Fuck everything (Henry Miller)
edit
Meteorolozi najaviše padavine ovih dana. Nisam siguran da je individualni poljoprivredni proizvođač koji je obilazio svoju njivu mislio da će sa neba da mu padaju oklopna vozila (u narodu poznato kao tenk, tenkić, sportski model).
- Je l' imamo net u apartmanu?
- Aha. S kajmakom:)
Naš život je jedna neprekidna linija obaveza koje izvršavamo disciplinovano kao vojnici. Uveče brifing ko, gde i kada ide, vozi, vraća, kuva, nabavlja, uči...odlazak na posao i u školu se ni ne računa. Društveno-politički rad (ko se zaljubio, ko razbio glavu, koga muči kriza srednjih godina, koga treba voditi kod lekara, kome nabaviti lekove, kad se vraća Šešelj), pa povečerje. Ujutro gimnastika (kad bi se zezali:), umivanje, zubići, oblačenje, pakovanje užine i onda marš dok ne podobijamo žuljeve. Kulturni rad spadne na film s torenta i odlazak na dečji rođendan ili slavu. Dobro je kad su gubici minimalni, vojska malo rasturena, ali na broju.
Ipak, ponekad dobijemo odsustvo i odemo u prirodu.
Tri priče o umetnicima : : : fotografija kao zapis, kreacija, potraga i žrtva, razotkrivanje i skrivanje… Magija.
Izvor: Slobodna zona
Gost autor: Pokojni književni kritičar D.J., Predsednik saveta Izdavačke kuće KLJ.
D.J.: Podignutih gustih obrva, rendasto naboranog čela, pogleda usmerenog u unutrašnjost sopstvenih mentalija, kuckajući olovkom po stolu, ćuteći, praveći dramsku pauzu koja se otegla, pred unezverenim očima ostalih članova saveta, najzad progovori: Pažljivo sam slušao vaša izlaganja u vezi izdavanja, štampanja
Sto na sredini sobe. Slabo svetlo čini da se stvari u sobičku jedva naziru. Između stola i kreveta, već odavno nameštenog za spavanje, mališan vadi knjige, sveske i razne olovčice iz torbe. Kleči na patosu i slaže stvari u malu komodu. Majka se kreće od rešoa do stola. Po improvizovanoj kuhinji. Napred, nazad. Stolnjak. Tanjiri. Kašike. Slanik. Polovina hleba u najlonskoj kesi. Šerpica. Kutlača. Lonče za kafu u kojem se guraju dva obarena jajeta. Nož za hleb.
– Hajde…
Majka vlažnom krparom čisti sudoperu, rukom kupi mrve i ubacuje
Jest da sam vas prije samo par blogova izbombardovao radovima Neo Raucha, ali eto moraću ponovo njime da vas maltretiram. Šta ću, Rauch mi je jedan od najzabavnijih modernih slikara, čija poetika prilično dobro naleže na moj likovnoljubiteljski senzibilitet .
Ovom prilikom okačiću radove koje on upravo predstavlja u Njujorku, tačnije na adresi David Zwirner Gallery, 533 West 19th Street. Pa ako se kojim slučajem nalazite u Velikoj Jabuci posjetite ovu zanimljivu izložbu pod nazivom "At the Well" … možda tamo sretnete i Bred Pita koji je njegov veliki fan.
Gost autor: Miloš Miladinović
Danijela Kovačević devojka o kojoj sam prvi put pisao pre godinu dana, kada sam prvi put saznao za njenu borbu ali ne samo njenu već i njene petogodišnje ćerkice Marije i cele porodice. Posle objavljivanja teksta mnogi blogeri su mi se pridužili na tome im je Danijelina porodica neizmerno zahvalna ali i ja.
Ali sada je potrebno ponoviti akciju!
Krajem decembra ove godine kako je objavio portal Na dlanu a prenosi Organ Vlasti, o Danijeli Kovačević, 21-godišnjoj devojci koja se već 4 godine nalazi u vigilnoj komi, nakon što joj je ceo organizam zahvatila sepsa posle porođaja 14. oktobra 2009. godine.
Ipak, ništa nije savršeno pa u žaru protestvovanja bele strane sveta pojavio se transparent na kome piše „Stop investitorskom urbanizmu“ koji je prepoznat kao crna strana sveta
nisam htela da otvaram blog danas, da bi mogli da ga zatvorimo
kad bude finale.
Prije trideset godina ( i 2 mjeseca) izašao je prvi, istoimeni, album Red Hot Chili Peppers-a. A prije otprilike 15 godina, RHCP su za mene prestali da postoje, objavivši Californication, njihov sedmi studijski album. Bio je to početak iskliznuća benda u nekakvu komercijalno-zaslađenu, tugaljivu, pop šemu. U međuvremenu, RHCP su postali jedan od najkomercijalnih rok bendova sa preko 80 miliona prodatih (raz)nosača zvuka.
Premijer Srbije nije covek koji jedno prica drugo radi, vec je osoba koja uglavnom radi sve suprotno od onog sto prica. I sa timm, kao ni zbog tog, ocigledno nema problema.
To sto Aleksandar Vucic nema problema sa sopstvenim lazima je iskljucivo njegov licni problem. Medjutim,(nedostatak) reakcije domace, ali i strane publike na nekad stvarno notorne lazi srpskog premijera jeste tema vredna analize.
, Brisel je samo nastavio sa svojom pragmaticnom ulogom u kvazireformskoj predstavi u izvedbi vladeSrbije, ovog puta Aleksandra Vucica.
Havana, jun mesec, n-te godine
Pola sata kasnije.
G.G. Markes: Nagao se preko mermernog stočića, stavio svoju šaku na moju podlakticu i rekao: Moram vam priznati da mi veoma prija ovaj naš razgovor, ovo ćaskanje bez napora...
Mikele: E da ste znali šta se sve dešavalo u mojoj glavi, o mentalnoj stegnutosti, o tremi da i ne govorim, kada sam ušao u Buena Vista da se nađem s vama, vi ste velikan...
G.G. Markes je odmahnuo rukom i nasmejao se: Niti sam bio, niti sam nekakav velikan, običan sam čovek, Gabrijel Garsija