Hoće li mačka pasti u provaliju?

Dušan Maljković RSS / 08.07.2009. u 19:58

News1_0.jpg

Kada se autoritarni režim približi krizi koja će ga okončati, njegov raspad odvija se, kao po pravilu, u dva koraka. Pre nego što se zaista sruši, dešava se zagonetan prelom: iznenada, ljudi znaju da je igri došao kraj, oni se naprosto više ne boje. Ne samo da režim gubi svoju legitimnost, već se upotreba sile kojoj pribegava vidi kao slabašna, panična reakcija. Svi znamo za uobičajenu scenu iz crtanih filmova: mačka je stigla do provalije, ali i dalje nastavlja da hoda, ne obazirući se na činjenicu da je izgubila tlo pod nogama; ona će pasti tek kada pogleda dole i primeti ambis pod sobom. Kada izbubi vlast, režim je kao mačka iznad provalije: da bi pao, treba ga samo navesti da pogleda dole…

U knjizi Šah in šah, klasičnom svedočanstvu o Homeinijevoj revoluciji, Rišard Kapušćinski ustanovio je pravi trenutak ovog preloma: na nekoj raskrsnici u Teheranu, jedan protestant odbio je da se pomeri kada mu je policjalac to naredio, te se osramoćeni policajac naprosto povukao; nekoliko sati kasnije, ceo Teheran je znao za ovaj incident, i uprkos tome što su ulične borbe trajale još nekoliko nedelja, svi su znali da je igri došao kraj. Ne dešava li se danas nešto nalik tome? 

Postoje mnoga tumačenja aktuelnih zbivanja u Teheranu. Neki u protestu vide kulminaciju prozapadnog „reformskog pokreta“ nalik „narandžastoj“ revoluciji u Ukrajini, Gruziji itd. – sekularnu reakciju na Homeinijevu revoluciju. Oni podržavaju proteste, razumevajući ih kao prvi korak prema novom, liberalno-demokratskom sekularnom Iranu, oslobođenom od muslimanskog fundamentalizma. Njima se protive skeptici koji smatraju da je Ahmadinedžad pobedio: on je pravi glas većine, dok pristalice Musavija dolaze iz srednje klase i „progresivne“ omladine. Ukratko: hajde da se ne lažemo i suočimo sa činjenicama – Ahmadinedžad je predsednik kakvog Iran zaslužuje. Postoje i oni koji otpisuju Musavija zbog toga što je činovnik crkvene vlasti, suštinski se ne razlikujući od Ahmadinedžada: Musavi takođe želi da nastavi razvoj nukleranog programa, protivi se priznanju Izraela, a uživao je i podršku samog Homeinija dok je bio premijer, tokom rata sa Irakom.

Konačno, ponajviše treba žaliti levičare koji podržavaju Ahmadinedžada: za njih, glavni ulog u ovoj igri je nezavisnost Irana. Ahmadinedžad je pobedio, jer se zalagao za nezavisnost zemlje, zato što je raskrinkao korumpiranu elitu i upotrebio prihode od nafte da uveća primanja siromašne većine – to je, kako nam objašnjavaju, pravo lice Ahmadinedžada ispod maske fanatičnog poricatelja holokausta, ispod lažne slike koju su stvorili zapadni mediji. Tako, u Iranu se u stvari ponavlja svrgavanje Mosadega iz 1953. godine, državni udar usmeren protiv legitimnog predsednika, finansiran zapadnim sredstvima. Međutim, ovakvo tumačenje prenebregava činjenice: visoka izlaznost na izborima – 85% umesto uobičajenih 55% – može se objasniti samo glasovima protivnika režima. Takođe, ovo stanovište ne uviđa stvarni izraz narodne volje, pokroviteljski pretpostavljajući da je Ahmadinedžad dovoljno dobar za zaostale Irance – oni još nisu dovoljno „sazreli“ da bi na vlast došla sekularna levica.

Sve ove međusobno suprotstavljene analize tumače proteste u Iranu na liniji sukoba između islamske „čvrste ruke“ i pro-zapadnih librealnih reformista, te im je stoga teško da precizno pozicioniraju Musavija. Da li je on reformator koga podržava Zapad i koji traži veće lične slobode i tržišnu privredu, ili je član crkvenih vlasti čija potencijalna pobeda neće ozbiljno ugroziti stvarnu prirodu režima? Tako velike oscilacije u proceni pokazuju da prava priroda protesta nije shvaćena.

Zelena boja, koju su usvojile Musavijeve pristalice, kao i povici „Alah je velik“ koji odjekuju sa teheranskih krovova u večernjoj tami, jasno stavljaju do znanja da oni svoju delatnost vide kao ponavljanje Homeinijeve revolucije iz 1979. godine, kao povratak njenim korenima, kao ukidanje korupcije nastale nakon te revolucije. Ovaj povratak nije samo programski; on se tiče i načina na koji se masa ponaša: saosećajno jedinstvo naroda, sevobuhvatna solidarnost, kreativno samoupravljanje, improvizacija raznovrsnih vidova protesta, jedinstveni spoj spontanosti i discipline, nalik zloslutnom maršu hiljada u potpunoj tišini. Zapravo, srećemo se sa pravim narodnim ustankom prevarenih „partizana“ Homeinijeve revolucije.

Ovaj uvid povlači nekoliko ključnih posledica. Prvo, Ahmadinedžad nije heroj islamske sirotinje, već autentični, korumpirani islamofašistički populista, neka vrsta iranskog Berluskonija, spoj klovnovskog pozerstva i brutalne političke sile koji izaziva nelagodnost čak i kod većine ajatolaha. Njegova demagoška, bedna pomoć siromašnima ne treba da nas zavara: iza njega ne stoje samo represivni organi policije i marketinpki timovi po ugledu na zapadne, već i snažna klasa novih bogataša, rezultat režimske korupcije (Iranska revolucionarna garda nije nikakva radnička milicija, već krupna kompanija, najveći centar bogatstva u zemlji).

Drugo, treba povući jasnu demarkacionu liniju između dva glavna kandidata opozicije, Mehdija Karubija i Musavija. Karubi je pravi reformista, koji u osnovi podržava iransku verziju politike identiteta, obećavajući ustupke svi manjinskim grupama. Musavi je nešto sasvim drugo: njegovo ime je sinonim za stvarnu obnovu narodnog sna koji je izneo Homeinijevu revoluciju. Čak i ako je ovaj san utopija, treba ga prepoznati kao autentičnu utopiju same revolucije. To znači da se Homeinijeva revolucija iz 1979. godine ne može svesti na prevrat tvrdokornih islamista – u pitanju je nešto mnogo više od toga. Sada je pravo vreme da se prisetimo neverovatne uzavrelosti u godini nakon revolucije, političke i društvene kreativnosti koja oduzima dah, organizacionih eksperimenata i rasprava među studentima i običnim ljudima. Činjenica da je ova eksplozija morala biti zauzdana pokazuje da je Homeinijeva revolucija bila stvarni politički događaj, kratkotrajna „pukotina“ koja je oslobodila do tada neviđenu silu društvenog preobražaja, trenutak u kome se „sve činilo mogućim“. Nakon toga, islamska vlast preuzima političku kontrolu i postepeno zatvarala tu pukotinu. Govoreći frojdovskim jezikom, današnji protest predstavlja „povratak naknadno potisnutog“ dela Homeinijeve revolucije.

Poslednji zaključak, ništa manje značajan od prethodnih, jeste uvid u postojanje stvarnog oslobodilačkog potencijala u islamu – da bismo pronašli „dobar“ islam ne moramo se vraćati unazad do X veka, on je upravo ovde i sada, pred našim očima.

Budućnost je neizvesna – vrlo je verovatno da će oni na pozicijama moći suzbiti narodnu pobunu i da mačka neće pasti u provaliju, već će se vratiti na čvrsto tle. Ipak, neće to biti isti režim, već samo jedna od mnogih korumpiranih, autoritarnih vlasti.  Kakav god bio ishod, važno je imati na umu da smo svedoci velikog emancipatornog događaja koji se ne uklapa u kontekst borbe između prozapadnih libearala i antizapadnih fundamentalista. Ako zbog našeg ciničnog pragmatizma izgubimo sposobnost da prepoznamo ovu emancipatornu dimenziju, onda ulazimo u postdemokratsko doba na Zapadu, spremajući se za naše sopstvene Ahmadinedžade. Italijani već znaju njegovo ime: Berluskoni. Drugi tek dolaze.

Slavoj Žižek (preveo D. Maljković, objavljeno u časopisu NIN br. 3035, 2. 7. 2009.) 



Komentari (31)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dušan Maljković Dušan Maljković 19:59 08.07.2009

Napomena

S nekim tezama S. Žižeka se ne slažem. Kako nemam vremena sada da obrazlažem, mogu samo da obećam da ću svoje neslaganej artikulisati kasnije u diskusiji, ako je bude. Do tada, vi imate reč.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:04 08.07.2009

Re: Napomena

D. Maljković
S nekim tezama S. Žižeka se ne slažem.

To se očekuje od tebe.
Jer, filozof Sartre je često isticao: "Čovek ne vredi ako nije sposoban da osporava".
Dakle, osporavati treba, pa čak i S. Žižeka! Ili baš njega, he, he, he...
S. Žižek
na nekoj raskrsnici u Teheranu, jedan protestant odbio je da se pomeri kada mu je policjalac to naredio, te se osramoćeni policajac naprosto povukao

Mislim da reč "protestant" nije najsrećnija, bolje je bilo reći "demonstrant", jer protestant asocira na pripadnika protestantske konfesije, pa rekoh: otkud takvih na raskrsnicama Teherana...
S. Žižek
Ako zbog našeg ciničnog pragmatizma izgubimo sposobnost da prepoznamo ovu emancipatornu dimenziju, onda ulazimo u postdemokratsko doba na Zapadu, spremajući se za naše sopstvene Ahmadinedžade. Italijani već znaju njegovo ime: Berluskoni. Drugi tek dolaze.

Hm. I tačno i nije tačno. Nije Berluskoni jedini. A nije ni najgori na Zapadu.
Diskutabilno.
Dušan Maljković Dušan Maljković 23:48 08.07.2009

Re: Napomena

Mislim da reč "protestant" nije najsrećnija, bolje je bilo reći "demonstrant", jer protestant asocira na pripadnika protestantske konfesije, pa rekoh: otkud takvih na raskrsnicama Teherana...


Hvala na korekciji. Je l' može da se kaže i tako, ili mora demonstrant tj. da li se reč protestant može koristiti i u značenju demonstranta?
drug.clan drug.clan 20:10 08.07.2009

populisti - diktatori u sluzbi vladajuce e

Ako zbog našeg ciničnog pragmatizma izgubimo sposobnost da prepoznamo ovu emancipatornu dimenziju, onda ulazimo u postdemokratsko doba na Zapadu, spremajući se za naše sopstvene Ahmadinedžade. Italijani već znaju njegovo ime: Berluskoni. Drugi tek dolaze.


Dosli su, a njihova imena vec svi znaju.

Posdemokratsko doba su vec svi iskusili u bar nekoliko izbornih ciklusa.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:05 08.07.2009

ulazimo u postdemokratsko doba

ynetnews/telaviv
Will world applaud us?


As opposed to what many Israelis believe, world won't applaud Iran strike

Yair Lapid Published: 07.06.09

At times, we need to stop and rethink everything. Our entire history is made up of people who were sure they knew the truth, yet forgot that the truth has an annoying tendency to change on occasion without us noticing it.

After all, only six years ago, President George W. Bush declared total victory in Iraq; five years ago, Ariel Sharon declared that Gush Katif will never be evacuated; only two years ago, we were sure that pure capitalism won and America's economy will continue to flourish; only a year ago, most experts explained that the US will never have a black president; only two months ago, it was clear that Netanyahu will never recognize the two-state vision.

This week, I will try to reexamine some truths that appear clear and self-evident to us. This is not exact science, but it is an opportunity to take another look at some things that looks obvious, even though they are not.


Cliché #1: If we strike Iran, the whole world will be overjoyed

This may be true for the first 60 seconds.

After that, Iran will close off the Strait of Hormuz, which is its virtually-automatic response when it's targeted. What does that mean? It means that oil will stop flowing from the Persian Gulf in both directions – both to the West and to the Far East. The Wall Street Journal recently estimated that in this case oil prices will rise astronomically.

A month later it will look as follows: Paralyzed factories in China and Japan, closed gas stations in Europe, millions of vehicles from California to New York not going anywhere, a paralyzed plastics industry, a paralyzed high-tech world, and irate citizens protesting outside Israeli embassies worldwide.

During the previous oil crisis, in the wake of the 1973 Yom Kippur War, OPEC members artificially raised the price of oil to $36 a barrel. This was enough to push the world into a frenzied tailspin that took five years to overcome. Ever since then, the world learned to treat oil producers cautiously. Those who quivered when they saw President Obama bow to the Saudi King recently should wait and see the whole world crawling when oil producers curb the supply of oil. And who do you think they will be blaming?

On top of that: While we will somehow address the guaranteed barrage of rockets from Lebanon and Gaza, the Iranians will also invest immense sums of money in a series of attacks on American troops in Iraq and Afghanistan. The voices we've been hearing in the US, whereby Americans are fed up with paying with body bags when Israel does whatever it wishes, will grow stronger.
Funding for international terrorism will receive a great boost of course, Syria's missile program will be upgraded, and Russia – which for years now had been trying to move closer to the oil producers' leadership – will gladly use the opportunity to declare that as we struck despite their many warnings, it is their moral duty to restore Iran's nuclear program.

All of the above does not mean that we should relinquish our right for self-defense; however, those who think that the world will stand up and applaud us are clueless.


talkback:
gorran2 gorran2 21:08 08.07.2009

Musavi i Berluskoni - proroci novog sveta?

Zelena boja, koju su usvojile Musavijeve pristalice, kao i povici „Alah je velik“ koji odjekuju sa teheranskih krovova u večernjoj tami, jasno stavljaju do znanja da oni svoju delatnost vide kao ponavljanje Homeinijeve revolucije iz 1979. godine, kao povratak njenim korenima, kao ukidanje korupcije nastale nakon te revolucije. Ovaj povratak nije samo programski; on se tiče i načina na koji se masa ponaša: saosećajno jedinstvo naroda, sevobuhvatna solidarnost, kreativno samoupravljanje, improvizacija raznovrsnih vidova protesta, jedinstveni spoj spontanosti i discipline, nalik zloslutnom maršu hiljada u potpunoj tišini. Zapravo, srećemo se sa pravim narodnim ustankom prevarenih „partizana“ Homeinijeve revolucije.
Paralela koja se nameće je 1968. Samo protiv "zelene", a ne protiv "crvene" buržoazije.
A taj pokret razgranao se na globalnom nivou na dve glavne struje:
istočnu, "kulturnu revoluciju" i njenu decu - kojima su glavna odlika čopori dece koji besomučno uzvilkuju prazne parole i rešetaju iz kalašnjikova, i
zapadnu - novi konzervativizam i novu desnicu
To znači da se Homeinijeva revolucija iz 1979. godine ne može svesti na prevrat tvrdokornih islamista – u pitanju je nešto mnogo više od toga. Sada je pravo vreme da se prisetimo neverovatne uzavrelosti u godini nakon revolucije, političke i društvene kreativnosti koja oduzima dah, organizacionih eksperimenata i rasprava među studentima i običnim ljudima. Činjenica da je ova eksplozija morala biti zauzdana pokazuje da je Homeinijeva revolucija bila stvarni politički događaj, kratkotrajna „pukotina“ koja je oslobodila do tada neviđenu silu društvenog preobražaja, trenutak u kome se „sve činilo mogućim“.
i u kojem ljudski život nije vredeo pet para. Dakle, "kulturna revolucija"
Kakav god bio ishod, važno je imati na umu da smo svedoci velikog emancipatornog događaja koji se ne uklapa u kontekst borbe između prozapadnih libearala i antizapadnih fundamentalista. Ako zbog našeg ciničnog pragmatizma izgubimo sposobnost da prepoznamo ovu emancipatornu dimenziju, onda ulazimo u postdemokratsko doba na Zapadu, spremajući se za naše sopstvene Ahmadinedžade. Italijani već znaju njegovo ime: Berluskoni.
To su samo dva puta ka istom cilju - slivanja bogatstva i moći u ruke šačice finansijskih gospodara.
Upravo je Berluskoni odličan primer toga.
Dakle, na globalnom nivou prisustvujemo idejnom bankrotu kako konzervativizma, sa svojim licemerjem pokrivanja očiju svetim knjigama,
tako i liberalizma, sa svojom bajkom imaginarne jednakosti ljudi u stanju njihove činjeničke neravnopravnosti.

Možda su Musavi i Berluskoni pravi predstavnici sveta koji nastupa, ali ne vidim ni jedan razlog da se radujem tome.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 21:42 08.07.2009

Re: Musavi i Berluskoni - proroci novog sveta?

trebalo bi objasniti ljudima šta znači taj termin "postdemokratsko doba".

moje mišljenje je da to znači da ja sve isto kao pre: izlazi se na izbore kao i do sad, glasa se za dva bloka, jedan konzervativno-liberalni, a drugi liberalno-konzervativni , između kojih u suštini nema nikakve razlike, osim nominalno-retoričke. u krajnjoj ravni, to je one-party system. u izraelu to već postoji (koalicija netanijahu-liberman-barak; linearna koalicija po šablonu 'konzervativkapitalista-fašista-liberalkapitalista'). u principu, ništa posebno, samo što će biti mnogo, mnogo siromaštva, i egzistencije na rubu neimaštine.pa, rekao bih da je i u srbiji takav sistem već u povojima (koalicija tadić-nikolić-dačić).
drug.clan drug.clan 21:44 08.07.2009

Re: Musavi i Berluskoni - proroci novog sv

Srđan Fuchs
trebalo bi objasniti ljudima šta znači taj termin "postdemokratsko doba".

moje mišljenje je da to znači da ja sve isto kao pre: izlazi se na izbore kao i do sad, glasa se za dva bloka, jedan konzervativno-liberalni, a drugi liberalno-konzervativni , između kojih u suštini nema nikakve razlike, osim nominalno-retoričke. u krajnjoj ravni, to je one-party system. u izraelu to već postoji (koalicija netanijahu-liberman-barak; linearna koalicija po šablonu 'konzervativkapitalista-fašista-liberalkapitalista'). u principu, ništa posebno, samo što će biti mnogo, mnogo siromaštva, i egzistencije na rubu neimaštine.pa, rekao bih da je i u srbiji takav sistem već u povojima (koalicija tadić-nikolić-dačić).



ma naravno u demokratiju vise niko ne veruje a izbori su odavno postali samo deo folklora!
dragan7557 dragan7557 08:41 09.07.2009

Re: Srašni Sud

To su samo dva puta ka istom cilju - slivanja bogatstva i moći u ruke šačice finansijskih gospodara.
Upravo je Berluskoni odličan primer toga.

Od kojih će za utehu kamila lakše proći kroz iglene uši neg' što će iste protuve ući u raj.
Da nije smešno bilo bi žalosno.

dragan7557 cerski
ninasimone ninasimone 21:29 08.07.2009

emancipacija

Kakav god bio ishod, važno je imati na umu da smo svedoci velikog emancipatornog događaja koji se ne uklapa u kontekst borbe između prozapadnih libearala i antizapadnih fundamentalista.

Mozda je judima jednostavno dozlogrdilo da se vecito uklapaju u necije doktrine, manifeste i memorandume. Imam utisak da se sve vise i sve glasnije u svetu cuje "aman, dosta!". Dosta vec jednom tih slavnih proslosti i svetlih buducnosti sto su se urotile da opravdaju sadasnje patnje. I zapadu je dojadilo da bude zapad, ni Amerika nece vise da bude Amerika, i ona bi malo da se odmori i da ide kod lekara kad treba a ne kad ima para.
gorran2 gorran2 21:41 08.07.2009

Re: emancipacija

ni Amerika nece vise da bude Amerika, i ona bi malo da se odmori i da ide kod lekara kad treba a ne kad ima para.
To samo znači da hoće još više, a ne manje.
To ih sigurno neće navesti da prestanu da se igraju supersile, svetskog policajca i svetskog bankara, i da se više zainteresuju za održivi razvoj i civilizacijsku odgovornost.
dragan7557 dragan7557 08:51 09.07.2009

Re: emancipacija

gorran2
ni Amerika nece vise da bude Amerika, i ona bi malo da se odmori i da ide kod lekara kad treba a ne kad ima para.
To samo znači da hoće još više, a ne manje.
To ih sigurno neće navesti da prestanu da se igraju supersile, svetskog policajca i svetskog bankara, i da se više zainteresuju za održivi razvoj i civilizacijsku odgovornost.

Oni su isto (procentualno) funkcionalno nepismeni koliko i mi a bogami i distribution of wealth im je kao i kod nas:
bogatim (od boga datim) sve, a sirotinji ideali o patriotizmu i priča o 'our dream and freedom'.
Ginuti za tuđe dupe počinje da biva nacionalni prioritet i u EU.

dragan7557 cerski
drug.clan drug.clan 13:35 09.07.2009

Re: emancipacija

dragan7557
gorran2
ni Amerika nece vise da bude Amerika, i ona bi malo da se odmori i da ide kod lekara kad treba a ne kad ima para.
To samo znači da hoće još više, a ne manje.
To ih sigurno neće navesti da prestanu da se igraju supersile, svetskog policajca i svetskog bankara, i da se više zainteresuju za održivi razvoj i civilizacijsku odgovornost.

Oni su isto (procentualno) funkcionalno nepismeni koliko i mi a bogami i distribution of wealth im je kao i kod nas:
bogatim (od boga datim) sve, a sirotinji ideali o patriotizmu i priča o 'our dream and freedom'.
Ginuti za tuđe dupe počinje da biva nacionalni prioritet i u EU.

dragan7557 cerski


freedom, freedom, freedom.... ajmo ruke gore svi freedom, freedom....
dexter92 dexter92 23:58 08.07.2009

tehnologija

Nista nije menjalo svet kao tehnologija.
Poljoprivredna era, industrijalizacija, postindustrijsko doba , informacione tehnologije...
Ako prosecan Iranac ima mogucnost da se nakaci na internet po defaultu postavlja sebi zilion pitanja...
Internet je promenio svet, promenice i Iran.
ninasimone ninasimone 02:17 09.07.2009

Re: tehnologija

dexter92
Nista nije menjalo svet kao tehnologija.Poljoprivredna era, industrijalizacija, postindustrijsko doba , informacione tehnologije...Ako prosecan Iranac ima mogucnost da se nakaci na internet po defaultu postavlja sebi zilion pitanja...Internet je promenio svet, promenice i Iran.

Pravo zboris. Sad tek mozemo jedni drugima da kukamo i da se pljujemo do mile volje, a sve na planetarnom nivou..... jao onaj vas, a sta ovi tvoji, banda jedna, pu, pu... Zamajavaju nas skotovi nekim bednim filozofsko-spiritualno-etnickim preganjanjima a u pozadini zurka! Sa pucanjem i pevanjem, naravno, a pare samo pljuste.
Bar da su se potrudili da smisle neku zvaku pa, da kazes, 'ajde za ovo im je trebalo bar cetiri razreda osnovne...taman posla ....Lepo ne znas cija je nebuloza veca, dal' zapadna, dal' istocna. So, blog on.

Goran Vučković Goran Vučković 02:21 09.07.2009

Predrasude...

Nista nije menjalo svet kao tehnologija.
Poljoprivredna era, industrijalizacija, postindustrijsko doba , informacione tehnologije...
Ako prosecan Iranac ima mogucnost da se nakaci na internet po defaultu postavlja sebi zilion pitanja...
Internet je promenio svet, promenice i Iran.

Verovao ili ne, (vidi linkove) penetracija Interneta u Iranu je 34.9%, dok je u Srbiji 32.4%.

Možda bi Internet za početak mogao da promeni tvoje predrasude?
ninasimone ninasimone 03:07 09.07.2009

Re: Predrasude...

Goran Vučković
Nista nije menjalo svet kao tehnologija.Poljoprivredna era, industrijalizacija, postindustrijsko doba , informacione tehnologije...Ako prosecan Iranac ima mogucnost da se nakaci na internet po defaultu postavlja sebi zilion pitanja...Internet je promenio svet, promenice i Iran.Verovao ili ne, (vidi linkove) penetracija Interneta u Iranu je 34.9%, dok je u Srbiji 32.4%.Možda bi Internet za početak mogao da promeni tvoje predrasude?

Preko 30% za desetak godina od kako je Internet zaziveo (ovo je ipak neverovatno mlada tehnologija!), i uprkos ratovima i sankcijama, je, po meni, sasvim solidan rezultat. Jos kad tome dodas da se tehnologija siri eksponencijalno, u narednoj petoljetki cemo sigurno prebaciti normu.

Mene vise brine to sto je u Srbiji manje nego u teokratskom Iranu a od 2000-te smo Milosevic-free (svaka im cast,a mogu misliti sta ce biti kad se taj potencijal pusti s lanca... Budimac, ako citas, evo dajem credit where credit is due :)).
dragan7557 dragan7557 08:53 09.07.2009

Re: tehnologija

dexter92
Nista nije menjalo svet kao tehnologija.
Poljoprivredna era, industrijalizacija, postindustrijsko doba , informacione tehnologije...
Ako prosecan Iranac ima mogucnost da se nakaci na internet po defaultu postavlja sebi zilion pitanja...
Internet je promenio svet, promenice i Iran.

Na bolje ili na gore?

dragan7557 cerski
dragan7557 dragan7557 09:02 09.07.2009

Re: Predrasude...

Goran Vučković
Nista nije menjalo svet kao tehnologija.
Poljoprivredna era, industrijalizacija, postindustrijsko doba , informacione tehnologije...
Ako prosecan Iranac ima mogucnost da se nakaci na internet po defaultu postavlja sebi zilion pitanja...
Internet je promenio svet, promenice i Iran.

Verovao ili ne, (vidi linkove) penetracija Interneta u Iranu je 34.9%, dok je u Srbiji 32.4%.

Možda bi Internet za početak mogao da promeni tvoje predrasude?

Ako se doda broj stanovnika u Iranu i u Srbiji dobija se prava slika naše zaostalosti.
Svakom detetu školskog uzrasta u Srbiji treba odmah dati besplatan kompjuter dok je dobra (umesto sadašnje očajne) i besplatna Internet veza za sva domaćinstva u Srbiji morala da bude prioritet socijalno odgovorne vlade.
Proslavljanje izgradnje svakog kilometra izgrađenog puta uz black label viski i rakiju (turska reč) treba zakonski zabraniti a dokone ministre i pratnju najuriti u kabinete da zbilja rade, a ne da proslavljaju svoje Uspehe merene pojedenim ovnovima ili volovima sa ražnja.

dragan7557 cerski
Goran Vučković Goran Vučković 09:07 09.07.2009

Re: Predrasude...

Svakom detetu školskog uzrasta u Srbiji treba odmah dati besplatan kompjuter dok je dobra (umesto sadašnje očajne) i besplatna Internet veza za sva domaćinstva u Srbiji morala da bude prioritet socijalno odgovorne vlade.

Ma hteli bi oni, ali ne da MMF
dragan7557 dragan7557 09:16 09.07.2009

Re: Predrasude...

Goran Vučković
Svakom detetu školskog uzrasta u Srbiji treba odmah dati besplatan kompjuter dok je dobra (umesto sadašnje očajne) i besplatna Internet veza za sva domaćinstva u Srbiji morala da bude prioritet socijalno odgovorne vlade.

Ma hteli bi oni, ali ne da MMF

Toliko o samostalnosti i nezavisnosti Srbije.

Pre će biti da ne da njihova alavost na tuđe koje su naučili od gospodara MMF.

dragan7557 cerski
drug.clan drug.clan 13:40 09.07.2009

Re: Predrasude...


rakiju (turska reč)


nije turkska originalno al nema veze (a i njima vera zabranjuje da piju)


dexter92 dexter92 00:22 10.07.2009

Re: Predrasude...


Verovao ili ne, (vidi linkove) penetracija Interneta u Iranu je 34.9%, dok je u Srbiji 32.4%.

Možda bi Internet za početak mogao da promeni tvoje predrasude?

Koje predrasude?
dexter92 dexter92 00:23 10.07.2009

Re: tehnologija

Na bolje ili na gore?

Definisite 'bolje' i 'gore'.
wukadin wukadin 10:09 09.07.2009

ne, neće

Žižek lepo kaže kako će to biti "samo još jedan" autokratski režim posle ovoga. Bar neko vreme. Ali donekle stabilan režim. Kako će opstati? Po svojoj prilici, obratiće se nekome za pomoć. Verovatno ne mnogo glasno. Ko bi taj mogao biti? Zapad naravno da ne, a islamski svet?! Pa ne kažu li sami suniti često da "vole" ši'a nešto malo više nego Jevreje!? Dakle ta barijera ostaje, iako bi autokratski režimi Arapa mogli da se solidarišu, čisto po toj osnovi. Jes, kad ne bi bili američki saveznici...
Dakle, ostaje Majka Rusija. I to se već događa - na Šangajskoj su Ahmedinu čestitali pobedu. Ne bi me iznenadila konkretizacija tipa gasovod ispod Kaspijskog mora. I nastavak nuklearne saradnje. A ako Rusija jedina može da kontroliše iranske nuklearne želje, dogovor sa Izraelom nije daleko (naravno uglavnom tajni). A to znači i širi dogovor... Tako sa nekim lobijima, recimo da ne koče ruski kapital.
Za to vreme oslabljeni iranski režim nalazi utehu u antiameričkoj retorici. Što je dobro. Rusija postiže dva veoma bitna cilja
1) Blokiranje širenja uticaja Amerike, uz nastavak iritacije po tom smislu
2) Razjedinjenost muslimana, posebno bitno ako bi ovi hteli da se ujedine protiv Rusije.

Žižek o tome nije govorio, mada antiglobalistički pogled na Ahmedina nije daleko od mog viđenja. I nije netačno da on sprečava da resursi Irana dospeju u ruke malog broja ljudi, što je i bilo ranije (setimo se kako se isprava zvala malena naftne kompanija BP). Naravno, on to radi iz drugih razloga.
Ipak, jedno je ideološki/idealistički pogled na svet, a drugo realpolitički cinizam.

I Ahmedinedžad može biti sve pre nego "islamofašista".
Dve su bitne stvari koje ga sprečavaju
1) Nedostatak kulta vođe, inače suprotnog islamu, što se u Iranu ipak poštuje. Ahmedin nije čak ni Broj 1. Ima neku harizmu, tačno. I zato je frontmen. I to je sve.
2) Ne dominiraju neke "praistorijske teme", odnosno legitimitet se ne baštini na slavi drevnih pedaka, kao što je radio Sadam u Iraku (Divizija Hamurabi). A to je radio Šah u Iranu.
Ako je neki režim bio islamofašistički to je bio režim Sadama Huseina. Njega su doveli i veći deo karijere podržavali Amerikanci. Šah, još veći američki saveznik, bi bio islamofašista da je bio više islamo... On je bio samo fašista.
alexlambros alexlambros 12:40 09.07.2009

kako god

teokratija .. uzas ...
astrid92 astrid92 13:49 09.07.2009

Musavi je Khomeini, a Žižek Fuko :)

Dok je kod Fukoa stvarno postojala bizarna fascinacija islamskom revolucijom, kod Žižeka je vidljiva samo potreba da iznese najprovokativniju tezu, ma koliko neutemeljena bila.

Od Fukoa je praktično prepisao sledeće:
saosećajno jedinstvo naroda, sevobuhvatna solidarnost, kreativno samoupravljanje, improvizacija raznovrsnih vidova protesta, jedinstveni spoj spontanosti i discipline, nalik zloslutnom maršu hiljada u potpunoj tišini"
kratkotrajna „pukotina“ koja je oslobodila do tada neviđenu silu društvenog preobražaja, trenutak u kome se „sve činilo mogućim“. Nakon toga, islamska vlast preuzima političku kontrolu i postepeno zatvarala tu pukotinu.
Poslednji zaključak, ništa manje značajan od prethodnih, jeste uvid u postojanje stvarnog oslobodilačkog potencijala u islamu – da bismo pronašli „dobar“ islam ne moramo se vraćati unazad do X veka, on je upravo ovde i sada, pred našim očima.

Fuko, koga položaj žena nikada i nije zanimao je ipak kasnije priznao "nacionalizam i šovinizam" revolucije, mada je ostale represivne posledice, kao i Žižek, tumačio samo kao "skretanje". Zar zaista danas neko može da veruje da represija nad ženama i manjinama, pa i ubijanje u postrevolucionarnom periodu predstavlja neku "aberaciju", a ne samo realizaciju ideja na kojima je počivala?

Kakvo bi bilo iransko društvo, da nije bilo tog imaginarnog "skretanja"? Ni Fuko to nije objasnio, ni Žižek, a nisam sigurna ni da ćeš ti.

Ne shvatam ni o kakvom "jedinstvu naroda" protiv režima Žižek priča, kada je "narod" ovog puta potpuno podeljen, i to između dve podjednako manipulatorske i nazadne opcije.

Kakav god bio ishod, važno je imati na umu da smo svedoci velikog emancipatornog događaja koji se ne uklapa u kontekst borbe između prozapadnih libearala i antizapadnih fundamentalista.

Ali, to nije bio "emancipatorski događaj" ni prvi put, iako je tada neko i mogao da se zavara ("It is perhaps the first great insurrection against global systems, the form of revolt that is the most modern and most insane." Foucault). Sada čak ni takav oblik (samo)zavaravanja nije moguć. Ovo jeste obračun unutar iranskog društva, ali pripisivati bilo kojoj strani, koja se poziva na "tekovine revolucije", nešto više od obične manipulacije glasačima, je neozbiljno.

Sem toga, parola revolucije je bila "Neither East, nor West - Islamic Republic!" (ni liberalni kapitalizam, ni komunizam), a kako ovog drugog "više nema", revolucija, kada bi stvarno postojala u izvornom obliku, a ne postoji, bi bila upravo protiv liberalnog kapitalizma.


wukadin wukadin 14:42 09.07.2009

Re: Musavi je Khomeini, a Žižek Fuko :)

Постоји ли оригиналност после Шекспира... добро то је књижевност...
Како стојима са политичком филозофијом. Нису ли све рекли Лок, Волтер, Русо, Хантингтон, Фукујама, Маркс... па и Фуко, ако је Жижек постмодерниста посебно он.
Дакле (не)оригиналност и није баш велика ствар.
Мени је Жижек ипак цар. Баш сам гледао клип на којем стоји на мосту у Љубљани и каже "с ове стране реке је Балкан". Баш су његови Словенци тиме одушевљени.
astrid92 astrid92 00:38 10.07.2009

Re: Musavi je Khomeini, a Žižek Fuko :)

wukadin
Дакле (не)оригиналност и није баш велика ствар.

Nemam ništa protiv toga da reciklira*, čak mi je bio jako zabavan u "The Pervert's Guide To Cinema", gde se, sem što je reciklirao Lakana, potrudio i da izabere inserte, ali mi smeta izbor teza isključivo po kriterijumu provokativnosti, a još više umišljaj da može da se poredi sa nekim kao što je napr. Fuko.

O "tezama" koje je izabrao u ovom slučaju sam već napisala šta mislim.

EDIT: *Politička filozofija nije isto što i politička "analiza". Svet nije isti kao pre 30 godina.

Sigurno na blogu ima ljudi koji su bili svedoci kako je tada izveštavano o Iranu, bilo bi zanimljivo da to podele sa ostalima, ali izgleda da ova tema nije toliko interesantna kao napr. "slučaj Žarka Lauševića".

Мени је Жижек ипак цар.
Meni ipak nije. Sorry.
leopold_lady leopold_lady 14:30 09.07.2009

Ono što ja mogu da kažem je ....

.... da su mačke jako snalažljive životinje i ne verujem da bi tek tako skakale u provaliju .... (bez čitanja - jer umor me savladao).....
zlatozubi zlatozubi 09:22 10.07.2009

ha,

ja mislio da je o srbiji tekst :(

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana