Kod Sv. Petra guzva, graja, vika, dreka ..Immanuel je propustio svoju setnju po rajskom vrtu. Gledao CNN. Place. Thomas Hobbes ga tjesi.
Ajde bice sve u redu:kaki homo sapiensi covjece ne budi naivan. Jebote moralni immperativ, onako kategoricki. Govno sapiens, reko ti sto puta... a od govana pite nema.
Daj nek neko ode I ugasi onaj propellerod Jefferson-a , receSv. Petar.
A ne bi ja njega diro , rece Marks . Vrti se jos od zadnje GOP predsednicke debate od prije neki dan, stace on uskoro.
A kad stane, Amerika i Engleska bice
Ovih dana je vest da su neki „fini momci" s „fantomkama" na glavi spalili bosansku zastavu u znak protesta što eminentni bosanski muzikant, ranije deklarisan kao srbomrzac, nastupa u NAŠOJ Areni. I gle čuda, iza fantomiziranih spaljivača sa zida smeši se lik Ratka Mladića. I nikom ništa. Nema istrage. Hajde prvo da se dogovorimo da li je paljenje zastave kažnjivo ili nije? Eto, onog glumca što je spalio američku zastavu pred Bajdenov dolazak prvo su utamničili, pa su mu pisali presudu. Na fudbalu zapališe albansku zastavu, pa ništa. Sad bosansku.
Spaljivanje zastave možda jeste demokratski čin, ali spaljivanje bilo čega s „fantomkom" na glavi meni tako ne deluje. Nešto se ne sećam da smo se kao nacija ovajdili što su neki naši u naše ime palili ambasade... Ako izuzmemo nekoliko pari patika.
Milan Nikolić
Na ovom događaju nedostajale su samo bivša supruga Milorada Ulemeka i Ljiljana Bulatović sa tašnicama dekorisanim koricama "Gvozdenog rova" ili od najtanjih niti satkane biografije "General Mladić". Da, ne bi trebalo zaboraviti, o tome je Dubravka Ugrešić već pisala, i Radovan Karadžić je pisac, štaviše kompleksna i kontroverzna ličnost baš po meri ovog vremena, gotovo multimedijalna, pa samim tim i savršeno pogodna za špalir pisaca na sinoćnoj modnoj reviji jedne beogradske izdavačke kuće - "Knjiga na dohvat ruke". Kada jesen izgubi trku sama sa sobom i očešlja drveće na ćelavo, tako da od njega ostanu samo crni prsti, platan u našim prozorima počne da se ljuška u levo. Sa istočnim vetrom koji na njega natrčava s desne strane, stiže i miris za koji još nisu pronađene reči kojim bi se opisao. Hladnjikav, mrvu rezak, svež, ali mirniji od mraza koji već počinje da škrgutanjem ugrožava plombe svojih zuba. Njemu se pridruži miris ugljenog dima iz starih zgrada. Planine koje rube horizont pogleda počnu da se gube u sivim maglama. Tada je skoro izvesno da će vetar sasvim posebnog mirisa sa sobom doneti sneg. Najverovatnije noću. Jer sneg voli tišinu. Pred njim će tanušan led liznuti ulice, a zvezdano lišće inja će procvetati svuda gde mraz bude uspeo da napipa topli vazduh.
Naravno to sve u slučaju da se ne poremeti sled godišnjedopskih događaja. Što je ove godine slučaj. Ne samo platan iz prozora, već i njegove manje komšije drvenog karaktera su još uvek čupavo zeleneli lišćem kada se odnekud stvorio severac. Ne da je duvao, nego je usput i kašljao pakosno starački. Trava se uzaludno zgrozila. Prve mrazeve je dočekala jarkom zelenom bojom, tako živom kao da je proleće tek svanulo. Sve u svemu, izgledala je kao bolesnik koji pred smrt živne i zarumeni se lažnom nadom.
Oni prvi i dalje misle da se Pavlovićevom mašću, anti-age kremicama, regeneratorom za kosu i manekenskim treptanjem u kameru mogu rešiti najteži i najbolniji problemi naše države i društva. Ubeđeni su da sa nekoliko napabirčenih i loše upotrebljenih fraza, koje su naučili gledajući američke političke filmove B produkcije, mogu šarmirati i prevariti briselske diplomate, kao što već sedam godina varaju svoje građane.
Status kandidata bez datuma početka pregovora, ako se to potvrdi u decembru, jeste jasan dokaz nesposobnosti onih koji, direktno ili indirektno, upravljaju Srbijom od marta 2004. godine do danas. To je i dokaz da njihova bleferska, šibicarska politika može da prevari samo deo srpskih birača, a da su svi iole svesni ljudi u Srbiji i van nje imuni na to bedno operetsko glumatanje. A imali su šansu i mogli su i više i bolje.
Pisao je već o njemu, pominjao je đeda strica Milića Petrovića u nekom od tekstova. Kao devetogodišnjak, provodeći letnji raspust na selu, zatekao ga je jednom kako u nadgrobnu kamenu ploču, koju je namenio babi i sebi, urezuje slova. Pozdravio ga je i znatiželjno se približio da vidi šta to radi. Đed je upravo dletom i čekićem oblikovao poslednje slovo. Natpis je glasio: Oj starosti čovečija nakazo! Zašto si to napisao,
Nа 22. sesiji Igmаnske inicijаtive u Pаlаti Srbijа u Beogrаdu govorili su predsednici Srbije, Hrvаtske i Crne Gore i predsedаvаjući Predsedništvа Bosne i Hercegovine kаo i komesаr Evropske unije zа proširenje Štefаn File.Tom prilikom predsednici su potpisali zajedničku izjavu pod nazivom "Partnerstvo za evropsku budućnost regiona".
U govorima svih učesnika dominirala je želja i uverenje da se Balkan konačno debalkanizuje i civilizuje, da se uradi sve kako se ružna istorija više nikada ne bi ponavljala. U tom smislu je istaknuta ideja “skandinavizacije Balkana” na osnovama sličnim tzv. Nordijskom modelu saradnje Skandinavskih zemalja.
1. Hoće li jagodinski gradonačelnik možda morati da objasni šta uopšte traže deca na vojnoj vežbi antiterorističkih jedinica ?
2. U kojoj to ulozi Dinkić s kamerama obilazi fabrike - i kako ministri u Vladi mogu da mu služe kao ikebana ?
za učenike I razreda osnovne škole, nakon naučenih 9 slova (A, M, T, G, I, S, O, E, Š):
"Smisli i napiši 3 rečenice".
Milan Nikolić
Jučerašnjim dočekom patrijarha u Jagodini kao da je završen jedan pedantno i precizno režirani ciklus događaja koji je imao svog glavnog junaka. Ivicu Dačića, pogodili ste. Počeo je zabranjivanjem Parade ponosa, a nastavio otvorenim ruganjem, cinizmom i sprdanjom sa ljudskim pravima ili, ako hoćete sasvim precizno, sa Ustavom i zakonima nečega što se i dalje, vulgarno i prepotentno, zove Država.