Zovem se iŠmajhel, dobri duh Casper, otkucavao mi je daske, koje život znače, vitez Koje, pored puta znače, znam te, znaš me, tip sam koji zna ko je i Erlend Lu i Tajron Lu, i Lu Salome i Cindy Lu, i opet kuburim, ni na (Seničar nije desničar) Karaburmi, ni na (Peršon nije peršun) Čuburi, otkuburim na Kaleniću, znam Boru, znam Goju ali ne znam Miću, niti ću, strune ću, strunuću, it's better to burn out than it is to rust, Sveta Raketa, Sveta mast, Raketa Užice, užicam sa ulice, dasobesim uzice što nekima izviru iz mračne kućice, guzice, pardon maj jun jul frenč, padam u avgustu, šalju me na benč, press, kres, od smeha poteknu mi suze koje se pretvore u suzice, lice nestane u procepu magle, nage nagle, obolele od pelagre, slikaju se za naslov-nice a jašu ih rage, neka matora govna, doslovno poslovna, alo ovne, ima neko kome ću kosti da polomim ovde, a to je karabatak
Njujork, Badnje veče, ljeta gospodnjeg 1943...
U sobi hotela Njujorker starac se spremao za počinak. Sam.
O čemu je razmišljao gledajući to veče ka plafonu sobe u kojoj je proveo prethodnih deset godina - niko ne može sa sigurnošću reći.
Živi kažu, da stari ljudi predosjete dolazak kraja, nepogrešivo, i tada im u misli ulaze slike iz djetinjstva, bezbrižni krajevi iz kojih su pošli ka nekim drugim, često ne baš gostoljubivim predjelima. Obično u
Postoji jedna anegdota, koju rado pominjem kada se povede razgovor o aktivizmu i mogućnostima pojedinca da utječe na promjene. Osobno smatram da je u pitanju Urban Myth, ali priča, istinita ili izmišljena, svakako je vrijedna pomena.
Priča se da je jednom prilikom Gandhija posjetila grupa
Autor: Rodoljub Šabić
Danas sam imao jedan zanimljiv i, verujem, koristan razgovor sa ministrom unutrašnjih poslova. Osnovni predmet tog razgovora bio je, mogu to slobodno reći, jedan dinosaurus. Naravno, ne baš pravi dinosaurus, već nešto što, bar mene asocira na tog velikog, nezgrapnog i trapavog, u savremene uslove neuklopivog, prepotopskog stvora.
Predmet razgovora sam izabrao ja i do sastanka je i došlo na moju inicijativu. A epiteti „nezgrapni, trapavi, u savremene uslove neuklopivi, prepotopski" odnose se na jedan „opšti pravni akt". Konkretno, na „Pravilnik
археолошка искапања на траговима неолита јасно указују да је гозо, острво које једри тик нузмалту, насељено од памтивека. међутим има једна пикантерија која се везује за овај оток. наиме миљеница богова са олимпа, нимфа Калипса, својевремено је баш ту изнајмила једну комфорну пећину за свој боравак . . .
Koliko ono što mediji kažu/lažu/izvlače iz konteksta „ima veze“ postalo je na kratko jasno tek kada je ubijen Zoran Đinđić. Posle zabrana nekih novina i promena par redakcija od strane većine patriotiski odgovornih novinara (ne mislim na one sa RTS), stvari su se stabilizovale za vreme prvog premijerskog mandata Vojislava Koštunice. Sem B92, Blica, Danasa i par nedeljnika, sve ostale novine i televizije u maštovitosti promovisanja nebeskih vrednosti prevazilaze Miloševićevo vreme. Naime, nekadašnje diktatorske fore u medijima je bilo lako „pročitati“ između redova, dok sada za većinu laži iz Politike, Novosti, Kurira, Press-a, čak i glasači koji će glasati „za Evropu“ veruju da „mora da tu ima neke istine“.
Teze koje se podmeću/ponavljaju od početka izborne kampanje se javljaju u mnogo varijanti, malih ili velikih članaka, tema dana, intervjua, komentara itd, ali se mogu grupisati u sledeće:
gost autor: coa smor
Gospodin Šaht je napustio zakonodavni objekat, neshvaćen. Videvši njegov odraz u crnom automobilu sa zatamnjenim staklima, njegova torba je ciknula i odlepršala sa preciznošću šišmiša. Čak i strpljenje jednog Šahta ima svoje granice. Uz veliki prasak, poklopac je krenuo na svoj put ka mesecu u društvu nečije švalerke, koja je bila u automobilu. Baka-Zaga, beskućnica, izašla je iz šahta i krenula uz platan, a zatim je preskočila na oluk obližnje dvanaestospratnice, rešena da se dokopa saksija na krovu. U nekoj meri joj je zasmetao otvoreni prozor na sedmom spratu, ali nije posustajala, niti se obazirala na razgovor koji se kroz njega čuo.
Ovo je rekao jedna od RTS komentatora tokom najave Izraelca veceras na Eurosongu, a kao osvrt- nastavak na priču o jednom od prethodnih izraelskih učesnika koja bila transvestit- Dana Internešnl.
evropsko lice Srbije
Smatrao sam interesantnim i korisnim da u seriji tekstova sa čitateljima našeg bloga podelim nekoliko delova iz knjige dr Miroslava Volfa, „Isključenje i zagrljaj“ koja predstavlja teološko promišljanje identiteta, drugosti i pomirenja. Odlomak kojeg ovde prenosim na slikovit način opisuje način na koji se sistematski pripremaju uslovi za kreiranje etničkog konflikta i sukoba. Paralelizam sa situacijom koja je prethodila sukobu u bivšoj Jugoslaviji je očit, pa je samim tim značaj ovog odlomka i veći za sve naše čitatelje.
Miroslav Volf je profesor je teologije na univerzitetu Jejl i direktor je Jejl centra za veru i kulturu (Yale Center for Faith and Culture). Poznat je po radu na poljima sistematske teologije, etike, rešavanja konflikata i pomirenja. Studirao je na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, Fulerovom teološkom fakultetu (Fuller Theological Seminary) u Pasadeni, Kalifornija i doktorirao je na Univerzitetu u Tibingenu, Nemačka. Danas jedan od najpoznatijih teologa u svetu. Njegovu knjigu Exclusion and Embrace koja je prevedena na hrvatski jezik pod nazivom „Isključenje i zagrljaj“ američki časopis Christianity Today uvrstio je među 100. najboljih verskih knjiga 20. veka. Pre nekoliko godina održao je predavanje na Protestanskom teološkom fakultetu u Novom Sadu.
Gost autor: Smilja Babić
Poslednje pismo moje pokojne majke svojoj bratanici u Belgiji.
Dec.2000.
Draga moja Tanja, Dragi Rolant
Jedva sam sebe naterala da vam pišem jer ima mnogo toga da se piše, da bi shvatila svog oca, kulturu njegovog i tvog naroda, kao i okolnosti u