Lider G17 Mlađan Dinkić izašao je u javnost izjavivši da ne može više da podnese ’’kolektivno ludilo’’ inicirano ponašanjem koalicionog partnera u Vladi: DSS-a, odnosno premijera (podržanog SRS-om). Oglasio se i Palma, veoma razboritom analizom trenutnog stanja u Srbiji. I to što Velja, po svemu sudeći, neće u koaliciju na lokalu sa DSS (možda samo ponegde, da ispoštuje starog saborca) a hoće sa pro-evropskim SPO (verovatno u dobrom delu opština u Srbiji) možda nešto govori (brod koji tone valja napustiti!). Stav privrednika, političke i kulturne elite jasno
Pre, ne znam više ni koliko godina, na Internetu sam naleteo na jedan jako zanimljiv esej koji je u meni probudio interesovanje za transhumanizam. Autor je Alexander Chislenko, za kojeg sam kasnije saznao da je ostao upamćen kao jedan od velikih umova koji su produbili ideje transhumanizma i singularitarijanizma. Esej je napisan 1995. i iznenađujuće je koliko 14 proteklih godina ni malo nije uticalo na njegovu aktuelnost.
Nažalost, Alexander je, posle dužeg perioda izlaženja na kraj sa napadima depresije, oduzeo sebi život 2000. godine. Vrlo u duhu ideja o kojima
Čovek kome je Rada otvorila vrata, negde pred podne, bio je, tačno onako kako ga je Tonka opisala, suv, crnpurast, omanji, sa kapom koju je gužvao u ruci, kao da je došao na vrata da nešto moli. Oči su mu bile sitne i tužne a izmedju tankih usana provirivali su žućkasti zubi okorelog pušača. Rada ga je gledala nepoverljivo iako neznanac nije izgledao kao skitnica, košulja je bila čista a široke pantalone ispeglane, mada ne baš tog jutra.
„Gospodja Rada P........“?, upitao je tihim, dubokim glasom , dostojnim basovske arije u operi. Zastao
Naša privreda je hronično nelikvidna. Još od 1994.godine. Ovo je bilo najvažnije pitanje i najveći problem i 2001. godine, pre privatizacije, i na žalost, ovo je najveći problem i dan danas. Hroničan nedostatak obrtnog kapitala je kamen oko vrata privrede koji čini poslovanje gotovo nemogućim. Umesto da se bavimo ovim problemom, mi smo se bavili i dalje se bavimo svim drugim problemima. Verovanto ne samo zato što je ovaj problem težak, već i zato što se u nelikvidnoj privredi najlakše lovi u mutnom. A za to smo stručnjaci.
Ko je najveći izvor i generator nelikvidnosti? Država, javna preduzeća, ali i privatni monopolisti.
Kada se iz jednog grada na dva meseca na odmor pošalje 960 hiljada radnika jedne industrijske grane, kada najbrojnija nevladina organizacija ima 75 miliona članova a, recimo, broj mobilnog telefona ima devet cifara... jasno je da je najmnogoljudnija država sveta naj u raznim kategorijama.
Zbog Olimpijskih igara u Pekingu u tom gradu obustavljena je izgradnja novih zgrada, skoro milion građevinaca je na prinudnom odmoru, komunistička omladina Kine, uz višedecenijske ozbiljne mere koje potencijalno članstvo svode na manji broj, ima devet puta više članova nego Srbija stanovnika.
Da
About a month ago I started blogging for Foreign Policy magazine.
Just recently the blog opened up for comments. And what regional coverage has elicited the most heated comment debate so far? The Balkans… One mention of FYROM’s name issue and off they went. Day one of the debate and “Damn Turks!” has already been dropped. (It’s always their fault isn’t it.)
Now, I know many of you on here enjoy contributing your two cents, so if you want to get in on this, check it out:
http://blog.foreignpolicy.com/node
Partha je moj ortak with a passion for public speaking. Ima 40 godina i vec 4 je Direktor bolnice u Portsmouthu. Izabrali ga ponovo. Kazu da je vizionar. Napravio je jednu od najvecih reformi sluzbe za Dijabetes u UK.
Kad god se vidimo, razgovor nekako uvek zavrsi na temi Kuda ide ovaj svet. Vec dosta godina, zbog uvecavanja znanja, napredovanja tehnologije etc u medicini (a i sire) trend je bio u specijalizovanju u kom jedan covek poseduje ekspertizu za jedan mikronski deo univerzuma. Medjutim, ispostavlja se da nam ljudi mikelandjelovskog tipa sve vise nedostaju.
Dosta bih dao da mogu da upoznam i provedem sat vremena u razgovoru sa osobom kojoj je u toku pripreme Zakona o Narodnoj skupstini sinula ta epohalna, ideja da pred skupstinu ubuduce dovodi kordon vojske.
Na stranu to sto nema demokratskog drustva, nema parlamenta na svetu, barem ne u zemljama koje plediraju da budu demokratske, a da na njegovim kapijama stoji vojska!
Ta slika vojske na stepenicama parlamenta, sa tm vrlo izrazenim huntistickim, coup d'etat shmekom... Ne znam... Danas su nenaoruzani, sutra vec nek nam je bog u pomoci. Ruku na srce i nije tako tesko zamisliti
Mili Bože, čuda golemoga,
ja li grmi, ja l' se zemlja trese,
ja se bije more o mramorje,
ja se biju na Popina vile?
Niti grmi, nit se zemlja trese,
ni se bije more o mramorje,
ni se biju na Popina vile;
već pucaju u Ševeningenu topovi,
šenluk čini aga Bramerc-aga,
uvatio Malog Komadića,
pa ga meće na dno u tavnicu.
U tavnici dva sužnja,
jedan plače, drugi popijeva:
"Ne boj se, brate moj dvagi,
eda Bog da kakva gođ junaka
koji će nas junak izbaviti!"
A kad k njima Komadić dođe,
svi u jedno grlo zaplakaše,
Komadića ljuto proklinjahu:
"Komadić, dopadnuo muka!
I mi smo se i uzdali u te
da ćeš ti nas kadgođ izbaviti,
eto i ti sade k nama dođe -
ko li će nas junak izbaviti?"
Veli njima Mali Komadić:
"Ne bojte se, braćo moja draga,
već ujutru kad danak osvane,
vi dozov'te agu Bramerc-agu,
pa mu kaž'te da j' umro Komadić
ne bi li me aga zakopao!"
Kad svanulo i sunce granulo,
a povikaju dva sužnja:
"Bog t' ubio, aga Bramerc-aga,
što dovede k nama Komadića?
Jer ga sinoć objesio nisi,
već se kod nas noćas prestavio -
hoće li nas pomoriti smradom?"
Kapalo je oko dva popodne kada sam pre neki dan sedela sa drugaricom na pauzi za kafu. Posle mesec dana borbe sa vukom Fenrirom, Viking Erik je napokon uspeo da nam vrati sunce i da se tog dana pojavio u Novom Sadu, bio bi lepo nagrađen. Ali, nije, kurvar. Kroz Laze Telečkog nije prošao niti jedan Viking. Bilo je par gej gusara i nesto dečice, ali velikih, dlakavih muškaraca, koji damama vraćaju sunce i bogtepita
Rada je bila prosečna ženica. Imala je svoj mali svet i svog, da prostite, Đoku, kog je od milošte a sasvim neopravdano zvala Đole. Đole je bio neotesani seljak, pukim slučajem na dobroj poziciji. Rada je uredno skupljala mokre peškire za njim u kupatilu i uvek uljudno odgovarala na pitanje:"Gde su mi gaće", koje su godinama stajale na istom mestom: donja, leva fijoka.
Znalo se da kad Đole dođe s posla, ni muva ne može da proleti, jer je bio osetljiv na zvuke a morao je dobro da
...RA 01h 01m 08.99s DEC +54 stepena 35' 18.4“
Ljubav je u nama, oko nas...ljubav je ispod i iznad, ispred i iza, sa leve i desne strane...ljubav je u vodi, vazduhu, svetlosti, cvetu, kamenu, travi...ljubav je u mravima, otrovnici zmiji, nezgrapno harmoničnom slonu...Ljubav dolazi i beži, blizu je i daleko...ljubav se rađa i nestaje...uzdiže i baca u ponore...
Moga mladog prijatelja uzdigla je do Cassiopeie.
Na B92 VIP blogu će biti brisani kako blogovi, tako i komentari u kojima budu ispisani pogrdni vicevi na račun pripadnika bilo koje nacije.