrednosti. Društvo kojim se niko nije bavio oslobođen ličnih interesa. Odnos prema fašizmu bi trebalo da stane u jednu prostu rečenicu. Kod nas ona uvek trpi proširenje. Uvek postoji neko - ali. I odmah zatim sledi licitiranje primerima, brojkama, istorijskim i pseudoistorijskim podacima. Logika takvih izlaganja u nekom trenutku uvek dovede do posezanja za zločinima drugih. Čak i kada su ti zločini nesporni, mogu li biti izostavljeni kada se govori o tom "prostačkom šljamu" kako je veliki Tomas Man, nemački pisac, govorio o nacistima. Čemu služe komparacije? U njima uvek postoji zrno relativizacije.
manite se zvezde.
Furam ja prekjuče svoju rutu Savskim kejom i malo, malo gledam na sat, u sedam sati Novak igra protiva Nadala! Na stotinak metara od kraja keja, vidim kako moji prijatelji, bračni par Jasmina i Brana silaze na splav Barka. Branu i viđam ali Jasminu nisam video bar dve godine, pa siđem za njima. Prilazeći im, oni već seli, stavljam prst na usta pokazujući Brani da ćuti.
Ponekad me uhvati amok. To ste mogli da vidite ne toliko u mojim tekstovima koliko u mojim komentarima.
Sad sam se potrudio da ostanem miran.
Čitam vest i gledam sliku o novom simbolu Beograda od 39 spratova.
Evo detalja.
Jedna vest, današnja.
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2011&mm=04&dd=05&nav_id=504100
Jedan moj tekst, ondašnji.
http://blog.b92.net/text/16140/16/
Zaključci:
Svako malo dobijem jedno od onih pitanja. Najnovije je bilo: “Mala grabljivica veličine vrapca, nekakav soko? Srećem ga po gradu često. Po boji liči na stepskog sokola, ali je jako mali. Koji je to soko?”
Ovaj film su pre desetak dana snimili naši drugari iz kluba eXtreme i zamolili su da ga pokažemo nekom ko može da pomogne. Moje slike burića sa odbačenim lož uljem u sred NP Tara kojim sam progonio predstavnike vlasti, kad u zasluženim časovima relaksacije pišu po blogu, su ništa prema ovome.
Ljudi su se vratili sa ozbiljnim infekcijama kože.
Upozorenje za Albicilu: film sadrži materijal neprikladan za njegov mentalni sklop i strast prema rekama, te je bolje da ga na gleda.
istinita prica
Razmišljam trenutno o filmu ‘Bliski susreti treće vrste', iako ne znam otkud baš on u ovom satu i u mojoj glavi, i ne mogu da ne uočim kako smo svi mi neizmerno glupi u svom odrastanju. I time ne mislim na odrastanje od detinjstva do groba, nego na infantilnost celokupne vrste. Kad se ono Richard Dreifus premišljao da li da krene u nepoznato,