КОМПЈУТЕРИ ПИШУ РОМАНЕ
Роман који је написао компјутер замало добио књижевну награду
На конкурсу за националну књижевну награду у Јапану, роман који је написала вештачка интелигенција, уз мало помоћи људског фактора, прошао је ужи круг. На срећу, или несрећу, није освојио награду, али представља велики помак
Za Napalm Death vam niko neće reći da je to (tek) dobar bend. Ili će smatrati da su to najgenijalniji jebačikeve koji su se ikad do'vatili gitara ili pak da je njihova nazovi muzika neslušljiva kakofonija krda pomahnitalih pneumatskih bušilica.
počelo je odbrojavanje
otvorite link, tu su sve nominacije:)
Kontraverzni roman "Dragulj Medine" (eng. The Jewel of Medina), američke spisateljice Sherry Jones, kojeg je izdavačka kuća "BeoBuk" nedavno objavila u Srbiji, povučen je iz prodaje nakon oštrih reakcija mešihata Islamske zajednice u Srbiji, na čelu sa glavnim muftijom Muamerom Zukorlićem. Odluci o povlačenju ove knjige koja opisuje život Aiše, jedne od žena proroka Muhameda, prethodilo je izvinjenje, direktora izvadačke kuće gospodina Aleksandra Jasića.
In JUSA izbori. Obama. Šaljem prijateljici email na Floridu, preklinjem i molim da glasa. Lažem. Briga me za nji', oni misle da je Srbija u Kini, all tho, nisu daleko od istine, bar iz moje skučene vizure. Pijem sok od voća koje se zove „peach" i priznajem da sam oduvek ovakvo ime za breskvu smatrala pomalo uvredljivim. Nekulturno brate... i onda doživim da se „breskvica" koristi za što šta, pa tako i za sok. Gust, lepljiv i sladak.
Zapalalila
Malo je duhova koji se brinu oko toga da ispitaju pitanje pre nego pribave odgovor...
Paul Valery
Od kada pamtim pitala sam se nekoliko stvari:
Da li autori prvo pisu reci ili muziku? Evo, ja sada kada razmisljam, nekako mi se cini kada prvo napises tekst, kao da si ukalupio melodiju i ne ogranicavas je svojom neogranicenoscu vec te ogranici tekst, njegov
život,
opori miris magle
iz šoljice čaja,
osećaj toplote
u stopalima
oslonjenih na rebra radijatora.
život,
kroz prozorska okna i
pogled na crno-belo platno
i jednolične krovove
nanizanih kuća
i tursku kaldrmu
delimično pokrivenu snegom,
stariju
od vremena.
život,
i žena odevena u crno,
bezlična,
hita po
mrvicu hleba
i kantu bukovog drveta.
i zvuk tišine
beživotne sobe
Ispred narečene opštine je zamka koja sasvim bukvalno slabovide i slepe mami u smrt. Dok nadležni, samo 30 metara odatle, pojma nemaju.
Naime, ispred opštine se pruža Ustanička ulica koja u tom delu ima po dve trake u svakom pravcu, u sredini odvojene ostrvom. Pešački prelaz se tako prostire u dve odvojene deonice, do i od ostrva. Zeleno svetlo za pešake na jednoj deonici ide uporedo sa zelenim za vozače na drugoj.
Boža je bio težak čovek u svakom pogledu. Krupan, širokih ramena i još širih bokova, kratkog vrata na kojem je ukočeno, malo unazad zabačeno stajala četvrsta glava i jakih šaka kojima je lupao po stolu kad ga ponese diskusija, izazivao je neprijatnost kod većine kolega. Posebno kod koleginica i posebno kad bi nešto žučno objašnjavao, jer mu je glas postajao prodoran i sasvim nalik urliku ranjene zveri od koje se treba što pre skloniti. Ooooo, daleko od toga da je Boža ikad nekog fizički napao, čak se zgražavao nad svakim oblikom nasilja, ali taj glas... Prosto je izazivao
Srbija se kupa u prljavom novcu. Tim novcem smo se privatizovali. Tim novcem smo udahnuli život u tržište nekretnina. Tim novcem smo kupili impresivan vozni park, vidljiv recimo na ulicama Beograda. Ne radi se samo o kriminalcima i raznoraznim švercerima. Radi se i o raznim bizmismenima, a bogami i binismenima. A i o advokatima paušalcima.
Tim novcem smo se razvijali, investirali, pomagali političke partije, kupovali socijalni mir i arčili ga na razne načine. I malkice smo zažmurili. A i nije baš malkice, nego na oba oka.