Ne, ne raketa! Ariana Hafington osnivač i glavni urednik The Huffington Post-a, najposećenijeg web portala u SAD. Konferenciju o uticaju online medija na kreiranje novog društvenog okruženja neće biti održana danas, 13. jula u Beogradu, kako je najavljeno, te Ms Hafington neće održati predavanje na pomenutu temu, saznao sam iz pouzdanih izvora. O Ms Hafington detaljno na portalu na kome blogodarimo ovde i ovde.
Šteta. Da je to prava osoba da drži predavanje na tu temu nema sumnje. Hafington post se za samo četiri godine (osnovan je 2005.) našao na mestu najuticajnijeg političkog portala u SAD sa oko 3.5 miliona posetilaca dnevno. Veliki deo sadržaja na tom portalu su blogovi (sadrži još kolumne i agregator vesti). Blogova ima raznih kao i autora – od novinara do selebritija. Hafington post je prošle godine objavo knjigu The Huffington Post Complete Guide to Blogging, za koju je Ariana napisala predgovor. Dakle, ponavljam, žena sigurno zna znanje.
Međutim, meni je prvo pitanje kad sam video najavu bilo da li je Srbija prava zemlja za predavanje tog tipa, s obzirom na internet infrastrukturu i činjenicu da se internet manje nego u Srbiji koristi jedino u Vatikanu i Ukrajini kad je Evropa u pitanju? (možda nas je Ukrajina u međuvremenu prestigla s obzirom na stopu rasta korisnika) No, ne bih da mračim. Već se pokazalo da, bez obzira na navedeno, internet i blogeri (da, Kru, mislim na tebe) mogu pokrenuti neka pitanja društva sa mrtve tačke ili ih barem pomeriti sa slepe mrlje. Iskustva Ms Hafington bi u svakom slučaju bila dobrodošla. No, tu dolazimo do pitanja ko bi bio privilegovan da je čuje. Naime, cena od 150 evra sigurno nije primamamila mase, a pogotovo ne one koji, bez obzira na adikciju na ovaj medij, smatraju to hobijem i/ili slobodnim aktivnostima (blogere).
******
Pre neko veče sam razgovarao sa prijateljem koji bi bio na Arianinom predavanju. On je do guše u (uspešnom) internet i IT biznisu i kao teoretičar i kao praktičar. Kao i obično u razgovoru smo malo izanalizirali kako se neke stvari pokrivaju u mejnstrimu kako u alternativi i na kraju završili na omiljenoj nam temi – internet i njegov uticaj. Oko jednog smo se vrlo brzo složili – ko god počinje operaciju tipa Haffington (ona se sigurno ne može nazvati alternativom) treba mu gomila para. Naravno, implikacija toga je da ta zavisnost od novca, čak i kada se radi o mnogo manjim projektima, koji su, recimo, bazirani na donacijama, dovodi do zavisnosti od donatora, a ljudi ko ljudi daće pare za ono što im se sviđa (similis simili gaudet) – i.e. opet završavamo sa nekim bias-om u nekom pravcu. Sadašnja, još uvek ogromna prednost interneta, koji uz svu svoju subverzivnost ima (pre)veliku komponentu mejnstrima, je da možemo ukrštati informacije. No, fakat je, čini mi se, da će alternativa polako presušivati, pre svega zbog novca.
Gledam to na primeru antiwar.com-a. Taj sajt pratim od 1999, jednostavno, smatram ga dobrim portalom za vesti, iako se ne slažem sa svim kolumnistima koji objavljuju na istom (drugi u vrhu neke moje liste je informationclearinghouse.info, koji je u potpunosti one man band show). Svaka tri meseca antiwar.com radi fundraising, a novac koji ovaj non-profit projekat traži nije velik (za američke pojmove) mislim da je sada 80.000 (možda 100.000) dolara za tromesečno funkcionisanje. Dok se pre četiri-pet godina ta (možda nešto manja) suma lako prikupljala, nekad i za manje od nedelju dana (ima 'meter' na sajtu u vreme fudraising-a), danas to ide teško i 'na mišiće', a vreme akcije odavno nije ograničeno na nedelju dana. Slična stvar je i sa Tomom (informationclearinghouse.info) iako on traži zaista skromna sredstva tek da pokrije troškove hostinga.
Često govorim da sloboda na internetu visi o veoma tankim koncima, kao što sam to pisao ovde, a sve se svodi na priču o novcu. Ništa novo, samo naivni su mogli pomisliti, a taj entuzijazam uvek prati nove medije, da smo svi mi sa kompjuterima i internet konekcijom dobili plain field na kome možemo da se takmičimo sa velikim (medijskim) korporacijama – ultimativni alat demokratije. S tim u vezi, švrćkajući malo po internetu, naiđoh na još jednu morbidnu (srećom, za sada samo) ideju dizajniranu da se uguši nešto od sloboda koje uživamo u sajberspejsu.
Po onoj pesmi video killed the radio star internet, a i blogeri, su u glavama mnogih izabrani za žrtvene jarce, kada je u pitanju krivica za evidentnu kriza štampanih novina (govorim o SAD prvenstveno, ali kriza je opšta). Logično, jer zaista sve se više ljudi informiše na internetu nego što zaranja u papir i prlja prste štamparskom bojom (ja volim odrastao na mirisu iste). Kriv je internet! To što najveći broj "vesti" koje čitamo ujutro uz kaficu zapravo već znamo (TV, radio, internet) kao nema veze. Kriv je internet! Naime, zašto bi neko plaćao za jučerašnju vest kad ju je dobio juče besplatno?
U silnoj želji da pomogne oporavak novina sudija Ričard Posner, za koga, doduše malo bajat, članak (2001) u Njujorkeru kaže da je jedan najmoćnijih jurista u zemlji, na svom blogu izlaže ideju koja valjda spaja "lepo s korisnim," a svodi se na predlog da se, sve u ime pojačanja (omiljenih nam svima) zakona o (C)opyright-u, pajz sada, ZABRANI LINKOVANJE novinskih članaka i uopšte kopirajtovanog materijala. Evo, poslednje rečenice (izvini P.B, u originalu), naglašavanje moje:
Expanding copyright law to bar online access to copyrighted materials without the copyright holder's consent, or to bar linking to or paraphrasing copyrighted materials without the copyright holder's consent, might be necessary to keep free riding on content financed by online newspapers from so impairing the incentive to create costly news-gathering operations that news services like Reuters and the Associated Press would become the only professional, nongovernmental sources of news and opinion.
Mislim da je nepotrebno objašnjavati da bi to ubilo ionako polumrtve blogove (oni su praktično ubijeni inflacijom). Međutim, ne bi bili samo blogovi pogođeni. Sva tri do sada pomenuta sajta – HaffingtonPost.com, Antiwar.com i Informationclearinghouse.info, bi praktično bila uništena, jer, kad bi se ovaj san sudije Posnera ostvario, više od blogova bi stradali news agregators sajtovi. O zabrani parafraziranja neću... Misleeem... O licemerju fakta da mu na blogu postoji trackbacking opcija, dakle LINKOVANJE ću još manje. U svakom slučaju za ovaj tekst koji čitate bi me smestilo na koliko doživotnu da je po Posneru (vid' kol'ko linaka).
Na stranu što mi nije jasno na koju foru bi te zabrane pomogle novinama. U krajnoj liniji linkovi generišu veći promet na novinskim sajtovima i.e. povećavaju šansu da neko klikne i na koju reklamu. No nema veze. Srećom pa Posner ima partnera na blogu, laureata Nobelove nagrade iz ekonomije, Gerija Bekera. On je istog dana napisao blog The Social Cost of the Decline of Newspapers?, koji je svojevrsna oda internetu, pa i građanskom žurnalizmu. No, ono što je nabitnije u njegovom tekstu, a što tako bolno nedostaje u Posnerovom (koji je potpuno okrenut na finansijsku stranu kao da je on ekonomista, a ne Beker) je podsećanje da je slobodna štampa, odnosno informisani građanin sine qua non demokratije. Naravno, veoma je diskutabilno da li je taj uslov igde postignut, još diskutabilnije je koliko internet doprinosi tome.
U svakom slučaju šteta je što je Ariana zaobišla Beograd.
*******************
Beleške na margini
To su neka moja razmišljanja u vezi nesuđene posete Ms Hafington.
Nisam video da je iko još objavio da je konferencija otkazana ili odložena (šta je od ta dva ni moj izvor ne zna). Ukoliko je ovo drugo i ukoliko kuća na kojoj blogodarimo bude medijski sponzor te buduće konferencije (kao što je trebala da bude današnje) imam jedan mali predlog – akreditaciju barem jednog blogera da čuje to predavanje i da nas ona/on posle o njemu detaljno izvesti. Mislim da bi to bilo u skladu sa idejom i temom konferencije.