Ne znam zbog čega, ali Srbija me veoma često podseti na pacijenta čiji lekari izmišljaju sve više i više „kreativnih" rešenja kako bi ga održali u životu. Postoje dve škole tih lekara, i uglavnom se predstavljaju kao vlast u Srbiji. Prva grupa se zalaže za lečenje po principu „klin se klinom izbija", a ako taj metod ne radi uzimaju veće klinove. Druga grupa smatra da se maskiranjem posledica omogućava pacijentu još neko vreme u zabludi da će biti izlečen.
Ova druga grupa lekara, pripadnika škole „Slika je sve", već neko vreme je na čelu tima koji predvodi lečenje Srbije. Posle vanrednog stanja u Beogradu za „derbi" sada su smislili novi metod. Istina malo su zagrebali po istoriji i od škole okrenute „klinovanju" preuzeli neke teze.
Izmenama zakona o izvršenju krivičnih sankcija predviđeno je da zatvorski i sudski stražari mogu posle radnog vremena da nose posao-oružje kući. Kaže se u opravdanju da se to radi kako bi oni bili obezbeđeni od pretnji kriminalaca koje u radno vreme čuvaju.
Ne ulazeći u razloge za takve pretnje treba reći da one stižu uglavnom od poznatih ljudi. Mislim zakonu, državi, sudu, policiji, poznatih ljudi. I šta sada, umesto da kaznimo one što prete službenim licima, novinarima.....država nalazi fantastično rešenje. Naoružavaju se oni kojima se preti.
Kada smo već kod slike i „lečenja" to je kao kada bi se na amputiranu nogu stavio flaster.
Rečenje, prosto, priziva buduće celodnevne legalne nosioce naoružanja na činjenje krivičnih dela ili na upotrebu tog naružanja. Mislim da niko nije ozbiljno procenio kako ovakva mera pomaže. Ako je to naoružanje tu zarad odvraćanja i nije neka mera. Onaj koji preti obično se ne pojavljuje, a često preti i porodici tako da osim zatvorskih stražara treba naoružatio i članove porodice. Ili zaposliti dodatne ljude da ih čuvaju.
Ovakvim metodom"lečenja" društva , a uvek treba razmišljati o neželjenim posledicama, postiže se da na ulicama Srbije imampo još nekoliko hiljada „legalno" naoružanih. Da šenluče, prete, ponose se onim za pojasom.....
Istina država na ovaj način dobija isti toliki broj svojih službenika naoružanih i u slobodno vreme, zlu ne trebalo.
Postavlja se pitanje zbog čega se ne dozvoli nošenje službenog naoružanja i van posla za prosvetne i zdravstvene radnike, i oni su državni službenici kojima se preti. Samo mora da se uvede službeno naoružanje za te ljude i to je to. Onda dobijemo još nekoliko desetina naoružanih državnih službenika.
Dobra strana je da su oni lojalni (naročito prosvetari), da toliko naoružanja povećava potrošnju municije i samim tim izaziva potrebu za većim obimom proizvodnje domaće industrije. A država može da se hvali novim uspesima, kao što je novi zatvor u Medveđi.