Legao sam da spavam. I ne mogu da zaspim. Prevrćem se kao devojka koja tvrdi pazar pred nasrtljivcem. Sve što je moglo mi se otelotvorilo u mislima. Samo san ne.
Oko pola 2, još uvek veselo budan, čujem. Stigla poruka na mobilni. Svima se onako, kojih sam se setio, načestitam mile nove godine. Pa da li ima smisla. U ovo doba. Onda pokrenem film i setim se jedno 5-6 osoba koje bi ustvari mogle da mi sada pošalju poruku. I zašto. Shvatim da nije bitno. Makar ne do jutra. Zvali bi da je nešto urgentno.
Piše: Rodoljub Šabić
Stigao je nedavno dopis Republičkog javnog tužilaštva u prilogu koga vraća Povereniku spise predmeta Instituta za veterinarstvo i obaveštava ga da neće podneti tužbu za poništenje rešenja Poverenika u tom predmetu jer "nema uslova za podnošenje tužbe zbog isteka roka iz člana 18. Zakona o upravnim sporovima."
Možda sam subjektivan ali zasmetala mi je ta formulacija iz dopisa. Mislim, bilo bi sasvim dovoljno ono "nema uslova za podnošenje tužbe", a dodatak "zbog isteka roka" upućuje na zaključak da bi, da rok nije istekao, tužba bila podneta.
predlozeni zakon o diskriminaciji je preopsiran i nedorecen i dozvoljava prakticno neogranicene mogucnosti kaznjavanja za razne kombinacije prestupa: casovnicar koji nije zaposlio nekadasnjeg lopova moze se tuziti za diskriminaciju po principu osudjivanosti; restoran koji je dao prednost mrsavoj konobarici za diskriminaciju na osnovu izgleda ili "genetske osobenosti" i tako u nedogled. povrh svih tih zabrana, u njemu je dodatno podvucen princip pozitivne diskriminacije grupa koje su, po misljenju drzavnih mocnika nalaze u "nejednakom polozaju", iako iskustvo nedvodmisleno pokazuje da su "strucnjaci"
Pre tačno godinu dana, Adi Ignatius, urednik Harvard Business Review-a, u uvodniku broja istakao je da je advertising od umetnosti, sve bliži nauci. Upravo tako. Ako radite u marketinškoj agenciji (posebno u medijskoj), ne šetate se po kancelariji i čekate da vam sine genijalna ideja već analizirate podatke i često ceo dan (i noć) provedete gledajući tabele, kako bi klijentu napravili što bolji rezultat i što veći povraćaj investicije. Eto da na početku mami koja će čitati ovaj blog objasnim šta to ja radim.
Користим ових неколико минута док се риба крчка у котлићу да свима који славе честитам најрадоснији Хришћански празник Божић.
Мир Божији - Христос се роди.
Божићну посланицу Српске Православне Цркве можете прочитати овде
(Ili - zašto muškarci ne idu na more)
Na sred bašte restorana „Jaja na oči" visi ogroman plazma TV čije su ivice potpuno izlepljene etiketama domaćeg piva. Na podu je zeleni itison u ulozi veštačke trave, a u uglu pod zvučnikom saksija nezalivane lozice. Pod njom, kao Cezar u starom Rimu, debeljuškasti kelner lista srednje strane jednog dnevnog tabloida i češka brkove. Na programu su vesti lokalne TV stanice.
„Iz kabineta predsednika našoj televiziji je rečeno da će biti formirana posebna komisija koja će utvrditi okolnosti pod kojima
Ovaj tekst je specijalno pisan za ovaj dan i ovo mesto. Danas je 14. februar, dan Sv. Valentina.
Sveti Valentin (zaštitnik zaljubljenih) je bio episkop i mučenik, a živeo je u 3. veku. Pogubljen je 269. godine odsecanjem glave u doba kad je Rimskim carstvom vladao car Klaudije II.
Kasnije je car Julije I u 4. veku nad njegovim grobom podigao baziliku, i od se tada taj svetac počeo slaviti među hrišćanima.
U 15. veku je ovaj svetac povezan sa praznikom zaljubljenih (dan zaljubljenih), što se održalo do danas.
Dan Svetog Valentina
Ima tako dana, ustanu na levu nogu i sve ćopajući ripaju po slučajno izabranom ljudskom objektu, sve dok ne svane noć njihovog sledbenika ili se prosto umore i dozlogrde sami sebi. Tih i takvih dana na njihovu danju svetlost isplivava moje sukobljavanje sa takozvanim jednostavnim stvarima. Da se razumemo, jednostavne stvari zapravo ni ne postoje, to je prosto pokušaj prevare u cilju zatiranja samopouzdanja kod ljudskih jedinki. Mada može i grupno da radi. Baš tada se pokaže kako teorije zavera uopšte nisu teorije i da je sve to tako stvarno da stvarnije ne može biti, jedino što je maskirano u takvu tupavost da se onda ona nakalemi žrtvi, a zaverenik samo ručice trlja.
Glasine kažu da su se Dvejn Vejd, Lebron Džejms, Kris Boš I Kris Pol toliko sprijateljili tokom priprema i nastupa američke reprezentacije na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre 2007, a to prijateljstvo dodatno ojačali godinu dana kasnije u Pekingu, kada su povratili izgubljenu zlatnu medalju, da su napravili pakt da jednog dana (u leto 2010) zaigraju zajedno u istom NBA timu (u tom trenutku u opticaju su bili Njujork Niksi, pod uslovom da oslobode dovljno novca ispod “seleri kepa”). Zvuči neverovatno, kao najveća izmišljotina svih vremena, ili … nešto
Живот у покрету
Покрет је једно од најстаријих животних искустава човека. Бебама је покрет најраније средство да искажу своја унутрашња стања и пориве и покрети бебе, нарочито они први, увек су пропраћени интензивним емотивним одговором мајке. Тако човек, још у стомаку, научи да је покрет јак начин да изрази себе, да изрази своје унутрашње пориве.
Покрет је снажан део невербалне комуникације и често се чује да је и најјачи. По покретима очију, мишића лица и руку може се, поред свега осталог, открити и да ли особа лаже или говори истину. Мишићи човека могу да нам открију његово емотивно стање често до детаља које је говорни језик немоћан да пропрати.
Покрет може и да нам открије како живот функционише.
Nakon prvih godinu-dve života u ovom gradu, desilo se bilo nešto neočekivano.
Ja sam ostala bez teksta.
Vi me znate, i znate da se to desava retko.
Odakle da počnem?
Vi me znate. Znate da TV gledam retko. Skoro nikad.
Znate da nisam gledala reality show programe tipa Big Brother,
Idol, etc. I ne volim. Dosadno mi. Eto.
Takva sam. Nisam gledala Sex & City, Eurosong....nisam od te vrste...
Al baš.
Secate se mog bloga,
http://blog.b92.net/text/3077/Mamasgotabrandnewblog/
Pogledajte, molim vas, ako se ne sećate.
Da li su mogući gradovi bez građana? ...Zašto ovde više ne postoji (politička) elita...Šta je sve u Srbiji ubijeno ubistvom Đinđića... Kako se Srbija prepustila Vučiću...O mrcvarenju Vojvodine... O despotskim principima funkcionisanja političkih stranaka, medijima, belim listićima i nestanku ideje građanske Srbije... O tome kako društvo bez alternative na kraju postaje društvo bez perspektive...
Gost-autor: Biljana Petković
Na fakultetu sam smatrala sebe debelom te čitala o dijetama, pridržavala ih se neko vreme i uglavnom je rezultat bio 2 dole 3 gore. Posle niza godina je saldo bio prilično iznad očekivanog. Onda su usledili saveti od "probuši kašiku" do preporuka različitih nutricionista.
Druženje sa nutricionistima je davalo rezultate, ali ne dugoročne. Pridržavala sam se neko vreme ali onda opet ponavljala priču sa onim „kilaža gore", uz uvek dovoljno dobar izgovor, zauztetost, put...