Razmisljam ovih dana o inspiraciji, pokusavam da je razumem da bih se jos vise divio tom najcistijem izdanku ljudske duse.
gost autor: Svetko (ecce-florian)
Nedavno mi je skrenuta pažnja na ovaj tekst, sa sajta puls.rs, i ja ga, po savetu pametnijih i upućenijih od mene, postavljam na uvid blogozajednici.
Знате, ја не подносим Шекспирове комаде, међутим ваши су још гори!
Л. Н. Толстој, у разговору са Чеховим
Лав
Priča za decu
Niko ne zna kako je seme, iz koga je niklo Najlepše Drvo Na Svetu, dospelo na Sunčani Proplanak. Da li ga je doneo vetar ili ispustila neka ptica u letu? Svi pamte da je padalo sa velike visine i iz sveg glasa zapomagalo "RAZBIĆU SEEE..."
Čula ga je cela Šuma koja je rasla oko Proplanka i svako drvo u Šumi se naježilo od užasa.
Čule su ga i ptice, veverice i zečevi, i požurile na Propalnak da ga pronađu i pojedu.
Čule su ga i Trave na Proplanku pa su hitro isplele svoje vlati da ga prihvate u naručje i brzo
Dugo se nismo videli :)
Što se mene tiče, bilo je ludački radno proleće, pa dugo toplo leto.
Poslednjeg dana avgusta, u lenjo nedeljno popodne, dok se nebo nad Cirihom muti i obećava večernju kišu, dok se jedan avion u Beogradu upravo priprema da poleti, a među putnicima je i uzbuđena gospođa mama & baka, s koferom punim kojekakvih novina, knjiga, cigareta i kulena - da vas pitam:
Jeste li se sabrali i oduzeli od bućkuriša srpskih koalicija na raznim nivoima? Je li vam jasno i za kim zvono zvoni, i za kojim se konjem prašina diže i kud plovi ovaj brod? :)
Noćas mi je prijatelj prosledio link na ličnu ispovest nesuđenog gradonačelnika Beograda. Sutra je ponedeljak, prvi septembar, vreme je za zagrevanje, početak jesenje sezone. Pa izvol'te, i samo polako, ispovest je poduža... ;)
Како су ме лагали Дачић и Антић
Сит сам жалопојки, кукњаве и плача политичара, те ово што пишем за „Правду" неће бити покушај јадиковке над сопственом судбином, лажне или стварне јадиковке над судбином народа, већ само мали прилог борби против непобедивости неморала и зачуђености појединих људи отпору који, заједно са својим пријатељима, пружам новопеченим властодршцима из Социјалистичке партије Србије
Негде пред Видовдан, када смо желели да појачамо протесте, Антић је почео све више да затеже
Са Дачићем и Антићем сваки разговор је немогућ, јер слажу чим зину, једно говоре, друго раде
Чак је и Шешељ, као искусан политички вук, у појединим тренуцима веровао социјалистима на реч
Дачић ми је рекао да „Правда" лаже, да никад неће правити коалицију са тадићевцима и чедистима
Палма ми је говорио како свим срцем подржава мој избор за градоначелника, а то је говорио и Ђиласу
Mesta simboličkog (istorijskog) pamćenja ili (poželjnog) kulturnog zaborava...Pitanje spomeničkih skulptura u javnom prostoru (u daljem tekstu: spomenika) poslednjih godina reaktuelizovano je nizom afera koje, još jednom, dokazuju da društvo bez izgrađenog kulturnog obrasca, strategije, identiteta – jeste društvo osuđeno da tumara, čineći uvek iste greške u kojima kultura (spomenici posebno) postaje sredstvo manipulacije, ili pak polje iskazivanja političke bahatosti i ničim ograničene moći. Podizani po principu: političar na vlasti, mimo svih procedura ili pak uz provizorijum istih, po vlastitom nahođenju izabere/pronađe umetnika, po pravilu "našeg čoveka koji to zna da uradi", zatim iz gradske / pokrajinske / republičke kase (koja je već pri ruci) prebaci novce tamo di treba i stvar je rešena! Na ovaj način – umesto simboličkih mesta koja odražavaju one (stožerne) vrednosti koje u jednom društvu jesu uzorne, samim tim i nesporne ─ spomenici postaju poprišta stalnih sukoba, podela i najprizemnijih političarenja koja, neretko, prete da eskaliraju i u nešto opasnije.
Ма докле ће, бре, више да нас замлаћују када сви врло добро знамо да је чика Добрица, с дубоким презрењем дакако, уствари одбио да прими Нобела - па су онда ови, како се не би сасвим обрукали, брже-боље, наврат-нанос нашли овог несретног Транстремера!
Gost bloger, moj drug Zoran Modli o Trezoru:
JESEN STIŽE, JA SE NE OTREZORIH
Jeste, u pravu ste, nakon što je autorka „Trezora“ Bojana Andrić objavila da u novoj programskoj šemi RTS-a ova emisija više ne postoji, iz javnog servisa je stiglo saopštenje da se radi samo o letnjoj šemi. Ah, da, i da će trezorci, zajedno sa upitnicima, takostojestvarima, balkanskim ulicama, tevelicima, stamaromuakcijama... biti ponovo na programu na jesen. Ja i ne sumnjam da će tako biti.
Pazi, bogati. Bojana, dakle, priča napamet i pojma nema da je TV Srbija u stvari čuva i neguje kao malo vode na dlanu?
Pobeda i uspeha nikad dovoljno. Ali i od pobeda se ljudi umore. Eto, i nepobedivi Srbin Novak Đoković je umoran. To se lepo videlo na njegovim poslednjim mečevima. Niko nije Übermensch, pa ni Nole. Dobro je što će jedno vreme morati da pauzira, da se odmori od pobeda. Neka malo pobeđuju drugi. A šta je sa porazima? Biće da se i od poraza ljudi umore. Odmor je svima nužan, kako pobednicima tako i poraženima. Poraženima pogotovo.
"U detinjstvu me otac tukao, vređao i ponižavao. Izvukao bi me iz kuće i bacio preko praga. Rekao bi mi da sam smeće. To nije bio prolazni gubitak kontrole ili povremeni šamar po licu, već rutina sadističkog zlostavljanja. Moj zločin bila sam ja sama, tako da kazni nije bilo kraja. Morao je biti siguran da ću se slomiti."..
ramovi...ima ih raznih.
Znam čoveka. Dobro ne njega lično, ali znam bar dvojicu takvih. I sada je došlo njihovo vreme. I koriste ga. Neki kažu dobro, neki kažu loše. Ono što je počelo samo kao naplaćivanje starih računa, počelo je da pravi nove. Koje će neko morati da plati. Za sada se ceh samo uvećava.
Mica Orlovic: "Dobro vece,dosli smo do rubrike pogodi ima li pilota u avionu. Imamo tri kandidata-Lice A,B i C
Izvolite:
LICE A:
SAMO što su nove mere Vlade Srbije u borbi protiv efekata krize usvojene, a već se u javnosti spekuliše da je "ovo samo početak stezanja kaiša".
- Verujem da će ovo biti dovoljno - kaže za "Novosti" Diana Dragutinović, ministarka finansija u Vladi Srbije. - Rezervni plan imamo i on je deo programa sa MMF. Ako bude potrebno, dodatno ćemo umanjiti rashode, ali i pokušati da poboljšamo naplatu poreza, posebno
Rada nije upoznala Banetovog, dve godine mladjeg brata Miomira sve do 11. novembra. Sećala se tog datuma zato što je to bio dan završetka Svetskog rata, dvadeseta godišnjica, i bio je petak pa se još prethodnog dana pročulo da će ih pustiti sa posla već u podne. Bane je predložio da sa posla dodju kod njega, pojedu nešto posno, jer petkom se u toj kući, zvanično, postilo, a nezvanično su, oni manje revnosni u postu od gospodje-Olge, posle odlazili u kujnu i od gospa-Andje, starije služavke, dobijali moču sa komadićima mesa od jušerašnjeg ili sutrašnjeg pečenja;