Danas je dan kada jedna porodica može radovati, a sa njom i 10 miliona nas. Danas Ivana pokušava da ponovi uspeh svog oca Gorana i "ubije" olimpijsku medalju. Zaboleće me prsti od vračanja.

Porodica Maksimović je jedna od najbrojnijih u londonskom Olimpijskom selu. Glavna zvezda porodice na ovim igrama je svakako Ivana, naša reprezentativka, jedna od prvih naših sportista koja je ostvarila olimpijsku normu, pre čak dve godine. Ocu Goranu su ovo sedme Igre! Na onima održanim u Seulu pre 14 godina osvojio je zlatnu medalju. Popularni Maksa je selektor reprezentacije, ali on nije doneo odluku da njegova kćerka ide na Igre - jednostavno, Ivana je dragulj koji se retko radja i sama se izborila za ovaj uspeh. Majka Miribana je trener reprezentacije, ali svi će reći da je neverovatna kombinacija oca šampiona i majke izuzetnog sportskog pedagoga (a nekada takodje dobrog strelca) rezultovala takvom kombinacijom gena koja je u naizgled krhkoj i čak previše ljupkoj Ivani složila šampionske kockice.
Goran
Maksa je juče proslavio 49-ti rodjendan.
Pored Makse bi vrlo lako prošli ulicom i ne primetivši ga. Miran, tih, skroman, nenametljiv. Oni koji nisu zaljubljenici u sport teško da bi prepoznali olimpijskog šampiona. Uvek je bio takav.
Maksa je u takmičenjima vazdušnom i malokalibarskom puškom u ruci bio takmičar na čak pet olimpijskih turnira, od Los Anđelesa 1984. do Sidneja 2000, a jednom je već bio i selektor, u Atini 2004. U Londonu su mu, dakle, sedme Igre! Najuspešniji je bio u Seulu 1988, kad je osvojio prvu, i to zlatnu olimpijsku medalju
U sport je ušao nekako slučajno, u svojoj desetoj godini u rodnoj Jagodini, zahvaljujući bratu od tetke.
- Pogledao sam u metu, podigao vazdušnu pušku, nanišanio i opalio. Od tog trenutka bez tog uzbuđenja i strasti više nisam mogao da živim - pričao je.
Uvek i svuda ističe da mnogo u karijeri duguje nekadašnjem selektoru i magu streljaštva Branislavu Lončaru, koji ga je uvrstio u tim pred OI u Seulu i nagovorio da se oproba i u disciplini vazdušna puška.
Goran je, izmedju ostalog, vlasnik tri kristalna globusa ISSF za pobede u finalu Svetskog kupa i strelac godine u svetu za 1988. godinu.
IvanaIvana puca iz vazdušne i malokalibarske puške. Streljaštvom je počela da se bavi uz mamu i tatu, ali nije sebe našla u ovom sportu i odustala je. Prekidje u stvari bila samo pauza, posle koje se sa 14 godina 2004. vratila u svet streljaštva i počela da „gruva” vanserijske rezultate.
- Svuda sam išla s mamom i tatom i stalno sam slušala o streljaštvu. To me je i navelo da sa 11 godina počnem da treniram. Prve godine je bilo OK, a onda sam napravila pauzu. Išla sam na tenis, odbojku, fudbal... Bilo je prelepo, ali osetila sam da to nije to. Vratila sam se u streljanu i od tada mi je streljaštvo na prvom mestu, čak i pre škole.
O Ivani se prvi put čulo kada je 2008. godine na prvenstvu države u Užicu, još kao juniorka, osvojila prvo mesto u konkurenciji seniora, sa pogođenih neverovatnih 399 krugova iz vazdušne puške. Znate li šta to znači: od 40 metaka koliko se puca, samo jednom je pogodila devetku - sve ostalo je otišlo u sam centar. Skoro savršeno.
Kasnije, četiri puta uzastopce bila je pobednik turnira olimpijskih nada koji se svake godine održava u Njiitri, u Slovačkoj, u konkurenciji od oko 300 mladih strelaca iz mnogih zemalja.
Još tada Mira i Maksa napravili su ozbiljne planove za njenu karijeru u budućnosti. Glavni cilj bio obezbeđivanje kvote za Olimpijske igre 2012. godine u Londonu. Znali su da joj je za to potreban uspeh na Svetskom prvenstvu u Minhenu 2010. Sve su podredili tom cilju - i uspeli su!
Koliko je to koštalo? Ima stvari koje ne mogu da se plate. Ivana kaže:
- Još mi je u sećanju Svetski kup u Minhenu, kada sam šetala po tom nemačkom gradu i bila impresionirana njegovom lepotom. Kada sam se vratila u Beograd i sela da ispričam doživljaje roditeljima, moj osmeh se pretvorio u plač. Shvatila sam koliko gubim vremena za druženje, izlaske, rođendane. Dešavalo mi se da po nekoliko dana zaredom odbijem drugare kada me pozovu napolje. U tim trenucima, pomišljala sam da napustim streljaštvo, ali su me rezultati odgovorili od te ideje.
Ivana je od pre godinu dana vlasnica i zlatne medalje sa šampionata Evrope u Norveškoj, gde je sa svojom klupskom drugaricom Draganom Todorović i Katarinom Biserčić trijumfovala sa 1182 kruga.
Koliko joj plasman na Igre znači govori i to što je pri dnu podlaktice istetovirala olimpijske krugove, uz dva lična simbola: slovo M (prvo slovo majčinog imena) i detelinu sa četiri lista.
MiraO Ivaninim treninzima u poslednje već dugi niz godina brigu uglavnom vodi mama Mira, trener streljačke reprezentacije i trener u Ivaninom klubu Novi Beograd Ušće (Goran je dugo radio u Grčkoj sa tamošnjim strelcima).
- Kada je Ivana bila mala, ja bih je vodila sa sobom na strelište, smestila je u hlad u kolica i onda bi, kako koji strelac završi takmičenje, išao da je ljulja. Ona je pravo streljačko dete - kaže mama Mira. I dan danas, mnogi poznati strelci širom sveta sećaju se male Ivane i pozdravljaju je kao drago dete srećni što je izrasla u šampiona.
Ono što kao otac jedne od devojaka koje je trenirala mogu da kažem o Miri je da je iznad svega sjajan pedagog. Da nije trener strelaca, bila bi izuzetan skautski vodja! Klub "Ušće" je jedna velika porodica, najviše njenom zaslugom. Pre par godina vodila ih je skoro sve na more i brinula o deci deset dana.
Ivana, svakako, nije mogla da ima isti put kao i milioni druge dece. Odavno su u porodici doneli odluku o tome.
- Kada je počela da beleži izvanredne rezultate za svoj uzrast, napravili smo okrugli sto i doneli zajedničku odluku da na prvo mesto ide streljaštvo, a na drugo škola, s tim da postoji neka donja granica ispod koje ne sme da se ide kada je učenje u pitanju. Mnogo smo joj pomogli da lakše prihvati da može da dobije i manju ocenu od petice, na koje je do tada bila navikla - kaže Mira.
MarkoMama, tata i ćerka za svoje oružje izabrali su pušku, dok je najmlađi član porodice Maksimović ranije morao da kontrira.
- Više volim pištolj i za njega sam se opredelio. Lakši je za nošenje i iz njega više volim da pucam - kroz osmeh je komentarisao Marko.
Stvari su se promenile - Marko danas puca iz vazdušne puške, i to vrlo ozbiljno, čak i za seniorske razmere. Polako se od klinca koji se vrzma okolo pretvara u strelca i takmičara. Možda i on dostigne zvezde kao i njegovi.
Šta će biti danas?Olimpijske igre danas počinju za Srbiju. Jeste noćas bilo otvaranje, videli smo naše lepojke i junoše, razmahali se Dragica i Toma, ali prava stvar kreće u 9:15 po našem vremenu. Prve na crtu izlaze Ivana Maksimović i Andrea Arsović. Finale njihove discipline kreće u 12 - nadam se da ćemo u 1 slaviti prvu nositeljku medalje na XXX Olimpijskim igrama!
- Naravno, san svakog sportiste je olimpijska medalja. I ja mislim da mogu da se popnem na postolje uprkos žestokoj konkurenciji. Stvarno ima mnogo devojaka koje „pucaju“ rekorde, tako da će biti izuzetno teško. Ali, volim izazove i nastojaću da se što bolje spremim. Sada sam i rasterećenija, nemam pritisak i lakše će mi biti da osvajam medalje - poručuje Ivana. -Mislim da je u mojoj disciplini najjača konkurencija, samo se pucaju neki svetski rekordi. Mi, međutim, treniramo tako da možemo da otpucamo najbolje rezultate i ako nas probude u sred noći. Velika je konkurencija, ali ne damo se.
***
Nadam se da Ivana ne čita ovaj blog - za nju je tajna da će brat Marko okupiti prijatelje, kolege strelce u njihovom stanu da, kao i mnogo puta do sada, navijaju za naše. Za sve naše.
Ivana, siguran sam da se tata ne bi ljutio da mu najlepši poklon za rodjendan daš dan kasnije. Neka ti detelina sa podlaktice donese sreću!
***
PS - Koristio sam delove članaka objavljenih u medijima: Vesti on-line, Alo, Politika i Mondo