Da je Stiv Džobs nekim srećnim slučajem danas živ, i da je gledao ovaj film o sebi samom, verujem da bi prvo dao otkaze svima koji su ga realizovali, sa izuzetkom govornika u filmu jer oni ne snose odgovornost zašto je film urađen više kao prosečna dosadna reportaža a ne kao dobar dokumentarni film o čoveku koji je, malo je reći, imao uzbudljiv život i veliki uticaj na tuđe živote. Te je svojim, dakle takvim životom i radom, stimulisao stotine hiljada ljudi da krenu sličnim putem ili da, bar, kupe neki od njegovih proizvoda. Ovo drugo, nakon što je raširio svoju industriju van kompjutera, znači na sve druge oblike komunikacije: Iphone, Ipad, Itunes… praktično je nemoguće i zaobići. Tako da se korisnici opredeljuju da kupe sve.
Dakle, ovako ja to vidim: Stiv, koji je uz sve imao i stila, ne bi podneo film sa nedostatkom stila, za početak. O dizajnu da ne govorim, to bi ga sigurno razbesnelo i počeo bi da škraba na onoj njegovoj tabli, kojoj niko nije smeo da priđe, pisao bi i crtao sve nedopustive greške koje su autori filma napravili. Nakon toga bi podelio otkaze, javno, na prezentaciji tog filma.
A onda bi izgovorio onu njegovu čuvenu rečenicu “But there is one more thing...”, izvadio bi neki od svojih proizvoda, aktivirao najveće platno i pustio pravi film o sebi. Koji bi, ne sumnjajte, izazvao ovacije.
Prikazati Stiva Džobsa kroz nekoliko tuđih šturih intervjua, predstaviti njegovu viziju bez ikakvog osvrta na suštinu vizije same... naročito kada je reč o njegovom povratku u Apple (više su se bavili time što je zvao Bila Gejtsa da pomogne, nego motivacijom koju je uneo u potpuno propalu kompaniju). Te sam ljude želela da vidim, te koji nisu imali nikakvog motiva da nastave da rade, a jesu i to uz veliki uspeh. Oni me zanimaju. Oni, pred bankrotom - šta ih je pokrenulo? Ili Pixar? Pa taj je čovek od te kompanije stvorio svetsko čudo u filmskoj industriji. Svojom vizijom. Koju su imali i drugi pre nego što je on došao, ali nisu uradili ono što on jeste. I eto tu se, čini mi se, kriju odgovori na nepostavljena pitanja.
Ako mogu skromno da zaključim još nešto za kraj:
Imati viziju je jedno, a umeti uraditi sa tom vizijom nešto - je ono što je čini mogućnom.
Slično je u ljubavi: voleti je jedno, ali moći uraditi sa tom ljubavlju nešto - tu ljubav čini mogućnom.
Sve drugo je samo trud: trudim se da radim, trudim se da volim.
p.s.
Hvala časopisu NIN na poklon filmu. Ja sam se obradovala i razočarala. NIN sam kupila, to je važno. Ima mnogo zanimljivijih klipova na netu o Džobsu, počevši od onog njegovog govora pred studentima na Stanfordu, preko mnogih drugih. Ja biram ovaj, jer mi je trenutno simpatičan:
.