Nisam bila na koncertu Stounsa! Smatrala sam taj izostanak jednim od svojih većih grehova. Do danas, kada mi je mitropolit crnogorsko-primorski, Amfilohije, otvorio oči. Svojim izostankom sam se izgleda "spasila". :) Jer:
"Moćan je čovjek koji živi u strahu od boga, i to bi trebali znati oni koji su u Crnu Goru i Srbiju doveli bezbožnu grupu da pjeva demonske pjesme i tjerali omladinu da svemu tome aplaudira", rekao je Amfilohije u Martinićima.
Tako da sam se spasila, za razliku od mnogih bezbožnika koji su bili naterani da aplaudiraju. Ili će možda goreti u paklu samo oni koji su Stounse doveli? Jadan Raka Marić, em je izgubio milion nečega, em mu se ne piše dobro.
Nikako mi nije jasno kako neko poput mitropolita Amfilohija tako brzo reaguje u odbrani "naterane omladine da aplaudira" najvećem rok bendu na svetu, a nikako ne stane u odbranu neke druge omladine, tačnije dece, koja su bila naterana da rade mnogo gore stvari od aplauza i to baš nekim crkvenim velikodostojnicima?
Ono što mi takođe nije jasno, već poodavno: zašto se mora živeti u strahu od boga? Da li, po mitropolitu, čovek mora da živi u strahu da bi bio dobar, čestit i pošten? Da li je strah preduslov za veru ili može i bez straha?
Ah, kako bi bilo divno da "Džegeru Miče" peva u crkvenom horu... mogla bih da uživam, bez straha. Ovako... u pet sati ujutru puštam Stounse, klecaju mi kolena i znam: pakao mi ne gine.
Ili je možda sve u redu, pošto me niko ne tera da aplaudiram?