"Portparol Demokratske stranke Srbije Andreja Mladenović izjavio je danas da je studentski protest pod nazivom "Evropa nema alternativu" zloupotrebljen i politički instruisan i da se iza njega krije jedna opoziciona partija."
Da li i nash teshkom mukom podrzan predsednik ima problem sa zahtevima studenata?
Zar nije bilo na njemu da sve to i bez protesta oragnizuje?
Zar nisu zahtevi studenata na ovim demonstracijama isti oni zbog kojih su gradjani i glasali za Tadica, da izabrani put vodi u Evropu i da sve shto je potrebno za tu vizu treba da se odradi bez zadrshke?
Pa
Ali tu je naš prijatelj
MIŠEL PLATINI!
Pada dinar. Idu izbori. To nikako ne valja. Neko mora da bude kriv. Šta ako neko pomisli da smo to mi. To nikako ne valja.
Pa ko je kriv? Ne može MMF. Ne može neobavešteni. Ne može crni Toma. Dajte ljudi. Mora neko. Guverner? Guverner nego šta. Daj žutu štampu. Udri blato. Vrag odneo šalu.
“…treba stalno pisati. Iseći vene, umočiti pero u krv i pisati…” Lj.Č.
Nekada ne možete da napišete tekst i da bude lep. Ili lak. Nije svaki trenutak napravljen da se slavi. Nije svaka reč blaga. Nije svaki stog sena mesto gde se neko voleo strasno. U nekom od tih kreveta je neko i izdahnuo.
Nekada se sujete susretnu na pola puta. Sudare se na mestima ukrštanja. Mesta na kojima je izbor dvoličan. Uzburkan, usijan susret uzavrelog i neodoljivog. Ogavnog i ljigavog. Izbor nije kada znate šta birate. Pravi izbor je samosvesna borba između mene i mene. Mene koji
Piše: Rodoljub Šabić
U pravnom poretku Srbije od nedavno je i jedna nova, "vrlo zanimljiva" uredba - " Uredba o bezbednom ukrcavanju i iskrcavanju pomorskih brodova za prevoz rasutog tereta".
Uredbom koju je Vlada Srbije donela pre par sedmica se propisuju uslovi i način za bezbedno ukrcavanje i iskrcavanje pomorskih brodova za prevoz rasutog tereta, koji "viju zastavu Republike Srbije" i koji pristaju na lučke terminale radi ukrcavanja ili iskrcavanja krutih rasutih tereta.
Epitet "vrlo zanimljiva", upotrebio sam, pretpostavljam da je to očigledno, s ironijom,
Probudila se u 9, taman kad je počela sednica Nastavničkog veća. Mrzim trenutak saznanja da se „još samo 5 minuta“ pretvorilo u čitav sat i unezvereno jurcanje po kući, jutarnju toaletu svedenu na pranje zuba i umivanje, grč u stomaku... Tražim telefon da javim... Šta? Da ću zakasniti? Ma, daaaaaaj, već sam zakasnila, a kakva je razlika između 10 minuta i pola sata? Nikakva, ionako ću morati da se pravdam, pa mogu bar kafu da popijem natenane.
Ma ne kasnim ja stalno, omakne mi se tako, neki put, kad znam da me čeka smaranje. A jutros me čekala još jedna sednica
Potpuno kolektivno ludilo. Dva sindikata kao predstavnici radnika i jedna unija poslodavaca kao predstavnik svojih članova poslodavaca, potpisali kolektivni ugovor. U njemu se poslodavci obavezali ... Čekaj malo. Šta me briga na šta su se obavezali. Njihovi radnici, njihove pare, njihov problem. Osim ako država ne proglasi prošireno dejstvo tog privatnog ugovora između neke unije i njenih članova i nekih sindikata ...
ono što uvek imam - a najviše se uplašim - kada se uplašim da sam ga - izgubila
i voljenje vode - u svim nijansama
i nabrajanja - njena
Teorija kratkih rezova
Bil i Suzan su uvedeni u sobu univerziteta Vašington. Bili su mladi bračni par, u svojim dvadesetim, onaj koji bi svako lako zavoleo. Seli su na dve kancelarijske stolice, oko metar i po jedan od drugog, na maloj platformi. Bili su privezani na uređaje i elektrode koje su merile otkucaje srca, količinu znojenja i temperaturu tela. Ispod stolica se nalazio se uređaj koji
Veekend dodatak: Da li važno stići ili je važno voziti se?
U ovoj sekciji nećemo obraditi sva prevozna sredstva, već samo ona koja nas zanimaju u sklopu analize običaja i modela ponašanja u Srbiji i njenoj okolini s kraja 20. i početka 21.veka.
Bicikl u Srbiju nije - kako se to često pogrešno misli - uveden sa dolaskom Kineza u ove krajeve. Na slici
‘Bejbi, sedim na zadnjem sedištu Mercedes kabrioleta,' poslala sam poruku klinki. ‘Mnogo duva,' dodala sam
Autobus na naftu boje hepatitisa, ce
uskoro odlazi za Surčin
ponekad se pokašto i kurčim, bre
i teatralan sam, veličanstveno
izgledam kao onaj Turčin
glavom i bradom otpučim komad Zida plača
nekada su reči bile ubojitije od mača
a danas su pitome kao kakva mačka
pišem pišom redove kojima ne treba ni tačka
Blog Voje Radovanovica "Dok srcem prvu jutarnju kafu"
u emisiji "Sta je sporno", Radio Beograd 202, 7. mart 2013.