Najlepša stvar u školi su đaci.
Bivši đaci.
Isti oni koji su vas dovodili do ludila i na ivicu suza dok ste im predavali.
Slično kao sa svim velikim ljubavima:)
Nalećete na njih na najneočekivanijim mestima. Po parkovima, prodavnicama, autobusima, domovima zdravlja, na koncertima...i u mom slučaju, po kafanama. Ne zato što sam neki kafanski tip nego zato što radim u ugostiteljskoj školi. Muž me već odavno optužuje da sam konobarska grupi. Nemoguće da sam predavala baš svim ugostiteljima u gradu?! Nisam. Neke sam terala i knjige da čitaju! Za 15 godina radnog staža nakupi se lica i životnih priča. Ponekad je kao u Velikom bratu. Taman si zarozan, nesrećan i razmišljaš o harakiriju kad čuješ radosno i poletno: "Dobar dan, profesorka!" I sunce te ogreje. Mora da se tako osećaju poznate ličnosti:) Imena im brzo zaboraviš, ali lica nikada. Sećam se i onih koji su me prezirali. Njih retko srećem. Ništa nije slučajno.
Kažem vam, kao sa bivšim ljubavima. Ružno potisneš, ali ne zaboraviš. Lepo stostruko nadogradiš.
Sa nekima danas radim. Sada kada se nalaze sa ove strane katedre, mislim da su mi sve oprostili:) Sa nekima sam postala prijatelj. Obilaze me. Ponekad odemo na piće da se ispričamo. Fejsujemo. Gledam slike njihove dece. Pratim živote u inostranstvu. Uživam u njihovim životnim uspesima, plačem nad neuspesima, smejemo se i jednima i drugima. Mali deo onoga što su danas je i moja zasluga. Veliki deo onoga što sam ja danas je njihovo delo.
Uzajamno neprocenjivo.
Kao i moja sopstvena deca, podsećaju me da starim. Ali zahvaljujući njima, zauvek ostajem zamrznuta u vremenu, u nečijim sećanjima. Duh mora stalno da se vežba, dolaze nove generacije, nove nafake. Do or die:) Malo je profesija koje ti nude taj luksuz i ne daju ti da se prepustiš vremenu i kostobolji.
*Posvećeno Jeleni B., Vladani, Sveti, Budi, Marku, Aci ...i mojim sadašnjim bibliotekarskim patuljcima koji će jednom biti bivši đaci! Voli vas, Boba.
Za kraj, moja omiljena, sumanuta školska serija - Glee!