A mnogo nas je, ovih dana nas je baš mnogo...
Uspela sam da ustanem!!! Ura, bravo ja, rekli su mi da nema teorije pre Đurđovdana da se osovim na ove dve klimave čačkalice koje su se nekad ponosno zvale mojim nogama.. Dobro, priznajem, izgledam kao početne scene Forest Gampa, onaj deo kad ima protezu od 10 kila železa i neku konstrukciju za ispravljanje kičme, kolena i ostalih kostiju.. E, pa, ufalšovali su me u sličnu konstrukciju, samo je moja od platna i plastike, od rebara do struka i radi posao umesto moje jadne kičme koja
Jutros, oko 11 po srpskom vremenu, malo izvan Moskve, rodila se:
Jelica Olga Lilit Evdokija Grigorijevna, 2kg 050 gr
desetak minuta kasnije Vuk Bogdan Lav Ognjen Viktor Grigorijevič, 1kg 980 gr
i posle par minuta i Ružica Ljudmila Stefana Anđelija Grigorijevna, 1kg 920gr
Svi imaju ocenu 9/10 na rođenju.
Djina je OK, uskoro će dobiti i lap top na nelimitirano korišćenje pa će Vam se svima i sama javiti. Ovo je na njen izričit zahtev samo obaveštenje.
Djina Vas sve puno pozdravlja i čestita Vam Novu Godinu i Božić.
EDIT:
Oću da pričam kako je nekad bilo, što da neću, sve mi se čini, men' višnji na ovaj svet drži sam za toj, da pričam i pripovedam.. za drugo i nisam.
Druga su vremena bila, i život ti je ljucki takav, sve što je prošlo i preživelo se, liči da je bolje bilo i lakše i lepše nego ovo sad... pa svi kažu, e, nekad je bilo bolje.. I da znaš da nije tako. Svako vreme nosi svoje, onomad jeste bilo lakše, jer smo bili i mlađi, i zdraviji i imali čemu da se radujemo, sledeća je godina nosila svadbu, djecu, unuke i
Oj, de se toga seti?!
Jes, vala, bilo je i biva i to..
Lepi ti naši običaji, jesu lepi, al neki i baš, onoj, blesavi, al red je red, i svaki običaj ima i zašto se takoj radilo..
Prvo, kad je žena noseća, pa još nije sigurna da jeste, prvo se valjalo da se svako jutro, kad se umiva, u tu vodu za umivanje kapne malo osvećene vodice, od slave il Uskrsa il Božića, šta je već zadnje bilo u kuću. Pa se svako jutro kad se umiva, umije i kaže, "oj, uroci, tam niz potoci, da sam ja sjajna ko u gori
Ti ćeš men' da pričaš šta je ljubav?! Ti ćeš sa svoje pileće godine men' da pričaš kol'ko jaka ljubav mož' da biva?!
Oj, šta ja dočeka u ove moje godine...
Sedi tu da ti pričam...
Kad čovek voli ženu, onda je i lud i ma'nit i žedan pored vode..
Znaš ti, ćeri, koji čovek voli svoju ženu? Adam.. Toj ću da ti pričam, kako Adam voli Nadu... Ajd da kažem, al ne znam što, pa i ovi su na sokoćalo već uvatili ko je ko u moju familiju.. Adam je sin mojega
Oj, joj, sad si se toj setila.. A jes, u pravu si, i ja kad zamiriše leto setim se mog oce.. Višnji da mu da miran san..
Jes, rekla sam da ću i toj da pričam. Toj, kako se veselio Jevrem, toj je svaku njegovu meraklijsku noć pantilo selo, dole do Mezulane i Rogota se čule daire i Cigani..
Imao je moj oco teške muke u sav svoj vek. Mlad je osto bez oca i majke, sami, on i brat na imanju, trebalo je steći i sačuvati, a bio je i čuvaran i trgovac koliko je bio
Ajd, sad, ti mniš da toj može takoj, ajde Evdo pričaj kako se narod leči!? Ej, bre, pa i doktori idu tolke godine u školu pa jopet ne leče kako treba, a ti oćeš da ti ja kažem navrat nanos lekovi kakoj se prave pa da se narod potruje kad ne napraji kako treba?! A, jes, u pravu si, ja ću da pričam onoj što niki ne mož da omaši....
Ajde po redu, sve u životu mora po redu inače, sreće nema...
Vako, da počnem od glave. Uh, vako. Već si me pitala
Toj, toj da ti pričam, kako sve da radite kad men' ne biva više na ovaj svet.... I nemo' odma da mašeš s' ruke i da bogoradaš kako neće da pričaš o tome i da begaš, tuj, do men' sedi sve da me slušaš, lepo da ti objasnim šta i kako...
Ej... A viš ti to, ja imam devedes' godina i još me višnji drži na ovaj svet, i nema nameru da me uzne. A kad se malo promislim, tebe je već trijespeta godina, nisi ni ti više mlada, nego zovni amo Milicu, ona je djete, ona da popamti kako treba, dok se
Hvala mom svekru, gde čuo i gde ne čuo
Ja se zovem Evdokija, svi me zovu Seka, imam 89 godina i rodila sam četvoro dece, jedno mi ostalo da ga anđeli čuvaju, odneo ga šarlah, troje su me učinili bakom i prabakom, a sad mi je i praunuka trudna...
E, deco moja, šta se sve dešava...
Ja se zovem Evdokija, svi me zovu