Protesti i nasilje čije prizore gledamo na snimcima sa ulica brazilskih gradova potpuno su iznenađenje za sve (nas) koji su (smo) o Brazilu sliku sticali prateći vesti o privrednom bumu i na njemu zasnovanom rastu političkog uticaja na svetskoj pozornici.
I kao preslikana je situacija sa ulica Istanbula, grada u zemlji koja slične privredne i političke performanse postiže u svom regionu.
No šta je to što još povezuje ove događaje i što možda može imati globalni značaj, ili najavu novih trendova?
Možda su to motivi. Upravo - nedostatak jasnih motiva i precizno definisanih ciljeva i zahteva. i dok su se učesnici uličnih nemira u Istanbulu prvo usredotočili na (deklarativno) borbu za očuvanje parka u njegovom centru, pa onda na megalomanske a nepotrebne i štetne Vladine građevinske zahvate, pa na kraju na političku osionost turskog premijera Erdoana, u Brazilu je fokus sa poskupljenja prevoza prebačen na trošenju novca na organizovanje velikih i skupih sportskih manifestacija poput Mundijala, umesto na školstvo, zdravstvo i druge socijalne potrebe.
Takođe, ovi protesti, uprkos svojoj masovnosti nemaju ni jasnog organizatora ni jedinstveno vođstvo. To nisu ni političke partije, ni sindikati, ni NVO.
Ove reči jednog učesnika u brazilskim protestima to dosta dobro ilustruju:
"There are no politicians who speak for us," said Jamaime Schmitt, an engineer. "This is not just about bus fares any more. We pay high taxes and we are a rich country, but we can't see this in our schools, hospitals and roads." Many in the mostly young, middle class crowd were experiencing their first large protest.
The Guardian (http://www.guardian.co.uk/world/2013/jun/21/brazil-protests-president-emergency-meeting)
Posle smrti ideologija i ogromnog idejnog vakuuma u kome svet živi već nekoliko decenija - prisustvujemo li rađanju nečeg novog: socijalne revolucije bez plana i cilja, i bez rešenja za dan posle?
Ili je u pitanju vešto vođena igra, filigranski pletena kroz matriks socijalnih mreža sa ciljem destabilizacije preterano ojačalih novih konkurenata ne planetarnoj geostrateškoj mreži?
I šta god da je od ovoga, ili da nije ni jedno od navedenih pretpostavki - da li je društvo globalno, sa potrošenim ekonomskim i političkim sistemom i parolama, spremno za veliki novi redizajn?
Može li do njega doći - a empirija i istorija nam ne daju mnogo povoda za optimizam - evolutivnim putem i malim koracima, bez temeljnog rušenja starog?