Beograde volim te.
U ovoj recenici staje ceo moj zivot kao Beogradjanke, Romkinje, nekoga ko je dosao iz najsiromasnijeg dela drustva i socijalnog staleza.
Volim te i kada hoce da spomenik Stefanu Nemanji prebace u Marinkovu Baru,jer tamo pripada.
Volim te cak i onda kada se usude da dele Beogradjane na podobne i nepodobne, na siromasne i elitu, na Rome i Nerome.
Volim te i onda kada kazu da mi krademo i lazemo i napadamo slucajne prolaznike, volim te i kada nam govore da smo beli medvedi i da su sva prava nasa iako smo obespravljeni na milion
Što se tiče radikala, nekoliko blogera pre mene je napisalo dosta o tome. Ono što mi se čini kao totalna katastrofa
Šta je potrebno objaviti na ovom blog sistemu pa da korisnik (bloger) bude banovan (zabranjen od strane administratora)?
Sanja Perić je objavila na svom blogu slike stripa iz Politikinog zabavnika juče, a već danas je postavljeno upozorenje: «Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst».
Sanja radi na sajtu za koji sam odgovoran i znam da to sebi nikada ne bi dopustila, te sam ovo i proverio. Njen odgovor je bio poražavajući jer niti je ona zabranila
Postoje neke stvari o kojima čovek teško može da smireno razgovara ili čak razmišlja. Odmah počne da se žesti ili upadne u najgoru patetiku. Ne mislim na Kosovo, nego na peti oktobar. Meni je jako teško da ostanem hladan i razuman kada se pomene Otpor, bager, Sloba...Kako čovek da se postavi prema tim događajima nakon sedam godina? Da li je bilo dosta valjanja u starom blatu, što bi rekao Cane? Ili postoji nekakav petooktobarski zavet?
Šta je uopšte peti oktobar za nas koji se Tita sećamo kroz maglu, ako ga se uopšte sećamo, koji smo Slobu zaradili još u osnovnoj i koji smo te dvehiljadite bili studenti, a sad smo omatorili. Mislim, prešli tridesetu.
Za razliku od nekih drugih datuma - Gazimestana naprimer, pominjanje petog oktobra ne izaziva onu vrstu preispitivanja, pitanja tipa šta nam je to trebalo, da li smo mogli da učinimo nešto drugo, pa onda ide konstruisanje paralelne istorije, kao što obično radimo kada razimšljamo o raspadu bivše Jugoeslavije ‘ da se nismo raspali sad bi bili u EU. Kod petog oktobra nema tog "da nismo oborili Slobu sad bi...". Mi smo morali da ga oborimo, to jednostavno bila prava stvar, o tome nema dileme. Što se toga tiče, peti oktobar je jasan i nedvosmislen datum, dan kada su građani Srbije uradili pravu stvar.
Baš je komplikovana ova priča oko kol'ko i kako na budžet a koliko ne na budžet, i ko će moći na budžet i da li ima para, i šta će jadni renomirani fakulteti i njihovi još renomiraniji profesori ako ovoliki ne mogu na budžet jer nemaju 60, a nemaju ni 42 ni 37. I zamislite studenti moraju cele godine da rade, baš kao neki đaci, a ne kao uskoro akademski građani pa se gospodski pojave samo na ispit, a profesori moraju da organizuju redovnu školicu, vode računa o prisutnosti, daju redovne testove i prate napredak, baš kao neki učitelji, a ne boemi profesori. A nismo se baš ni spremili na sve ovo. I šta sad? Bilo bi dobro da za početak znamo šta hoćemo. Ko mi? Mi, the društvo.
Ne verujem da je bash za hvaljenje, ali eto u Srbiji ima neshto specifichno, shto shljaka, masovno je prihvaceno uz euforiju, chak izaziva radost i zadovoljstvo-al' ko mari za posledice, (kao u sluchaju globalnog zagrevanja).
Naime, od svih ministarstava, koja rade traljavo pod sumnjivim rukovodstvom i josh diskutabilnijim odlukama, Srbija ima, a da niko o tome nije obaveshten, shto je sasvim u redu, jer je to potpuno legalno, iako radi pod firmom sa regulisanim papirima, ministarstvo nekulture, koje je pri tome i visoko profitabilno, za razliku od ostalih ministarstava, koja katastrofalnim
Često se na netu započne rasprava o gej pravima i položaju gej-lezbejske populacije u Srbiji i obavezno se pojavi komentar: „ako vam se ne sviđa Srbija idete iz nje“ ili „sve ćemo mi to proterati“. Moram priznati da me ti komentari raduju i ja sa velikim nestrpljenjem čekam da to proterivanje najzad počne. Ne znam zašto se proterivanje iz Srbije smatra nekom vrstom kazne!? Molim vas proterajte me – ne mogu više da vas gledam.
Treba napisati da pederi regrutuju, da pretvaraju nesluteće strejt ljude u razuzdane pederčine i da im ništa na ovom zemaljskom šaru nije sveto...
Srpska mitologija ovih dana obogaćena je novim mitskim stvorenjem. Naime, pravoverna i visoko moralna srpska javnost, do koske zgrožena i uzrujana zbog mogućnosti da se s jeseni još jedna Parada ponosa održi u prestonom gradu, prisetila se da galeriji fiktivnih i fantastičnih likova treba dodati još jedan, očito podjednako nestvaran kao što je to ideja o vinčanskim Srbima-pre-svih i granicama države koja seže (samo) do predgrađa Minhena (kao da svi ne znamo da su srpske zemlje svuda gde vikendom peva Seka).
Dežurni mitolozi, dakle, dosetili su se da postoji i dobri Srbin-peder.
Kao i svako misteriozno biće, on obitava svuda oko nas, ali ga mi po pravilu nikada ne možemo videti. Ovo poglavito zato što je dobri Srbin-peder biće koje je ograničeno na svoja četiri zida i zaista, toliko je nestvarno i neuhvatljivo da se o njemu zna samo po čuvenju, odnosno niko od dobrih, moralnih građana i građanki ne može tvrditi da mu je takva prikaza ikada prešla put (inače, oni bi ga svakako prepoznali i na odgovarajući način se obračunali s njime).
Teško je razdvojiti ideju od onog ko je sprovodi. Milsim, teško je emotivno razdvojiti. Dobra ilustracija je Vučić-EU priča. Koliko god ne bilo moguće opisati Vučića bilo čime što bi se u teoriji nazvalo "evropskim vrednostima", činjenica je da je EU u njemu pronašla gubernatora koji će ovaj sistem u kom živimo, privesti unapred zadanim pravilima (taman onoliko kakva ona jesu i koliko ona jesu). Da li to unižava ideju jedinstvenog evropskog prostora u kom postoji sloboda protoka ljudi, roba, uslugai kapitala (EU je ipak to, ništa posebno više)? Da li taj Vučićev evropski put
Na vizualizaciji su istovremeno prikazana dva godišnja doba: zima, sneg i olistale krošnje
Brošura o rekonstrukciji Bulevara i seči platana, s kojom je gradonačelnik Dragan Đilas nakon drske seče prvog stabla i pobune javnosti, naknadno »predstavio« svoje planove, nedovoljno je i površno pripremljena da bi olako mogla da se »proguta« i prihvati. U pitanju je ozbiljan i složen projekat, koji ne sme da bude "elaboriran" samo na propagandnom nivou.
Pored ostalog, potrebno je prikazati i učiniti javno dostupnim ceo projekat, sa sve vizualizacijom rekonstrukcije celog Bulevara, a ne samo jednog dela ulice. Takav projekat podrazumeva da je sve to prethodno urađeno i pripremljeno, a postoje jednostavni načini da se projekat u celosti predoči javnosti, npr.: internetom i studioznom izložbom.
Zatim je potrebno otvoriti javnu stručnu raspravu: razmatranje projekta od načelnog i estetskog nivoa, do segmentiranih delova. Npr., koji materijali će se koristiti za popločavanje ulice - hoće li opet poroznim i fušerski postavljenim kamenom da se pravi "evropska metropola", u kojoj prolaznici tokom šetnje mogu da budu povređeni zbog rupa i izbočina, kao što je to slučaj u već "rekonstruisanim" ulicama u Beogradu...?
Tri puta u istoj nedelji, sa potpuno različitih strana naleteti na istu stvar, zaslužuje najmanje blog.
HAARP je „egzotična" tema velikom broju ljudi po svetu. Prosto, HAARP se vrti oko elektromagnetike, a ona nije mnogo prisutna u opštem obrazovanju. Oko HAARPa se, zatim, vrte i neke cifre koje na prvi pogled i nenormalizovane zvuče kao izuzetno velike i rezultat svega je „asortiman" konspiracionih teorija koje periodično privlače više ili manje pažnje.
Želji za verovanjem u ove teorije pomaže i odsustvo želje za boljim znanjem iz fizike u širem smislu.
Sunce na Zemlju isijava oko 1 KW po kvadratnom metru (ja ću da zaokružujem cifre) i to je, ako se uzme u obzir da Sunce nije tačno iznad Srbije nego je pomereno prema ekvatoru, energija koja pada samo na Srbiju za koju bi bilo potrebno više od 10,000,000 HAARPova (deset miliona, da ne bude zabune sa zarezima)
Nadam se da će neka pojašnjenja i cifre ovde pomoći da se bar malo približimo, iako na popularniji način, fizici radio talasa i atmosfere.
... spremna za trčanje" ... je kako je nekad davno bihejvioralni (Sprski?!) psiholog John Broadus Watson dotakao "bitnike" u nama, koji se, u stvari, kao ovce saterane u tor sabiju oko zajedničke teme, tačnije odvajaju od pregrejanog bitničkog da bi se još više pregrejali oko sabijenog objektivnog.
Od "verne reakcije na lekiće izabrane od strane drugih", kao jednog terminala fenomena objektivizacije, do drugog, gde se u blogovima o politici, političarima, četnicima, ustašama i sličnom ne zna ni ko pije ni ko plaća, čuči ostatak boljke zvane „indukovana svest o ‘značaju' objektivnih istina u našim životima".
Dobro, boljka se ne zove tako, ovo sam izmislio, iako ko zna da li sam i otkud maznuo poneki fragment pa ugradio u rečenicu, blog, ... - deo definicije amatera je, između ostalog, i pozajmljivanje tuđeg, često bez svesti o tome, uz ograničeno razumevanje, pa onda strasna odbrana nove, subjektivne konstrukcije povrh pozajmljenog, često strasnija nego što su je autentični autori branili u svom polu-subjektivnom svetu.
Već deset godina na web strani EDGE postavljaju se pitanja kojim se, tražeći odgovore, bave razni ljudi.raznih zanimanja, s cele planete.Po jedno pitanje za svaku godinu od kojeg se kreira rasprava, objavi knjiga, podeli raznovrsno znanje, svima dostupno. (Blagosloven nam internet bio, danas i doveka ! :))
Ne
Mala škola komiškog (jezika i teatra)
Veliki kurbarin na malom otoku
Piše: Vinko Kalinić (urednik portala "Moj otok Vis")
Odavno se nisam susreo s fureštom, inteligentnim i pismenim, koji u svojim tekstovima tako vješto i dobro šeta malim komiškim pučinskim teatrom, kao što mi se to dogodilo nedavno, kada sam sasvim slučajno na B92 otkrio blog jednog Beograđanina.
Dođu ljudi i napišu pregršt lijepih riječi o Komiži, Visu, komiškom arhipelagu, prirodnim ljepotama koje su ovdje same po sebi posebna vrsta poezije. Pisane tragove, pune impresija, o susretu s tim ljepotama moguće je naći na svim stranama svijeta, od Australije do Amerike, od najrazličitijih autora, u putopisima i reportažama, TV dokumentarcima, filmovima, turističkim preporukama, poput onih na BBC-u ili The Guardianu, a koje nerijetko Vis svrstavaju u sam vrh najljepših netaknutih prirodnih rezervata na planeti.