Rat u Bosni i Hercegovini trajao je od 6. aprila 1992. do 14. septembra 1995. godine. S obzirom na trajanje, broj žrtava, razaranja i počinjene ratne zločine, rat u Bosni i Hercegovini predstavlja najveći oružani sukob u Evropi nakon završetka II svetskog rata.
Gost-priređivač: Srđa Zlopogleđa
Philipp Bagus, THE TRAGEDY OF THE EURO
ДВЕ ВИЗИЈЕ ЕВРОПЕ
Постојао је сукоб између заступника две различите идеје Европе, од
самог настанка Европске Уније.
Које становиште усвојити:
визију класичног либерализма, или визију социјалистичке Европе?
Увођење евра је одиграло кључну улогу у стратегијама ове две визије и
у циљу разумевања трагедије евра и његовог настанка, важно је бити
упознат са ове две основе, раздвајајуће визије, као и са тензијама
које су претходиле увођењу јединствене валуте.
Od kada se pojavio na političkoj sceni Srbije čini mi se da se Aleksandru Vučiću ne mogu osporiti dve stvari: svakako inteligencija, čak ni kada je, po nalogu nadređenih ili u žaru političke borbe - izgovarao najbesmislenije bedastoće ili najbljutavije gadosti. I drugo - lojalnost svojim političkim guruima.
Kao ilustracija neka posluže i one, po mnogima patetične - dve sedmice premišljanja pre napuštanja svetlog srpskoradikalskog puta krštenog kuma svoje dece, i pristupanja srpskonaprednjačkom novoevropejskom putui Tomislavu Nikoliću.
Čini se da je njegov politički credo u ovih dvadeset godina bio obeležen upravo sledbeničkom ulogom trećeg pa drugog čoveka u firmi.
Ali, kao da su se od jesenas ove stvari stubokom promenile.
Kao da je, preuzimanjem stranke. Aleksandar Vučić zbacio grbu, odbacio štaku i crni povez sa desnog oka. No, da li će se tako uspravljen ispostaviti kao Dobri princ (u nedostatku bolje metafore) ili kao Kajzer Soze?
Nedavno mi je na jednom blogu rečeno da pišam uz vetar. Ne, nisam se uvredio, naprotiv, jer sam u istoj rečenici upoređen sa Don Kihotom (voleo bih da verujem da poređenje stoji), pa mislim da autor te rečenice nije hteo da me uvredi ili možda i jeste ako se rukovodio onom sada na blogu često raubovanom o ponosu i stidu. No, to uopšte nije bitno. Bitno je da sam se, razmišljajući o pišanju uz vetar, setio Brajana.
Oko 10.000 porodica večeras i noćas napušta Srbiju. U mnogim gradovima i varošicama su se pred zgradama ili svojim dvorištima tokom večeri mogle videti žene, muškarci i deca kako iznose putne torbe, pakuju stvari u gepeke automobila... i polako kreću ka izlaznim putevima, železničkim i autobuskim stanicama...
Lela je imala srce veće, toplije i mekše od njene najveće i najlepše pufnaste krofne.
Danas sam je se opet setila, dok sam popodne na terasi grickala klot bruskete, i zalivala svaki zalogaj popodnevnim nescafe-om s malo mlekca, da podmažem izgrebano grlo. Prolećna dijeta me baca u očaj, alimoraaam...
Gledala sam u to čudo i grozotu od prepečenog hlebnog testa, i sanjala o onom drugom testu za krofne, mmmmm...onom pufnastom, mekom, punom vazduha s većim i manjim rupicama, koje je tako majstorski pravila moja Lela.
Пре око двадесет година сам често био члан разних комисија за средњошколска такмичења из математике. Једном приликом сам, за регионално такмичење, био задужен за прваке, а ту је циљ саставити задатке који траже мало (или нимало) предзнања, али су ипак довољно изазовни и занимљиви. Инспирисани много лакшим питањем из неке старе збирке саставили смо један мали логички проблем, који преносим уз превод и обраду.
U zilion, kako bi to rekao Bojan, američkih filmova, od kojih smo odgledali bar pola, kad se desi da pukne, prsne, razbuca se bračna ili ljubavna zajednica, jedan od partnera, najčešće muškarac ali nije pravilo, odlazi energično u spavaću sobu, skida sa gornje police ormara kofer, stavlja ga na krevet i počinje da otvara ladice / fijoke. Sve to deluje automatski, skoro zombijalno, nijedan pokret nije slučajan ili nepredviđen.
Tačno se sećam muke kad sam izašla iz bioskopa posle filma Kids, davne 1996. Nisam imala decu, nisam bila ni tinejdžerka, a ipak me udario u glavu i ošamutio. Moji prijatelji su drogirane, izgubljene, nevoljene, promiskuitetne 12-godišnjake komentarisali sa: Ma, pusti male Amerikance, ovo je namerno preterivanje, umetničarenje radi šoka... malo je ovakve dece! Na nekom potpuno iracionalnom nivou osećala sam da to nema veze ni sa Amerikom, ni sa Srbijom, ni sa umirućim 20. vekom nego sa stavom prema životu. A on mi je bio blizak.
Za neke od nas svet nikad neće biti udobno i sigurno mesto.
Onom ko je izmislio slušalice za preslušavanje muzike...bog da mu da rajsko naselje!
Kad buka (i muka) unutrašnjih misli preti da poklopi buku kompa, TV-a, violončela, tinejdžerke, komšije pekara i ludaka u autobusu, znaš da je pravi trenutak da izvadiš slušalice, utakneš ih u telefon i izađeš na Sunce.
Najviše volim one male, što se zavuku u uvo. I velike su kul, samo te one baš odseku od spoljnog sveta. Možeš da padneš niz stepenice ili se zakucaš u kola i prolaznike. Priznajem, ja sam jedna od onih što nesvesno igraju na pešačkom prelazu, klimaju glavom u autobusu i pomeraju usta u bezglasnom pevanju u Pošti. Plej lista mi je jako kratka, desetak pesama koje vrtim u krug. Nit su mi najomiljenije nit su vezane za značajne ljude i događaje.
Jedino što im je zajedničko je da izazivaju prekid stvarnosti.
Iz odmah.
SOS broj 0800 - 200- 201 za prijavu nasilja u školama
Nekoliko reči o pojmu i vrstama nasilja
Nasilje se definiše kao svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje ima za posledicu stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva dece/učenika
Nasilje može imati različite forme
ILI NAPOLJE IZ ŠKOLE SA HAJDUK STANKOM, SVETIM SAVOM, NARODNIM PESMAMA I MILOLJUBOM U NARODNOJ NOŠNJI
Bio sam u Srebrenici -- upoznao divne ljude, i Bošnjake i Srbe, spavao u jezivom hotelu, bez grejanja i vode, ali mi je ostala u divnom sećanju. I sve to posle zlih vremena koja su Srebrenicu zadesila.
Ubeđen sam da bi većina ljudi iz Srebrenice na tekst koji će uslediti odreagovala sa zaprepašćenjem.
Neverovatna je otpornost predstavnika vlasti na veoma jasne i dokumentima potkrepljene nalaze Fonda za humanitarno pravo, a koji se tiču novog načelnika Generalštaba Ljubiše Dikovića. Zapanjujuće je da mediji i građani neće da pogledaju javno dostupne dokumente u sudskoj bazi Tribunala (icr.icty.org) i da odbijaju da 13 godina kasnije shvate da se "odbrana Srbije na Kosovu" krajem prošlog veka sastojala od veoma teških zločina za koje je neko odgovoran. Taj "neko" nikako ne može biti neko N.N. lice, budući da je Srbija itekako imala efektivnu kontrolu na Kosovu. Pored "običnih" vojnika i policajaca, tu su bili i oni koji su sprovodili naređenja i politiku vrha države oličenog u Miloševiću. Neki od njih su stigli do Haga, a neki su među nama. Treba samo pročitati...
Danas se nalupetao ugledni privrednik u vezi sa predlogom poreske reforme, malo pre toga i profestorka fakulteta. A bilo je i drugih prodavača sumnje. Kod nas sve na pamet. Svi sve znaju. Niko ne računa i niko ništa ne proverava. A novine sve prenose.
Pošto volim elementarnu matematiku (znate ono sabiranje i množenje) pokazaću vam kako na primer porez na rad utiče na cenu struje. Isto može da se uradi i za grejanje.