Budućnost| Ljubav| Život

IDEMO DALJE

Bojana Maljević RSS / 18.05.2012. u 05:59

 

Prvi razred upisala sam u školi “Vladislav Ribnikar”, koju upravo sada završava moj stariji sin, Luka. U toj sam školi, posle svega mesec ili dva, dobila infektivnu mononukleozu, pa sam morala na lečenje koje je trajalo celu tu školsku godinu. Rastala sam se uz suze od učiteljice kojoj se ne sećam imena, ali dobro pamtim cvetiće i pčelice koje je stavljala u moje sveske. Negde baš u to vreme moj čiča, Sloba Stojanović, završavao je scenario za TV seriju “Učitelj” i film “Idemo dalje”. Napravljen je i lep propagandni materijal, pamtim izrazito velika slova tih reči, koje su mi značile od ranog detinjstva.

“Ako čovek ne nauči da ide dalje, a nazad nema, neće znati gde je ni kako sada”, govorio je meni čiča Sloba, o kome ću pisati u narednom tekstu. Ovde je samo krišom upao, kao jedan od onih predivnih minijaturnih likova iz njegove serije “Više od igre”. 

Dakle, bolesna sam, idemo dalje. Moji roditelji ispunjavali su svoju dužnost izuzetno savesno, ali nisu imali dobrih uslova da me leče. Živeli smo po iznajmljenim stanovima prepunim vlage. Ne znam da li je vlaga za bilo šta dobra, ali za tu bolest sigurno nije. Često smo se selili, pa je jedan stan više ličio na skvot, nego na mesto koje će mi pružiti oporavak za nastavak školovanja. Zato su me poslali kod baka Jelice na Kosovo, u Gnjilane, gde je ona sama živela i radila kao direktor bolnice. Smatrali su da zato ima bolje uslove da me dobro i brzo izleči. I nisu pogrešili. 

Jer, bolesna sam, a moji moraju da idu dalje. Moja je majka imala nenormalno radno vreme, u građevinskom preduzeću "Crnotravac", počinjalo je svakog jutra u 6 časova. Možda sam već negde ranije rekla da nosim ozbiljne traume iz detinjstva zbog prekidanja sna najkasnije u 5 sati, svakog jutra, i odlazaka u obdanište ili školu dok je još mrak i kad nema nikoga. Jeza. A moj otac radio je nenormalno mnogo, toliko da je već tada došao do zaključka da u ovoj zemlji nešto ozbiljno ne valja. Jer postojao je kućni red i mir od 13–17h.  On je morao da ide dalje, a u vreme dok on još radi - ne sme nikoga da pozove telefonom. O posledicama tog kućnog reda i mira slušala sam kao da su rat i mir  u pitanju. Na toj se priči dugo godina bazirala teorija o našem ukupnom propadanju.

Dakle, bolesna sam, u Gnjilanu. Idemo dalje. O svim svojim boravcima na Kosovu mogla bih ispisati stranice i stranice. O tome ću nekom drugom, boljom prilikom. Ali sam htela da kažem da sva deca imaju potrebu da budu prihvaćena i od strane druge dece. To je u ovoj višenacionalnoj sredini išlo prilično teško. Nisu se smele prelaziti zidine kuća, nije se smelo šetati po mraku, moralo se ići određnom stranom ulice ako si jedne nacionalnosti, a drugom stranom ako si druge. I tako. Ne baš dobra podloga za druženje. Pa to preskačem.

Idem dalje, pravo na Banjicu, u Osnovnu školu “Bora Stanković”, u koju sam se po izlečenju upisala. Mislim da se škola još uvek tako zove iako je prošle godine postojala inicijativa da se ime škole promeni u “Novak Đoković”. Razlog tome jeste, razume se, što je i Nole išao u tu školu. A pošto su u Boru išli i neki drugi đaci koji su potom postali “uspešni” (šta god ta reč značila) sportisti, političari ili umetinici – ja sam štosa radi pitala da li ćemo Biljana Srbljanović, Anita Mančić i ja da dobijemo makar po jednu klupu ili tribinu na školskom terenu, da se nešto i po nama zove. Ne treba da napominjem da mi je bilo stupidno da se ime škole menja, uz svo obožavanje Noleta. Izvinjavam se na ovoj digresiji.

Dakle, zdrava sam, idem dalje. Moja druga učiteljica zvala se Radmila. Nije me volela. Radmila nije bila jednaka prema svoj deci. A kako se može biti jednak prema svima? Mene su kao dete naučili da nismo svi u svemu jednaki. Pa ni u ljubavi koju primamo. Ili dajemo. Ipak, nije mi bivalo jasno zašto samo najbolji đaci, sa svim peticama, mogu da recituju pesme na priredbi, pevaju i glume za Dan škole ili učestvuju u sletu. To za slet najviše me je potresalo. Gledala sam u betonski sporstki teren kroz prozor učionice, gde su se za Dan mladosti pripremali samo najbolji pioniri. Doduše, ja nisam mogla da učestvujem i zato što nisam bila pionir. Samim tim sam bila najgora od sve dece. U prvom sam se razredu razbolela i preskočila pionirsku zakletvu, a onda sam odmah pohađala drugi razred, odbivši da me vrate ponovo u prvi.

Radmila me, dakle, nije volela. Ja sam tu svoju potrebu da me ipak voli iskazivala tako što sam svoje mišljenje isticala kada sam mogla. Naravno, u skladu sa svojim mogućnostima koje su, ako ćemo po Radmili, bile slabašne. Doživljavala sam različita manja i veća poniženja što, recimo o pesmi koju čitamo, mislim nešto drugo. Nešto što nije “školski”. Ili što se izražavam rečima koje nisu njene. Što pronalazim drugi smisao od onog koji je ona smatrala da je pisac zacrtao i tako redom. To me je rastuživalo. 

Nisam učestvovala ni u čemu (slet sam nekako prežalila), sve dok Radmila nije otišla u penziju, pa sam dobila treću učiteljicu, Anđelku. Ona me je volela. Činilo mi se da je ipak mogućno biti prema svima jednak. Čim te neko voli, ti misliš da je on jednak prema svima. Iako možda nekog drugog ne voli. Ipak, Anđelka je smatrala da na književnu sekciju mogu da idu sva deca, bez obzira na ocene. I ja sam zato išla dalje. Zbog nje, te Anđelke.

Pre nekoliko dana, moj mlađi sin dobio je treću učiteljicu. Opisivao mi je kako je ko reagovao kada se učiteljica opraštala sa njima. Najtužnije mi je bilo kad je rekao da su "gurali suze na unutra".  Setila sam se moje mame koja tvrdi da ja kao mala nikad nisam plakala. Da sam se uvek suzdržavala. I danas je to suzdržavanje često. Ali kad me nešto baš zaboli, plačem za sve pare. Plačem satima. Ali umem i od radosti da se rasplačem, to ranije nisam znala.

Pričali smo te večeri dugo, o tome kako neko uđe u naš život, pa iziđe. I gde ode. I gde to smestiti. Kako otvoriti prostor za nekog novog ko će doći. Pomislih kako je to zgodan trenutak da zajedno odgledamo "Idemo dalje". Film mu se nije naročito dopao. Ali je razumeo poruku. A to je, pored uspomena, čini mi se jedino važno. Kada je Nidža te noći zaspao, više nisam bila sigurna umem li ja dalje, ili sam ranije samo mislila da umem. Vratila sam se na neke spise, čiča Slobine. Pisao je, pred smrt, nikad realizovani nastavak serije "Više od igre". Počinje ovako:

„Gradina posle petnaest godina. Ništa se nije promenilo, sve se promenilo. Poredak koji je hteo da ovlada budućnošću, a da bi njom ovladao morao je da preuredi prošlost. Najviše je stradala sadašnjost, koja je, kao uvek, nikakva, čas ovakva, čas onakva, kao naša raspoloženja. Višak prošlosti, višak budućnosti, manjak sadašnjosti.”

(ne znam kako će se nastaviti, ali idemo dalje) 

 



Komentari (70)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

albicilla albicilla 06:15 18.05.2012

eh, znam

više nisam bila sigurna umem li ja dalje, ili sam ranije samo mislila da umem


hmm... zasto ne postoji thumbs up, a bez tog samozadovoljnog tv osmeha....
Bojana Maljević Bojana Maljević 06:22 18.05.2012

Re: eh, znam

albicilla
više nisam bila sigurna umem li ja dalje, ili sam ranije samo mislila da umem


hmm... zasto ne postoji thumbs up, a bez tog samozadovoljnog tv osmeha....

Evo tebi jedan za prvi komentar, iako citirana rečenica najviše ide uz ili Ili već uz najtupavijeg smajlija ikada napravljenog. Zamisli ga.
albicilla albicilla 10:31 18.05.2012

Re: eh, znam

Evo tebi jedan za prvi komentar,


ne znam zasto svi zure da budu prvi? i u zivotu je to sasvim pogresna politika, a tek na blogu joj ne vidim ikakvu svrhu. nisam hteo da budem prvi, samo se desilo
dragan7557 dragan7557 11:13 18.05.2012

Re: eh, znam

albicilla
Evo tebi jedan za prvi komentar,


ne znam zasto svi zure da budu prvi?


Indoktrinacija čini čuda.


cerski
st.jepan st.jepan 06:26 18.05.2012

Zamalo sefte

IDEMO DALJE

Sinoćnji sam, al' ništa to meni, nije mi prvina.
Čarobno je jutro, greh bi bio prespavati ga.
Idemo dalje u novi dan, raduje me, biće mi beskrajan.

Evo me sa bici staze, pravo u tvoj blog.
Koji me malo začudio.
Ajd' što mene učiteljice nisu volele, ni kao dete nisam ni na šta ličio, ali ti si (video sam fotke) bila više nego slatka devojčica..., kako je to uopšte moguće?
Bojana Maljević Bojana Maljević 06:30 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Ajd' što mene učiteljice nisu volele, ni kao dete nisam ni na šta ličio, ali ti si (video sam fotke) bila više nego slatka devojčica..., kako je to uopšte moguće?

Nije me volela jedna, Radmila. Ostale jesu. Mada, ne naročito. Možda zato što nisam želela da budem slatka devojčica. Nego dečak.
Evo me sa bici staze, pravo u tvoj blog.

Lepo. Uživaj u danu. Idemo dalje, da.
st.jepan st.jepan 06:33 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Lepo. Uživaj u danu.

Bez smajlića?
Teško.
Bojana Maljević Bojana Maljević 06:35 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

st.jepan
Lepo. Uživaj u danu.

Bez smajlića?
Teško.

Izvini, pada mi glava. Koja me inače nesnosno boli već danima. Oprosti, evo ti i
natasavb natasavb 08:51 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Idemo dalje, da.

Naravno da idemo. :)

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...



Bojana Maljević Bojana Maljević 09:15 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Naravno da idemo. :)

:) hvala tebi i na citatu i na muzici
Jukie Jukie 10:34 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Bojana Maljević

Izvini, pada mi glava. Koja me inače nesnosno boli već danima.

Da li uzimaš kalijum? Postoje tablete Eko-K koje su namenjene sportistima, a ja ga uzimam kad počnu da me bole šake ili stopala i uglavnom prođe za par sati. (Inače za jelo koristim kalijumovu mešavinu soli, 1/3 kalijum hlorid 2/3 natrijum hlorid)

Sa nedostatkom kalijuma se nije šaliti. Meni su u bolnici davali kalijumov rastvor intravenozno i prestali su mi svi ti bolovi u zglobovima koji su me mučili godinu-dve pre toga.

Tableta je inače ogromna i teško se lomi, a mislim da je tebi pola tablete dovoljno. Ja je obično sisam kao bombonu. Ima ukus na običnu so (ali ja volim so, samo što ovu smem da jedem).
Bojana Maljević Bojana Maljević 16:35 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Jukie
Bojana Maljević

Izvini, pada mi glava. Koja me inače nesnosno boli već danima.

Da li uzimaš kalijum?

Jukie, nemaš pojma koliko mi ovaj podatak znači. Ne uzimam kalijum ali je sasvim moguće da imam nedostatak istog, između ostalog jer imam i simptome koje si naveo. Proveriću, veliko hvala!
mlekac mlekac 17:54 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Bojana Maljević
Jukie
Bojana Maljević

Izvini, pada mi glava. Koja me inače nesnosno boli već danima.

Da li uzimaš kalijum?

Jukie, nemaš pojma koliko mi ovaj podatak znači. Ne uzimam kalijum ali je sasvim moguće da imam nedostatak istog, između ostalog jer imam i simptome koje si naveo. Proveriću, veliko hvala!

Da se nadovezem na ovo - pomaze i sok od paradajza. Paradajz i banane su ti prirodni izvori kalijuma, pa udri po njima dok ne proveris za tablete sa cika doktorom.
Bojana Maljević Bojana Maljević 17:56 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

mlekac
Bojana Maljević
Jukie
Bojana Maljević

Izvini, pada mi glava. Koja me inače nesnosno boli već danima.

Da li uzimaš kalijum?

Jukie, nemaš pojma koliko mi ovaj podatak znači. Ne uzimam kalijum ali je sasvim moguće da imam nedostatak istog, između ostalog jer imam i simptome koje si naveo. Proveriću, veliko hvala!

Da se nadovezem na ovo - pomaze i sok od paradajza. Paradajz i banane su ti prirodni izvori kalijuma, pa udri po njima dok ne proveris za tablete sa cika doktorom.

Znam ja gde ima izvor kalijuma Nego nisam znala da mi nedostaje.
jesen92 jesen92 22:56 18.05.2012

Re: Zamalo sefte

Ne uzimam kalijum ali je sasvim moguće da imam nedostatak istog, između ostalog jer imam i simptome koje si naveo.
..ako ti nedostaje kalijum jedi bar jednu bananu dnevno..to sam procitala u nekim novinama kao recept protiv grceva u nogama i isprobala...stvarno pomaze..
cult cult 08:02 20.05.2012

Re: Zamalo sefte

Tableta je inače ogromna i teško se lomi, a mislim da je tebi pola tablete dovoljno.




Uzmi ti celu, ćero, neće da se baci.
Bojana Maljević Bojana Maljević 02:03 21.05.2012

Re: Zamalo sefte

cult
Tableta je inače ogromna i teško se lomi, a mislim da je tebi pola tablete dovoljno.

Uzmi ti celu, ćero, neće da se baci.

Nakon ove noći, ima da si uzmem i po dve.
jinks jinks 06:34 18.05.2012

...

Ima u filmu "My life" jedan interesantan citat. Ide otprilike ovako:

"Somebody told me that the best thing you could do for kids is love each other. Kids need to marinate in love ... and after many years, no matter how poor or rich, or clever or less clever they are, they turn out to be good people".

Inace, cuo sam da je serija "Idemo dalje" predlagana da se preko Uneska zastiti kao svetsko kulturno dobro.
Bojana Maljević Bojana Maljević 06:40 18.05.2012

Re: ...

...they turn out to be good people".

Tačno. Ja sam najponosnija ne zato što sam mama, ni zato što su mi deca dobra, nego zato što se moji sinovi vole.
Inace, cuo sam da je serija "Idemo dalje" predlagana da se preko Uneska zastiti kao svetsko kulturno dobro.

Serija je Učitelj, film je Idemo dalje. Iako logičnije zvuči da je obratno. To si ti predlagao, kod mene na nekom blogu beše?
jinks jinks 07:28 18.05.2012

Re: ...

Serija je Učitelj, film je Idemo dalje. Iako logičnije zvuči da je obratno.

Ne znam, kad god sam je gledao, cinilo mi se kao da uopste nije napisana na nasem jeziku, vec na nekom drugom, univerzalnom. Strasne poruke salje, o svemu.
Bojana Maljević Bojana Maljević 07:34 18.05.2012

Re: ...

jinks
Serija je Učitelj, film je Idemo dalje. Iako logičnije zvuči da je obratno.

Ne znam, kad god sam je gledao, cinilo mi se kao da uopste nije napisana na nasem jeziku, vec na nekom drugom, univerzalnom. Strasne poruke salje, o svemu.

Jeste, lepa je. Ja je volim, jako. To je zato što je Sloba bio divan čovek. Nenametljiv. Takve su mu i poruke. Ali rekoh već, pisaću još o tome.
cult cult 06:38 18.05.2012

Pazi

kad je ovaj prekid totalno nefer : )
U dahu se čita, ima 12kilotona čiste energije
pa ostaneš na udahu. U raskoraku, whatever...
Bojana Maljević Bojana Maljević 06:44 18.05.2012

Re: Pazi

kad je ovaj prekid totalno nefer : )


Hvala, Cult.
Kako da idemo dalje, ako nema neki prekid?
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 06:57 18.05.2012

plakanje

Plakala sam prekjuče, u bioskopu. gledala sam film "Marina Abramović, umetnik je prisutan" i plakala.


Bojana Maljević Bojana Maljević 07:00 18.05.2012

Re: plakanje

Vesna Knežević Ćosić
Plakala sam prekjuče, u bioskopu. gledala sam film "Marina Abramović, umetnik je prisutan" i plakala.

Nisam gledala! A želim. Hvala.
drug_dobrica drug_dobrica 07:39 18.05.2012

IDEMO DALJE

"And in the end the love you take is equal to the love you make"

Idemo dalje...
bocvena bocvena 08:10 18.05.2012

Re: IDEMO DALJE

"And in the end the love you take is equal to the love you make"

Ovo lepo zvuči, ali uopšte nije tačno!


Mnogo si lepo ovo napisala i nabacala i otvorila gomilu tema i pravaca kojima može da se krene...ali ja sad ne mogu. Umorna sam kao pas od svakodnevice. Možda ovih dana kad mi se vrati snaga.

Muzika...(moji japanci imaju lek za svaku boljku:)
gorstak92 gorstak92 08:55 18.05.2012

Dobar blog

Ovde sam se prepoznao:
BM
Možda sam već negde ranije rekla da nosim ozbiljne traume iz detinjstva zbog prekidanja sna najkasnije u 5 sati, svakog jutra, i odlazaka u obdanište ili školu dok je još mrak i kad nema nikoga


Čistačica otključava školu, a ja čekam pred vratima. brrrrr
Bojana Maljević Bojana Maljević 09:18 18.05.2012

Re: Dobar blog

gorstak92
Ovde sam se prepoznao:
BM
Možda sam već negde ranije rekla da nosim ozbiljne traume iz detinjstva zbog prekidanja sna najkasnije u 5 sati, svakog jutra, i odlazaka u obdanište ili školu dok je još mrak i kad nema nikoga


Čistačica otključava školu, a ja čekam pred vratima. brrrrr

A? Pa reci koliko je to strašno. I tako svakog dana.

Edit: na tel sam pa nisam mogla na bocvenin koment da udjem ne znam zašto. Hvala!
gorstak92 gorstak92 09:34 18.05.2012

Re: Dobar blog

A? Pa reci koliko je to strašno. I tako svakog dana.


Mene su budili celu osnovnu tako što mi sklone pokrivač i otvore prozore.
Naježim se kad mi neko kaže ko rano rani dve sreće grabi.

U vojsci sam nalupao cara koji je mislio da je super fora da budi vojnike uz hevi metal muziku. Samo šamari, ništa ozbiljno.
Tek kasnije sam skapirao da sam se samo ja naljutio i nenormalno odreagovao. Pokajao sam se i izvinio čoveku i još mi krivo.
Posledica ludačke reakcije je bila da su me od tad ostavljali da se sam probudim.
Traume iz detinjstva su ozbiljne i uopšte nije zezanje.

Siguran sam da sad pravim kontra grešku puštajući moje da spavaju dokle im se hoće. Nemam srca da ih budim u cik zore.
Služim se kontra taktikom da ih nateram u krevet ranije kako bi se sami probudili na vreme. Slabo mi uspeva, ali se ne predajem.
antioksidant antioksidant 09:41 18.05.2012

Re: Dobar blog

Siguran sam da sad pravim kontra grešku puštajući moje da spavaju dokle im se hoće.

moji hoće da se bude u 6
naročito nedeljom
ne valja im posao
Jukie Jukie 10:49 18.05.2012

Re: Dobar blog

gorstak92
.Siguran sam da sad pravim kontra grešku puštajući moje da spavaju dokle im se hoće. Nemam srca da ih budim u cik zore.Služim se kontra taktikom da ih nateram u krevet ranije kako bi se sami probudili na vreme. Slabo mi uspeva, ali se ne predajem.


Tako je i moja mama govorila da nema srca da me budi kad tako lepo spavam, pa sam (kada je počela samog da me pušta do škole) svaki dan kasnio. Svi već nešto crtaju i pišu a ja ulazim. Na svu sreću to je bilo još kod učiteljice i odmah bih shvatio šta treba da se radi, ali sam verovatno propustio razna obaveštenja koja je davala na početku prvog časa.

Rešenje je naravno bilo da me ranije probudi. Ne sećam se da mi je ikad stvarno smetalo jer ja i ne znam koliko je sati nego sve ide po šablonu: doručkuj, skidaj pidžamu, peri se, peri zube, oblači se i obuvaj (tu je išlo pod a, b, c, itd. određenim redom, naizgled večno trajući), češljaj se, uzimaj torbu, pozdravljanje sa mamom i želi mi srećan dan i sve petice, i onda kad odem napolje onda lepo idem do OŠ Novak Đoković svojim tempom i stignem tamo PRE početka nastave.

Činjenica je da se STRAŠNO mnogo zanimljivih stvari svakog jutra događalo na putu kroz park i kroz igralište (treba proveriti da li se nešto zanimljivo desilo sa spravama na igralištu dok sam spavao), ako ima snega dodaj još desetak minuta na pravljenje grudvi i pisanje prstom po kolima i skidanje ledenica, pa pored pijace i pored trafike (tu treba stati i proveriti da li su izašli novi časopisi, kupiti sličice) pa dalje pored Kovača gde možeš da vidiš konje koji su došli na potkivanje, tu već nailaze i druga deca sa kojom treba pričati, u svakom slučaju kada te mama vodi u školu treba ti oko 15 minuta strojevim korakom a kada sam ideš skoro pola sata.
gorstak92 gorstak92 10:58 18.05.2012

Re: Dobar blog

Jukie
Tako je i moja mama govorila da nema srca da me budi kad tako lepo spavam, pa sam (kada je počela samog da me pušta do škole) svaki dan kasnio.

To je greška koju se plašim da napravim.
Ono buđenje Bojane Maljević i mene je bio nenormalan extrem.
Ja sam, a možda i ona, stajao pred vratima škole čekajući domara ili čistačicu da otključaju školu. Napolju mrkli mrak. Ništa se ne dešava samo je mnogo hladno i depresivno. Čekam i spavam stojeći. Onda uđem unutra pa čekam još jednu večnost da dođe neko od drugara da se igramo. Prvi mi dolazio jedan iz Sremčice jer je, valjda, imao autobus u to vreme.
Užas.
4krofnica 4krofnica 11:16 18.05.2012

Re: Dobar blog

tako što mi sklone pokrivač i otvore prozore.


ista trauma + zimi čuvena Vik mast u nos, dobijam tikove čim osetim neki mentol.:)


inače, moj učitelj iz osnovne je bio slika i prilika učitelja iz filma (brkovi inkluded:). puno smo provodili vremena sa njim, posle časova bi išli na Kališ i sedeli satima na klupama a on bi nam pričao o životu; mi smo kao pravi tatatatirci upijali, zapitkivali. uvek je imao dovoljnu količinu odgovora, strpljenja i osmeha za sve nas. pratili smo ga u vojsku; tih godinu dana smo mu svaki dan slali po jedno pismo, od prve do zadnje klupe (bilo nas je 40) bi po jedan učenik pisao pismo - kako smo i šta radimo; pratili smo se kasnije po drugim školama, svadbama, sahranama..

NNN NNN 11:39 18.05.2012

Re: Dobar blog

Ja sam, verovatno kao i ona, stajao pred vratima škole čekajući domara ili čistačicu da otključaju školu. Napolju mrkli mrak. Ništa se ne dešava samo je mnogo hladno i depresivno. Čekam i spavam stojeći. Onda uđem unutra pa čekam još jednu večnost da dođe neko od drugara da se igramo. Prvi mi dolazio jedan iz Sremčice jer je, valjda, imao autobus u to vreme.
Užas.
Zbog toga i dan danas gledaš da ostaviš prvi komentar

Moj ćale čak i zimi ustaje pre 5,
ja sam u srednjoj školi (1. i 2. razred) često ustajao oko 5,
i odgovorno tvrdim da je ranoranjenje precenjeno narkočito kada se budiš protiv svoje volje.
Gledam da ustanem kad se probudim, da me ne bude budilnici i da deca spavaju kad i koliko im se spava - videću koliko je ovo izvodljivo i održivo.
jesen92 jesen92 12:13 18.05.2012

Re: Dobar blog

A? Pa reci koliko je to strašno. I tako svakog dana.
...jeste strasno...i ja sam imala "srece" da radim od 6h...budjenje u 5 pa jos u zimsko vreme, mrkli mrak...zaspala sam sto puta u kupatilu, ne bih da prepricavam kako je to moguce..a onda, kada se napokon nadjem na ulici vidjala sam roditelje sa decom u rukama ili kolicima kako zure prema obdanistu....uh ..idemo dalje, mislim da vise niko ne radi od 6h..

Idemo dalje i Ucitelj su za pamcenje..



Jelica Greganović Jelica Greganović 15:17 18.05.2012

Re: Dobar blog

A ja sam u drugom razredu dobila takvu upalu pluća da sam pola godine išla u bolnici u školu, gore na Dedinju...i onda je rečeno da je bolje da me sklone iz grada...i sklonili su me u selo...u Badnjevac...to idenje godinu dana u seosku školu je za mene bilo kao najlepši raspust.
antioksidant antioksidant 15:22 18.05.2012

Re: Dobar blog

.uh ..idemo dalje, mislim da vise niko ne radi od 6h..


ne budi sigurna
mama osmehovog drugara iz vrtica radi od pola 6. sa klincem prelazi pola grada pa on spava kod nje u pekari do 7 kad ga prenese do vrtica gde bi on nastavio da knjava
kaze da je leti ok
zimi, ne vide dan
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:33 18.05.2012

Re: Dobar blog

.uh ..idemo dalje, mislim da vise niko ne radi od 6h..

Radi, radi...moja Najbolja Drugarica...i tako goooooodinama...divim joj se...

Bojana Maljević Bojana Maljević 16:38 18.05.2012

Re: Dobar blog

Traume iz detinjstva su ozbiljne i uopšte nije zezanje.

Naravno, ja se šalim i preterujem kad kažem trauma. To jeste bila kontinuirana neprijatnost za mene kao dete, ali daleko je od ozbiljnih trauma.
Bojana Maljević Bojana Maljević 16:40 18.05.2012

Re: Dobar blog

Radi, radi...moja Najbolja Drugarica...i tako goooooodinama...divim joj se...

Svaka njoj čast! Ja kad nju čujem (obično pre nego što legnem) prvo pomislim kako je sve u redu. I kako je nekako... život normalan. I lep.
mlekac mlekac 18:01 18.05.2012

Re: Dobar blog

Jelica Greganović
.uh ..idemo dalje, mislim da vise niko ne radi od 6h..

Radi, radi...moja Najbolja Drugarica...i tako goooooodinama...divim joj se...


Radila i ja svojevremeno i mogu vam reci da je to NAJBOLJA smena na radiju!

Jest' da je ustajanje bilo u pola 4 (radijski jutarnji tada pocinjao od 5), ali, brate, zavrsavala u 8 i imala ostatak dana samo za sebe ili se. Da ne pominjem zlurudo samozadovoljstvo sto si zavrsio sa poslom kad ostatak sveta, bunovan, TEK polazi na isti
jesen92 jesen92 23:05 18.05.2012

Re: Dobar blog

ne budi sigurna
..nisam nista tvrdila ..ipak, nekada je to bila masovna pojava u odnosu na sada..
mama osmehovog drugara iz vrtica radi od pola 6. sa klincem prelazi pola grada pa on spava kod nje u pekari do 7 kad ga prenese do vrtica gde bi on nastavio da knjava
..bas mi je zao kad to cujem..
Bojana Maljević Bojana Maljević 19:06 19.05.2012

Re: Dobar blog

...uvek je imao dovoljnu količinu odgovora, strpljenja i osmeha za sve nas. pratili smo ga u vojsku; tih godinu dana smo mu svaki dan slali po jedno pismo, od prve do zadnje klupe (bilo nas je 40) bi po jedan učenik pisao pismo - kako smo i šta radimo;.....

Divno. Ja nisam imala tako naročito lepo iskustvo sa učiteljicama i uopšte sa nastavnicima u školi. Ali zato jesam na fakultetu, i pre, u dečijoj dramskoj grupi RTB koju je vodio Mika Aleksić. Sa njim smo recimo pričali tako, o svemu.
skorpija007 skorpija007 10:31 18.05.2012

?

BM
Živeli smo po iznajmljenim stanovima prepunim vlage.


Etno naselja “Sveti Simeon”, na elitnoj lokaciji Jaram na Kopaniku. Ukupna investicija iznosi 25 miliona eura


Jedan od izvora, a ima ih puno

Ako može ukratko, kako se od podstanarske sobe stiže do milionskih investicija?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:55 18.05.2012

Re: ?

skorpija007
Ako može ukratko, kako se od podstanarske sobe stiže do milionskih investicija?


Обично су блогови из економије код Саше Радуловића. Мислим да се он у такве ствари нешто боље разуме од нас овдашњих и Бојане. Деца ионако немају прави увид шта им раде очеви. (Рецимо, ја сам дуго мислио да је мој отац механичар, а он био артиљеријски пуковник?!) Стрпи се мало, мислим да ће Саша убрзо опет нешто да објави, па да њега тамо питаш за помоћ у изради бизнис плана или шта те већ интересује. :)
skorpija007 skorpija007 11:10 18.05.2012

Re: ?

A ti si Bojanin advokat:)
Da je pitanje upućeno Raduloviću, bilo bi napisano kod njega.

A dete-Bojana ima blizu četrdeset, pa je velika šansa da je zrela osoba i zna da joj otac ulaže 25 miliona eura u etno naslje, pisala je nedavno post o tome. Tako da ne vidim ništa sporno u pitanju, a još manje mi je jasna potreba blogera da objasne nešto u ime autorke.
dragan7557 dragan7557 11:19 18.05.2012

Re: ?

Predrag Brajovic 11:55 18.05.2012
Re: ?

skorpija007
Ako može ukratko, kako se od podstanarske sobe stiže do milionskih investicija?



Обично су блогови из економије код Саше Радуловића.

Vidm ja Brajoviću, da ti i nisi baš naročito upućen, u Ekonomiju.



cerski
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:41 18.05.2012

Re: ?

skorpija007
A ti si Bojanin advokat:)


Ах, добро, ја сам мислио да то питање из економије постављаш чиста срца.
А овако -- испаде само још један интернетски камиказа спреман да сагори за трен славе. Сад си нам свима показао, а мене постидео :) Но, људске радости и природе су различите, и то је лепо. Одох да уживам у дану.

црепски
Vidm ja Brajoviću, da ti i nisi baš naročito upućen, u Ekonomiju.

Па ја Сашу Радуловића, чак и кад се с њим не слажем, сматрам начелно упућенијим у ствари економије од мене.
skorpija007 skorpija007 11:50 18.05.2012

Re: ?

Predrag Brajovic

Па ја Сашу Радуловића, чак и кад се с њим не слажем, сматрам начелно упућенијим у ствари економије од мене?


I ja. Zato je čudno što se utrpavaš da odgovoriš na pitanje koje nije tebi upućeno, a koliko ima veze sa ekonomijom reći će nam Bojana.

Ovo "чиста срца tra-la-la...интернетски камиказа..." jeste tvoje učitavanje.

Piše ti u komentaru

dete-Bojana ima blizu četrdeset, pa je velika šansa da je zrela osoba i zna da joj otac ulaže 25 miliona eura u etno naslje, pisala je nedavno post o tome. Tako da ne vidim ništa sporno u pitanju, a još manje mi je jasna potreba blogera da objasne nešto u ime autorke.


Jedino ako misliš da je kamikaza osoba koja otovreno nešto pita dragunambojanu, a ne svodi komentarisanje na podilaženje i laskanje.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:24 18.05.2012

Re: ?

Jedino ako misliš da je kamikaza osoba koja otovreno nešto pita dragunambojanu, a ne svodi komentarisanje na podilaženje i laskanje.


to ti misliš da ti je pitanje otvoreno, ja ga čitam kao zajedidljivo podbadačko i zlonamerno prizivačko. i nema baš nikakve veze s bojaninom pričom o učiteljicama i osnovnoj školi.

lepo ti čovek reko, tu vrstu zlurade radoznalosti možeš da (samo)zadovoljavaš na drugom mestu.




dragan7557 dragan7557 13:40 18.05.2012

Re: ?


црепски
Vidm ja Brajoviću, da ti i nisi baš naročito upućen, u Ekonomiju.


Па ја Сашу Радуловића, чак и кад се с њим не слажем, сматрам начелно упућенијим у ствари економије од мене.


Ne bih da trolujem ovaj zaista izvrstan blog za koji sam Bojani već dao preporuku, ali mi bode oči ova falsifikatčina, i to ne zbog nedolične upotrebe materijala kojima se pokrivaju građevinski objekti, i to u svrhu čije mi namere nisu baš jasne?!

Osim što sam potpisan ćirilicom, koju ne koristim od 1962 godine, smeta mi i nepoznavanje materije poput:
па да њега тамо питаш за помоћ у изради бизнис плана или шта те већ интересује. :)

Ozbiljni stečajni upravnici se ne bave, i još jednom ne bave, izradom startnih planova za preduzeća, a sa ekonomijom nemaju nikakve veze.

U ozbiljnim pravnim državama, aktivitetima stečajnih upravnika se bave specijalizovani pravnici koje imenuje u svakom posebnom slučaju nadležni sud.

Isto tako Ekonomisti nemaju nikakve veze sa "izradom" tzv. "Business plana" kao što ti pišeš.

Naravno dear old chap, no hard feelings at all, it's only blog.

cerski
jesen92 jesen92 13:54 18.05.2012

Re: ?

Ako može ukratko, kako se od podstanarske sobe stiže do milionskih investicija?
..pitanje zvuci zajedljivo!! ..moglo bi da bude i zanimljivo da je druga tema..ovako,nemoj da kvaris ovaj prijatan razgovor o uciteljima i "idemo dalje"...
Bojana Maljević Bojana Maljević 16:55 18.05.2012

Re: ?

Деца ионако немају прави увид шта им раде очеви. (Рецимо, ја сам дуго мислио да је мој отац механичар, а он био артиљеријски пуковник?!)


Boli me glava, ubi me migrena, teško podnosim smeh. Ali ti hvala na ovom zacenjivanju.
st.jepan st.jepan 17:24 18.05.2012

Re: ?

ја сам дуго мислио да је мој отац механичар, а он био артиљеријски пуковник?!

Moja čerka je, na učiteljicino pitanje šta joj je majka, odgovorila da je domačica. Majka joj je inače tada bila asistent ili docent, i kako je držala tek nekoliko časova nedeljno, dete je, videvši da su roditelji njenih drugarica povazdan na poslu, sasvim logično zaključilo da ona zapravo nigde ne radi.
Bojana Maljević Bojana Maljević 17:40 18.05.2012

Re: ?

skorpija007

Tako da ne vidim ništa sporno u pitanju,

Nema ništa sporno u pitanju, osim što je pitanje šupljoglavo, da ne kažem glupo. I kao što je već primećeno, zajedljivo. Ali mogu da ti dam kontakt, zovi čoveka pa ga pitaj. On rado priča na temu:
"Kako sam zaradio prvi milion i kako sam poslednji izgubio".

Možda u tom razgovoru, ako ništa drugo, naučiš malo o istoriji televizije u Ex Yu, istoriji Yu filma i istoriji muzičke industrije. Saznaćeš i o tome kako se organizuju Olimpijada i drugi veliki događaji; zatim kako se prodaje više hiljada automobila a da nemaš vozačku dozvolu. Dakle, ima, ima i elemenata ekonomije, kako da ne, pogotovo do početka 90-ih. Ako budeš imao dovoljno interesovanja, možda dođeš i do investicije u gradnju etno naselja, nakon 45 godina rada.
Dakle, zovi slobodno, ima se šta naučiti


Bojana Maljević Bojana Maljević 17:46 18.05.2012

Re: ?

st.jepan
ја сам дуго мислио да је мој отац механичар, а он био артиљеријски пуковник?!

Moja čerka je, na učiteljicino pitanje šta joj je majka, odgovorila da je domačica. Majka joj je inače tada bila asistent ili docent, i kako je držala tek nekoliko časova nedeljno, dete je, videvši da su roditelji njenih drugarica povazdan na poslu, sasvim logično zaključilo da ona zapravo nigde ne radi.

Da, tako sam ja kao dete, gledala kako moj otac stalno nešto organizuje. Pa sam logično, dugo mislila da je organizator. Što je, razume se, na početku karijere i bio. Ali za mene je to i ostao. Čak i kada su me njegove kolege ispravljale i govorile "Ćero, otac ti nije organizator nego direktor serije" (citat, Pera Živković)
tyson tyson 18:03 18.05.2012

Re: ?

skorpija007
A ti si Bojanin advokat:)
(...)
Tako da ne vidim ništa sporno u pitanju, a još manje mi je jasna potreba blogera da objasne nešto u ime autorke.

A što ne posla pitanje onda na PP ako te već toliko pogađa što ti odgovaraju ljudi koji vide pitanje/komentar i imaju opciju "odgovori"?



cassiopeia cassiopeia 11:39 18.05.2012

Odakle početi?

I volim i ne volim blogove koji u meni probude toliko asocijacija i krenu da me vozaju tamo onamo.

Moje sećanje na rano ustajanje i taj horor od mraka i praznu školu, i mleko na kom se uhvatila pokorica od koje mi se povraćalo.
I kad su me kao malu jer nisam volela obdanište slali kod bake na selo, i taj put koji sam preplakala gledajući kroz prozor tečinih kola da mi ne bi videli suze u očima, a videli su ih i na moje plačem za mamu i tatu govorili zašto plačeš za njih, nek' oni plaču za sebe...
I sad sebe ne volim kad ujutro moram da glumim strogu mamu i teram dete da ustane iz toplog kreveta i sprema se za školu. Tako smo jednom otplakale jutro i ona i ja.

A da plačem umem tako gorko i dugo, dugo da počnem samu sebe da ne volim zbog toga.

Ne znam što su mi asocijacije tako tmurne kad idem dalje. To je najvažnije, ići napred i živeti sada i ovde jer prošlost je prošla i ne postoji a budućnost će tek biti i nje nema a mi smo sada i ovde.

Bojana Maljević Bojana Maljević 17:48 18.05.2012

Re: Odakle početi?

Odakle početi?
I volim i ne volim blogove koji u meni probude toliko asocijacija i krenu da me vozaju tamo onamo.


Ima onaj divan odgovor na pitanje odakle početi?
Od šamara.
cassiopeia cassiopeia 08:43 19.05.2012

Re: Odakle početi?

Ima onaj divan odgovor na pitanje odakle početi?
Od šamara.


Nasmeja me

gorstak92 gorstak92 11:46 18.05.2012

Pijanim gostima ne služimo piće

Piše na tabli u ,,učionici" pri kraju priložene ,,erotske scene".

Na vic druga Božura se i dan danas kidam od smeha:

U ovoj sceni je tabla sa natpisom ,,čast svakom, veresija nikom"
jesen92 jesen92 13:39 18.05.2012

Re: Pijanim gostima ne služimo piće

Na vic druga Božura se i dan danas kidam od smeha

..i ja...
hajkula1 hajkula1 15:45 18.05.2012

Nocna ptica


Oduvek sam, čini mi se, noćna ptica. Buđenje ujutru je uglavnom jednako traumatično, za mene kao đaka, studenta, zaposlenu, majku...
U obdanište nisam išla, ali sam sa grupom išla na zimovanja i letovanja. Naravno, jednako uvek traumatično buđenje.

Neću od sramote da pišem u koliko sato sam se teškom mukom a često i u suzama budila i baki kidala živce i jela džigericu (mada mi to ona nije govorila). Škola mi je bila, skoro pa u komšiluku. Pitala sam se, šta bi bilo da idem u boravak.
Ranoranioci uživaju moje poštovanje. Saučestvujem sa svima što pate zbog prisilnog ustajanja.

Sin je isti ja. Ćerka voli da se budi rano, na koga li je? Mada joj se ne izlazi zimi, rano, u mrak i hladnoću iz toplog kreveta. Ponekad joj teže padne ustajanje (kada se uvuče u krpe na spavanje u sitne sate).

Mene je majčinstvo (verovatno i godine/ staž ) malo promenilo.








Bojana Maljević Bojana Maljević 17:50 18.05.2012

Re: Nocna ptica

Ranoranioci uživaju moje poštovanje.

I moje. Stvarno.
nestor92 nestor92 21:15 18.05.2012

Ma ...

... samo da se covek oslobodi "Ribnikara", pa makar i zbog mononukleoze.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 07:56 19.05.2012

Re: Ma ...

samo da se covek oslobodi "Ribnikara", pa makar i zbog mononukleoze


apsolutno. ja sam i sina i kcerku ispisala u trecem osnovne iz Ribnikara koja je na minut od kuće i prebacila u Drinku i nisam se pokajala. Drinka bila odlicna i ozbiljna skola. A akciju sam uradila u trecem osnovne, jer su tada mogli sami da idu do Drinke, pređu kneza miloša i vlajkovićevu.
Jukie Jukie 12:32 19.05.2012

Re: Ma ...

Vesna Knežević Ćosić
samo da se covek oslobodi "Ribnikara", pa makar i zbog mononukleozeapsolutno. ja sam i sina i kcerku ispisala u trecem osnovne iz Ribnikara koja je na minut od kuće i prebacila u Drinku i nisam se pokajala. Drinka bila odlicna i ozbiljna skola. A akciju sam uradila u trecem osnovne, jer su tada mogli sami da idu do Drinke, pređu kneza miloša i vlajkovićevu.

Da ima više škola kao što je Drinka, oni Krugolinini blogovi bi imali više ovakvih smajlija

Ivana Knežević Ivana Knežević 16:59 20.05.2012

Detinjstva stara i nova

Na puno mesta dodiruje ovaj tekst, Bojana.
Lepo je napisan, prozivljen intenzivno, osmisljen... i zajednicki mnogima, kod svakoga na svoj nacin.
Svako ide dalje, na neki nacin.

Nisam nikad povezala probleme insomnije sa tim budjenjima za odlazak u obdaniste. Uh, kako je to bilo gadno. Pamtim jedino mrak i mizeran, bolan osecaj.

A uciteljici moje klinke iz prvog razreda dugujem ubistvo.
Bojana Maljević Bojana Maljević 02:04 21.05.2012

Re: Detinjstva stara i nova

Svako ide dalje, na neki nacin.

Hvala Ivana na lepim rečima.
Ide, da. Svako.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana