Uprošćeno i pojednostavljeno osmatranje grada i zaključivanje o njemu ne bi li se učinio još jedan od brojnih, iz puke radoznalosti, pokušaja da se odgovori na pitanje šta je to grad i zašto je takav i kako nastao i kad se to već desilo, šta je bilo posle. To svakako nije sasvim dobar način, to gledanje na brzaka, ali neka tako bude ovaj put, koristeći stereotipnu mantru o široko shvaćenoj slobodi mišljenja. Dakle, preskačući Praoca i njegovu pećinu kao istinski prapočetak i eone posle njega, recimo da je gradograditeljstvo započelo sa tvrđavom narogušenom prema pridošlicama, nepristupačnom na vrh neke čuke. Onda, vremenom događale su se razne gradske forme iznuđene uglavnom prilikama u okruženju te je bilo bezbroj slika prilikom pravljenja gradova po planeti od kojih je svaki, u saglasiju sa mestom na kome je nastao i dobom kad je zidan, emitovao poruku o svojoj posebnosti. Najzad se u proteklih nekoliko decenija stiglo do unificirane savremene metropole, razlike i posebnosti stvarane odvajkada su nestajale ili bile relativizovane, metropola ma gde bila je slična drugima i spremna da prihvati u svoje okrilje ljudske i kosmičke sile i njima otvori, često nekritički, svoja vrata.
Za svaku zlatnu medalju koju osvoji za SAD, Majkl Felps moraće da plati 8.750 dolara, odnosno 35% od nagradnog fonda za zlato koji na OI iznosi 25.000 dolara. Pored toga i vrednost same medalje može biti oporezovana sa 236 dolara, tvrde iz ATR (Americans for Tax Reform), a to je preneo BBC.
na molbu kolege b.k. postavljam blog
na kome ćemo lakše da komentarišemo
događaje na igrama.
Mislim da je ovaj čovek i te kako zaslužio da se nađe na blogu.
Asmir Kolašinac nije osvojio medalju, ali medalja nije jedino merilo uspeha. Ne kažem to zbog onoga „važno je učestvovati“, već pre svega zbog načina na koji je naš bacač kugle nastupao.
Imaš pravo!
Imaš pravo da budeš ogorčen.
Imaš pravo da se ljutiš
i da se osecaš uvredjeno!
Imaš pravo da ne slušaš.
Sede tako Srbi za kompjuterom, gledaju slike iz Makedonije i smeju se "jadnim" Makedoncima kako falsifikuju istoriju i kite se Aleksandrom Velikim kao da je on njihov. Glasno se smeju, prstom pokazuju i ismejavaju...
Onda su promenili website, videli kako je Srbija osvojila stotu medalju i krenuli da urlaju od sreće i da se raduju kako su moćna i velika nacija, koja je najverovatnija starija od Aleksandra Velikog i svoju prvu medalju najverovatnije osvojila u Antičkog Grčkoj, naravno u tenisu! Nikako da im padne na pamet da smo svega nekoliko godina Republika Srbija i da smo pod tim imenom nastupali samo na Olimpijadi u Pekingu i Londonu.
Pažljivo pljuckane i crnje od zenica, semenke lubenica su cele zime ležale zalepljene na četvrtinke starih novina na baba Darinoj prozorskoj polici. Ispod njih su vreme najavljivale odavno prošle vremenske prognoze, održavale su se na pola presečeni sastanci partijskih organa i čitaocima delili korisni saveti bez srećnog kraja.
* izvinjavam se sto nemam srpsku tastaturu,
obecavam da cu ubacim sve dijakritike kolko sutra.
22.Jul.2003, 11:00, Izvor: B92
Udruženje RODITELJ Vas sa velikim zadovoljstvom poziva da se pridružite ovogodišnjoj, a na svetskom nivou, jubilarnoj 20-oj po redu kampanji povodom Svetske nedelje dojenja. ovog avgusta posebnu pažnju posvećujemo svemu što je tokom prethodne dve decenije učinjeno na globalnoj i nacionalnoj promociji dojenja, sumiramo rezultate, procenjujemo njihove efekte i planiramo dalje korake: Razumimo prošlost da bismo mogli da planiramo budućnost!
Udruženje RODITELJ će sedmi put za redom obeležiti Svetsku nedelju dojenja na način na koji se obeležava u više od 150 zemalja širom sveta.
A do deset?
A kako stojimo sa pridevima?
Zelja nas pokrece. Barem mene. Zelja za istrazivanjem neceg novog, neceg nepoznatog i neistrazenog. Sto ne znaci da je zelja za starim, poznatim i vec dobro istrazenim umrla. Naprotiv, nista se ne moze dobro spoznati do kraja, u tolikom da bi prestalo da nas intrigira. Ni sebe ne poznajemo dovoljno dobro. Ako neko sumnja u ovo, setite se kako ste odreagovali na neku potpuno novu stvar u vasem zivotu, i videcete da takvu reakciju niste od sebe ocekivali. Spoznajom sebe dobijamo mnogo. Poznajuci sebe dajemo drugima pravo da nas vise upoznaju. Zelimo da delimo i da budemo podeljeni. Zelja nas pokrece, za boljim, za novim.
Ne, danas vam neću pričati o nasušnoj potrebi za inkluzijom (Nikola je u subotu, na Jazu, u vodi, prišao maloj skupini dečaka sa svojim neodoljivim osmehom, svojim glasanjem zi, zi, zi vrteći desnom rukom....ono kao "evo i mene"...na šta je jedan od dečaka konspirativno okupio ostale i rekao im: "Pogledajte ovoga.... ovo je neki ludak.", okrenuli mu leđa.... otišli.... ostao je sam... i ne, nisu ti dečaci krivi ni za šta. Oni samo nisu imali priliku upoznati nekog ko nije kao svi oni...
Skoro je napisala moja draga Nikolina i rasplakala me.