Tvrđava Alamut
U davna vremena, u velikom arapskom carstvu, živješe tri druga. Upoznali su se kao studenti na islamskom učilištu u Nišapuru, a zbližili u burnim noćnim lumpovanjima, koja su, eto, do današnjih dana ostala zaštitni znak studentskog života širom svijeta.
… sa ove razdaljine …
Probudio sam se kasno iako više nisam bio živ. Sa ove razdaljine, i kada sam bio, ne sećam se da sam ikada rano bio budan, pre nekako pod budnim nadzorom.
RED OBOŽAVALACA SEKSUALNE SNAGE LELIL
Veliki majstor reda Leliks sveštenika, Liks Drun, nervozno je šetao pred zatvorenim vratima radnog kabineta cara čitavog Evelona i njegovih kolonija u svemiru. Nosio je modru mantiju izuzetno širokih rukava i jarkocrvene čizme od mekane kože. Za pojasom mu je bio zataknut dugi mač ni malo ceremonijalnog karaktera. Njegova, istom crvenom kožom presvučena, kanija bila je prilično pohabana i bar na tri mesta ozbiljno zasečena, tako da se kroz nju lepo video zlatasti metal oružja. To očito nije bilo sečivo koje je visilo na zidu, nego mač koje je video mnogo bitaka i krvi.
Nastavak prve glave. I nemojte da se stidite, slobodno komentarisite. :)
Možda zvuči neverovatno, ali Geltazar je već petinu veka sedeo sam na smaragdnom tronu, pošto ga je njegova izabranica, carica Oranda, majka prinčeva Gelina i Kotala, i princeze Hele, napustila odrekavši se pritom svih imperijalnih prava i titula. Da bruka bude veća, javno je objavila da više ne može da sedi sa dosadnim elfom koji već četrdeset godina nije izašao van svog dvorskog kompleksa.
Već kod trećeg poteza brijačem sam se zapitao: „Šta ja dovraga, radim ovde“, i okrenuo se po velikoj umivaonici, koju sam delio sa još desetak muškaraca, mojih, srednjih godina. Dobro, bila su tu i dva golobrada klinca, stigli pre neki dan, koji su samo prali zube. Šetajući se i drljajući četkicom besomučno, kao da su nam pokazivali koliko su revnosni i mladi. Tako je izgledalo ovo
'Oma bi' na početku zamolio Tysona da se ne zaleće zbogradi naslova, u tekstu neće biti ni reči o tz Titovim vilama i vilama njegovih doglavnika, ne, pišem o Vilama iz srpske narodne epske poezije koju je, iako je drugi skupljahu za njega, kao autor sakupljač potpisao Wolf Stefanovič Karadžič.
Prvo sledi tvrda konstatacija: Srpske Vile, bar one koje se pominju u epskoj nam poeziji, bile su naobičnije kurave!
Izvinjavam unapred blogerskoj populaciji što ponavljam tekst koji sam već objavio, ali kao gost-autor. Želeo sam samo da ga pridružim svojim ostalim tekstovima.
Široki vidik Velikog toka pružao se unedogled kroz zimsku izmaglicu.
Strme obale treperele su, a crne bezlisne krošnje pretapale su se sa moćnom rekom, te se nije znalo gde prestaje voda, a gde počinje kopno. Retki krici rečnih galebova odjekivali su sablasno, a mračna vodena masa neprimetno se kretala nekud ka obzorju.
Gost: Anonimni_autor
Mislim, već i vrapci na grani znaju da je Anonimni, u stvari, moj dragi Žmu, koji je, evo, napisao neku vrstu prequila "Vilinskoj sagi". Pa eto, dok ne nađem vremena da se pozabavim sopstvenim beleškama i pisanijama, kačim malo njegovih.
Dakle, kako je i zašto došlo do saveza između Džilova i vilenjaka i zašto je I.M.I.R krenuo ka Teri...
Kao i ranije, idemo polako, deo po deo...
NEVOLJE NA LEDENOM MOSTU
U jednoj od bezbroj kula koje su se izdizale nad prelepim vodenim vrtovima Bororovog dvorskog kompleksa u Zaparu sedeo je Geltazar Gator, car Evelona i zaštitnik svih elfima naseljenih oblasti koje su se nakupile tokom skoro dve hiljade godina kosmičke ekspanzije njihovog rodne planete.