Nema ničeg lepšeg nego kada dan počne sastankom sa nekim za koga pomisliš da se verovatno nećete složiti u mnogim stvarima, a desi se upravo suprotno. U takvoj atmosferi, moguće je i bez imalo strasti razgovarati ne samo o tome kakvi su država i društvo naspram LGBT zajednice, već i o onima koji otvoreno ne žele Paradu (uključujući i one koji pozivaju na njeno sprečavanje).
Dok smo razgovarali, palo mi je napamet koliko je jednostavno u Švedskoj misliti veoma različito o bilo kojoj temi, a istovremeno o njoj voditi dijalog. Međutim, tamo nikom i ne pada napamet da koristi nasilje ili govor mržnje (sistem je veoma brz i efikasan u ovakvim sluačajevima), a sa druge strane - osnovna ljudska prava niko ne dovodi u pitanje. Zbog toga je tamo svaki dijalog poželjan i niko i ne očekuje da svi akteri imaju isto ili slično mišljenje. Za razliku od od Švedske, u Srbiji različita mišljenja u najmanju ruku podrazumevaju govor mržnje, a za nasiljem se i dalje veoma lako poseže kao metodom eliminisanja nečega što ti se ne sviđa, a kao rezultat svakog dijaloga se očekuje - konsenzus. Zar nije tako u porodici, u školi, u komšiluku, na utakmici ? Parada ponosa je samo logičan nastavak svega toga.
Mnogima se nije svidela moja izjava da organizacija/partija kao što je „Dveri" postoji svuda, pa je logično da je ima i u Srbiji. Međutim, opet se vraćamo na osnovni zahtev da oni moraju odbraciti nasilje i govor mržnje, što bi trebalo da je u skladu sa osnovnim (hrišćanskim) vrednostima za koje se zalažu. Međutim, iako predstavnici „Dveri" ponavljaju da su uvek bili i ostali protivnici upotrebe nasilja, oni istovremeno pozivaju političke partije da spreče Paradu i krenu u „borbu protiv režima". Kao što znamo, ovo „borba" se može tumačiti na mnogo načina. Slično je i sa rečnikom koji koriste, ali o tome se moraju izjasniti državni organi, pre svega Poverenica za zaštitu ravnopravnosti građana.Ukoliko su ova dva preduslova ispunjena, mislim da sučeljavanje stavova sa njima može samo biti od koristi čitavom društvu.
Sa druge strane, „Obraz" i „SNP 1389" čak i u veoma malo izjava nedvosmisleno poručuju da će koristiti nasilje i tu pojašnjenja o tome šta znači „ČEKAMO VAS" nisu ništa drugo nego uvreda za zdrav razum svih građana Srbije. Ova ekipa koja je u sadejstvu sa profesionalnim huliganima (kojima je uvek cilj da se biju sa policijom) ne smeju biti neko ko će odlučivati kada i ko sme na ulicu, a ko ne. Njihov program bi se mogao sažeti u sledeću poruku: „dođite da prebijemo pedere i tako će svi problemi u Srbiji nestati". Kada svima budu dosadili sa pričom o LGBT populaciji, naćiće novu grupu koju će mrzeti i napadati - biće to imigranti koji će početi da dolaze u Srbiju u većem broju. U toj bliskoj budućnosti, okriviće njih za sve, jer će građani shvatiti da Parada nikog ne ugrožava. Sa ovakvim grupama, teško da je moguć bilo kakav dijalog.
Na kraju, tu su i državni organi. Ono što retko ko u Srbiji shvata je da lični stavovi ne smeju da utiču na sprovođenje Ustava i zakona. Institucije nisu bilo koja od pomenutih organizacija pa da mogu da kalkulišu koga vole i žele na ulici, a koga ne. Država mora biti jaka, ali upravo takva ona mora osigurati svakom sigurnost, pa i u slučaju Parade. Jačina države se ne sme iskazivati traženjem ogromnog broja nepotrebnih dokumenata na šalteru (uključujući i izvod-ne-stariji-od-šest-meseci), već upravo sposobnošću da se spreče pretnje i/ili pripreme nasilja. To nije teško, potrebna je samo dobra (politička) volja.
Prajd ? NORMALNO. Nasilje ? NENORMALNO.