ili "Tamni se oblaci nadvijaju"
Iako još traje zavrzlama sa Orion serverima, cenim da će do večeras i tu da se razvedri, obećao sam kod Hansela na blogu da ću da nabacim par reči o Cloud hostingu, koji inače od srca preporučujem. Takođe u ovom tekstu nameravam da se bavim slučajem prijatelja kolege blogera Hansela, novopridošlom blogeru sa nikom konstatovani jer je njegov slučaj idealan za predstavljanje tehnologije za koju verujem da je budućnost
Autor: Rodoljub Šabić
Popis stanovništva se sasvim primakao. U skladu s tim poslednjih dana primio sam dosta pisama, e-mailova i poruka ljudi koji se manje ili više (ne)formalno interesuju za neka pitanja u vezi s popisom, kao i za ulogu koju Poverenik za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti s tim u vezi ima, što me navodi na zaključak da nije suvišno i ovde na blogu napisati nešto tim povodom.
Dakle, definitivno, odgovor na pitanje da li je Poverenik učestvovao u pripremi popisa stanovništa, domaćinstava i stanova je - nije. Osim naravno, u meri u kojoj se pod učešćem podrazumevaju upozorenja, odnosno mišljenja koja je upućivao i davao organizatorima, a koja su se odnosila na potrebu odgovarajućeg postupanja sa podacima o ličnosti o kojima građani, po Ustavu, nisu dužni da se izjašnjavaju.
Svima koji su odrasli na stripovima danas je stigla tužna vest iz Italije. U 79. godini, umro je Serđo Boneli (Sergio Bonelli), poznat i po pseudonimu Guido Nollita. Pseudinomom je želeo da napravi svoje ime, a da ne ostane upamćen kao sin poznatog Đan Luiđi Bonelija, tvorca Tex Willera.
Boneli je čovek koji je obeležio istoriju italijanskih stripova, koji su neverovatan uspeh imali i u bivšoj Jugoslaviji.
Zar ne bi smo znali da je recimo Srpska Napredna Stranka srpska, odnosno partija registrovana u Republici Srbiji, da nam stranka svojim prefiksom to explicitno ne kaze? Stranke u jednoj nezavisnoj drzavi po svom defoltu jesu srpske, njemacke, svicarske, hrvatske, naravno u zavisnosti o kojoj drzavi je rijec. Partije se mogu i moraju razlikovati po ekonomsko ideoloskim/ regionalnim dimenzijama, a nacionalnost pripadnika bilo koje partije ne smije imati primat ispred cinjenice da su svi gradjani Republike.
Gradjanski ustav mora izvrsiti politicku asimilaciju svih gradjana Republike bez
Svu glupost i pakost sportske javnosti jedne zemlje, možete videti u nekih 96 sati posle lošeg rezultata nacionalnog tima na nekom velikom sportskom takmičenju. Ne treba vam ništa da znate, ni da gledate, sve će vam biti objašnjeno. Tada uvređeni pojedinci, izopšteni ili prezreni, kao i grupe udružene u narcisoidnosti i lečenju kompleksa malog naroda, kakav Srbi po gabaritima, geografskim, demografskim i ekonomskim, (žalim i ja) jesu, skidaju svoje maske i počinju da prosipaju, teško stečenu, naknadnu pamet . Tako su večiti cirkuzanti medijskog trapeza, koji svoju tačku izvode samo kada je „crna", neke „legende" (opasna reč - ubija progres u svakom sportu) i oni najhrabriji - „blogeri", anonimni „komentaristi" i znalci („što prate košarku od malih nogu") pokušali da ponište lik i delo Dušana Dude Ivkovića.
Ovo je jedan izrazito vizuelni blog na kojem ću pokušati da vas upoznam sa mojim radovima kao mapmejkera za kompjutersku igricu Heroes of Might and Magic III. HoMM 3 je izašao 1999 pa je tako i grafika pomalo arhaična, što je po meni prava stvar za jednu igricu sa tematikom vezanom za čudesni svijet epske fantastike ...
sitni zum na sjeverozapadni dio gornjeg svijeta u mapi Ice Arrow
Donirajte, širite dalje preko Fejsa, potpišite donorsku karticu, bilo šta, ali učinite danas nešto za svoje sugrađane kojima ste potrebni.
Stručnjaci za transplataciju kažu da bi u Srbiji godišnje trebalo da se radi oko 400-500 transplatacija bubrega, 100-150 jetre, i 20-30 srca. Tolike su potrebe. Oko 10 do 15% bolesnika ima sreću da neko od njegovih srodnika odgovara i da se može uraditi transplatacija. Svi ostali su osuđeni da čekaju kadaveričku transplataciju.
Ovo nije kontrablog, pišem kao odvojen tekst jer kod Jelice ima jako puno komentara, ja kasno videla celu raspravu, provela nedeljno prepodne iščitavajući komentare kod Jelice i Martine... Da ne bude zabune - ja Jelicu mnogo volim i poštujem i nema dileme oko toga da se slažem sa svim što je kod nje napisano, ali imam neodoljivu potrebu da temu pogledam iz drugog ugla. Da se ispravim, to nije samo obična potreba - neke moje prijateljice i neke druge žene nemaju drugi izbor nego da gledaju temu iz drugog ugla.
Sećam se da su me kao klinca od pet, šest godina, momci s Dorćola slali da im u apoteci kupim kurton, pošto mi je bilo dugačko i teško za pamćenje, higijenska gumica. Apotekarke i apotekari su crkavali od smeha kad bih im stojeći na prstima, pružao novac i tražio kurton! Da nisi malo poranio...Jel' ti to ne želiš da budeš tata...A koliko godina ima tvoja devojka, četiri, pet, Vadi ga iz gaća da vidim da li će ti odgovarati, samo je deo komentara koje sam morao da istrpim dok ne bih dobio robu.
Hteo bih sa vama da podelim jedan odlomak iz knjige "Što treba da se zna", Stjepana Roce iz 1936. godine.
Jesu li Hrvati u ovoj državi zapostavljeni?
Govori se: „Hrvati su zapostavljani u ovoj državi.“ I neupućeni, usled nesavesne i razorne agitacije, uvereni su, da je hrvatski deo našega naroda iskorišćen, iscrpljen i da su se sve nepravde survale na njegova leđa.
Polazeći sa takvog pogrešnog stanovišta, stvorilo se raspoloženje o neučestvovanju u zajedničkom radu, o apstinenciji, a što je najgore, o neprijateljskom stavu prema zajedničkoj državi.
Da nešto ne bi funkcionisalo kako valja izgleda da uopšte nije neophodno da bude u državnom vlasništvu (mada je to obično i potreban i dovoljan razlog). Ne daj Bože neke vanredne situacije tokom vikenda - verovatnoća da će se optimalno rešiti možda je i manja od procenjivane da komadi onog rashodovanog satelita nekoga pogode (beše 1:3200?).
(EDIT: Čak ni kola sa inkubatorom iz Beograda ne idu vikendom u unutrašnjost po prevremeno rođenu decu kojoj je neophodno zbrinjavanje u Institutu za neonatologiju!)
Izgleda da se ne preporučuje ni pucanje hosting servera (ako već nekad mora i da se desi) pred vikend i tokom vikenda.
Jutros me je prijatelj koji postavlja i održava sajtove mnogih firmi gotovo usplahirano pitao imam li nekoga u medijima ko bi mogao da pomogne, pošto on nema načina da stigne do odgovornih. Ispostavilo se da nemam (pošto oni koje poznajem nisu bili voljni da istražuju na tu temu). Ali, ponudio sam mu prostor na Blogu.
Evo šta je napisao: