Znala sam da se Engels rodio bogat a da je Marks bio siromašan, ali nisam znala razmere te bede dok nisam pročitala knjigu Fransisa Vina «Marksov Das Kapital».
Od sedmoro Marksove dece, detinjstvo je preživelo troje. Žena mu je stalno bila trudna ili bolesna. Život mu je bio neuredan, noću je radio, danju spavao, u istoj onoj kuhinji u kojoj se kuvao ručak i radio domaći. Spavali su na smenu a prežiljvavali uglavnom od prijateljskog dobročinstva Fridriha Engelsa.
I te teške životne prilike na neki način objašnjavaju prezir i ljutnju koju je Karl Marks osećao prema kapitalizmu, sistemu u kojem se apsolutno nije snašao.
Vinova knjiga, o čemu govori izdavač Nataša Pejić (Mali Vrt), u krupni plan stavlja okolnosti pod kojima je nastalo remek delo «Kapital». A one su bile enormno teške. Marks je nemilice trošio vreme na jeftine, dnevne polemike sa političkim oponentima, još se s većom strašću i troškom vremena odavao detaljnom proučavanju gradje za knjigu. To je išlo do bizarnih momenata, kada je na primer, počeo da uči ruski kako bi mogao sa razumevanjem da čita njihove zemljišne knjige. Zdravstvene tegobe bile su takodje, sastavni deo izgovora za odlaganje pisanja.
Za to vreme pedantni, odgovorni, solidni i sistematični Engels je vršio perzistentan ali jalov pritisak na najboljeg prijatelja da knjigu završi i sa vrata stovari izdavače koji prete, cupkaju i godinama čekaju. Punih 20 godina, u konačnici.
Marks je fantastično gadjao suštinu kapitalizma, to mu niko ne osporava, ali je promašio jednu vrlo krupnu stvar. Njegova je utopija bila tragikomična. I to ne bi bilo ništa strašno da se, u interpretaciji raznih ludaka i diktatora, poput Staljina i Lenjina pa i našeg Tita, ona nije počela sprovoditi u delo. U jedan sistem koji je mnoge države unakazio a milione unesrećio.
Nataša Pejić je izdavač, magistar filozofije, psihoterapeut, dugogodišnja novinarka i moja bliska prijateljica. Njena izdavačka kuća «Mali vrt» je objavila mnoge zanimljive knjige i ja ću se njima, na ovaj način baviti i u budućnosti. «Marksov Das Kapital» Fransisa Vina legao mi je na prvu loptu, odmah od naslova. Pozvala sam je na ćaskanje pred kamerom mog mobilnog i evo nekih naših zaključaka:
Marks je dekodirao haotičnu prirodu kapitalizma. Besomučna trka za profitom dovodi do sve obimnije proizvodnje u uslovima sve veće mehanizacije poslova. Radnik postaje višak i njegova vrednost na tržištu pada, njegova je zarada sve manja. Dolazi u poziciju da ne može da kupi ono što sam proizvodi. Tako se produbljuje nejednakost koja posledično, kapitalizam uvodi u krizu. Kroz istoriju je bilo nekoliko baš velikih ekonomskih kriza, neke su se dogodile za Marksovog života. Mora da ga je frustrirala ta otpornost i sposobnost kapitala da prodje kroz sito i rešeto i da napravi novi rast.
Kapitalizam, dalje, po Marksu, drži proletera pokornog na niskoj zaradi zato što se pobrinuo da formira rezervnu armiju radnika. Nezaposlenost je bitna poluga enomomske stabilnosti kapitalizma. Svaki radnik zna da postoji zamena i svaki se očajnički trudi da ne izgubi ono malo novca što dobija. Ni tu se 150 godina ništa bitno nije promenilo.
Marksu bih, u možda najveću zaslugu, pripisala to što je predvideo globalizaciju. Ogroma količina robe, parafraziram ga, napraveljene radi profita traži nova tržišta. Granice se brišu i pomeraju. Ceo svet postaje tržište. Koliko jak mentalni teleskop moraš imati za ovakvu predikciju. Pa ja, kao korisnik globalizacije, svaki put se zapanjim kada mi iz Kine na kućnu adresu stigne telefonska futrola za dva dolara bez shipinga.
Spomenula bih još samo progresivno oporezivanje zarada. To je zvučalo kao vic pre više od jednog veka, kada je Marks to javno zatražio. Danas je to tekovina svake normalne države. Premda svako gleda da izbegne plaćanje većeg poreza, niko ne spori etičnost ovog nameta.
Karla Marksa istorija vidi kao političkog ekonomistu. On je možda više od svega bio moralni filozof koji je objašnjavao svet kroz ekonomske odnose. Ekonomija se danas bavi brojevima više nego moralom, s druge strane važi i obrnuto… Ni moralu više nije mesto u ekonomiji.
U svakom slučaju, "Marksov Das Kapital» Fransisa Vina je za svaku preporuku.