Све се то ради у мраку!
Знам да ћу овим блогом многе људе довести у мат-позицију, па и себе. Међутим, не напишем ли, изаћи ће ми на лакат. Неће ми опростити неки локални политички моћници и ,,градски оци“, али то је некако и лакше него да једног дана не могу да опростим себи.
Lepo smo se juce druzili, poslali smo gomilu pozitivnih vibracija, ali, kao sto je poznato, ostale su nam jos CETIRI kutije pune zdralica koje treba nanizati.
Nasi drugari iz Halobebe ponudili su se da nam pomognu u tome.
Evo njihovog poziva
Sutra, 22.03.2011. god. od 10,00 u Gradskom zavodu za javno zdravlje u Beogradu, (tačnije u „Halobebi“)
Pravila, pravila da bi me udavila i kičmu savila.
E moj Predsedniče. Vrhovni Komandante Vojske Srbije. Ako i malo držiš do Srbije, onda ova tri viša oficira Vojske Srbije moraju odmah na raport i 20% od plate. O čemu se radi?
Nama ne treba heroj. Mi ga već imamo. Nije svemoćan, ali nije ni sasvim nejak. Tvrdi da je razmišljao da izađe pred nas, svoje podanike, i da nas obavesti da živimo u drugačijem svetu. Zbog toga, siguran da herojima treba verovati, nikako ne mogu da shvatim zašto uporno
Ne znam kada se ideja o pedalanju oko sveta začela u mojoj glavi, ali sigurno nije starija od pet-šest godina, koliko ima otkako se družim sa pedalofilima. To su oni ljudi koji vikendom obavezno, a ostalim danima prema mogućnostima, voze bicikl jal po drumovima jal po šumama i gorama, i preznojavaju se desetinama, pojedini i stotinama kilometara radi čistog zadovoljstva, a ne zato što ih neko za to plaća ili na to prisiljava, iako posmatračima sa strane to najčešće tako izgleda. Psihološki profil tih ljudi postaje jasniji ako se zna da je njihov omiljeni citat jedna Ajnštajnova
"Да ли је потребно да на сваких седам минута имамо други државни систем унутар једне државе. Да ли је потребно да на сваких 15 минута транспортне раздаљине имамо другачији поредак, да ли је то функционално, корисно друштво, да ли то економија једне земље може да издржи."
Aleksandar Simić, savetnik predsednika Vlade Srbije, nazvao Crnu Goru kvazidržavom.
Pošto smo imali NATO državu, evo dobili smo i kavazi državu. Kako će Koštunica za mesec –dva opisati/otpisati Makedoniju ako eventualno prizna Kosovo? Zašto mu ne smeta NATO/UN država BiH? jel što predviđa RS? Koji su kriteriji? Šta misli o EU državi na Kosovu? ( nek pogleda www.eupt-kosovo.eu).
Dok premijer sam ne ispravi svog savetnika zbog ovog skandala, ako uopšte hoće, smatram da je
Predizbornu kampanju januarskih izbora za predsednika Republike Srbije obeležille su mržnja i fizički napadi na aktiviste i aktivistkinje političkih partija, čak i pokušaji ubistva.
Nedostatak elementarne kulture i tolerancije, čak i one, najmanje „da se pokažemo fini“ u Srbiji, očigledno ne može da zaživi.
Pored toga, većina kandidata, pa i Tadić i Nikolić koji su ušli u drugi krug, o rešavanju problema nasilja i diskriminacije govore u frazama. Ovakva retorika i prazna obećanja, ne samo da ne stvaraju prostor za „nadu u bolje sutra“, već direktno omalovažavaju rad i angažman aktivista/kinja za mir i ljudska prava. Osobe koje su tokom ratova rasplamsavale različte vrste mržnje ili bile deo sličnih sistema, danas nas pozivaju na mir i nenasilje. Kako da im verujemo?
Ovakvim licemernim nastupima ne samo da je izneverana slika demokratije, već su poniženi svi ljudi koji su se tokom poslednjih dvedeset godina i više neprestano zalagali da ova zemlja postane dobro mesto za sve.
Queeria – Centar za promociju kulture nenasilja i ravnopravnosti kaže NE i poziva vas da 3. februara izađete i glasate za svoju ljubav.
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, na osnovu svog ovlašćenja iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje
Radovana Karadžića
za: GENOCID, ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, KRŠENJA ZAKONA ILI OBIČAJA RATA i TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA IZ 1949. GODINE, kako slijedi:
Optuženi
1) Radovan KARADŽIĆ je rođen 19. juna 1945. godine u opštini Šavnik, danas Republika Crna Gora, Savezna Republika Jugoslavija.
2) Radovan KARADŽIĆ je bio jedan od članova osnivača Srpske demokratske stranke (u daljem tekstu: SDS) koja je u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: Bosna i Hercegovina) osnovana 12. jula 1990. godine. Od 12. jula 1990. do 19. jula 1996, kad je dao ostavku, Radovan KARADŽIĆ je bio predsjednik SDS-a. U tom je svojstvu, između ostalog, predsjedavao sastancima Glavnog odbora SDS-a.
3) Radovan KARADŽIĆ je dugogodišnji saradnik Momčila KRAJIŠNIKA, bivšeg predsjednika Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: "skupština bosanskih Srba") i člana Savjeta za nacionalnu bezbjednost i proširenog Predsjedništva takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: "srpska republika") i Biljane PLAVŠIĆ, bivšeg člana kolektivnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vršioca dužnosti predsjednika srpske republike, člana predsjedništva srpske republike i potpredsjednika Republike Srpske.
4) Radovan KARADŽIĆ je postao predsjednik Savjeta za nacionalnu bezbjednost srpske republike 27. marta 1992. godine.
možda i najčudnija tržišna utakmica, za koju nisam baš do kraja siguran da li je uopšte u skladu sa pravilima zaštite konkurencije, je između kreatora vesti i onih koji ih izmišljaju i doteruju, sve radi naše zabave (mi smo konzumenti, što pasivniji, to bolje). drugim rečima, citirajući: "ovi političari se baš trude da njuzovcima uzmu pos'o".
Prošle sam nedelje, ispred TV ekrana, razmišljao da li bih ja, da sam kojim slučajem narodni poslanik, glasao za Vučićev ekspoze.
Pokušaću da elaboriram tok svojih misli i primisli, nada i strepnji, međutim, najpre da kažem:
Da, glasao bih.
Zašto?
Pa pre svega zato što se vidi da se mandatar potrudio da napiše sveobuhvatan program. Dakle, vidi se trud. Potom, očigledna je ambicija. Mogao bih da zakeram i kažem da novi premijer pridaje previše pažnje kvantitetu, ali izgleda da mu je to u karakteru. To