Ovde ne mislim na odnos prema bližnjima - partnerima (kako se to danas pravilno kaže), deci, članovima porodice - nego svima sa kojima komuniciraju.
Jedna moja drugarica svakoga je oslovljavala sa "debeli". I mršave, i devojke, sve.
Jedan izvidjač/privrednik/pomalo političar/sportski radnik svakome se obraća sa "srce moje". Sada mi kada pričamo o njemu govorimo o "srcetu mom".
Jedna koleginica moje žene svakom detetu u svojoj grupi kaže "ljubavi". Nisu sigurni da voli baš svako dete, barem ne istom merom.
Sestra koja je mojoj Radmili uzimala krv na analizu obraćala joj se sa "majko". Kako je sigurna da ona ima decu, bez obzira na poodmakle godine?
Da ne govorim o danas modernim "brate", "kralju", "čoveče" i kako sve već ide.
Ne znam - ja tepam sa namerom. I to onima koji baš zaslužuju takav moj odnos, ne svakome. Čak i kada mnogima kažem meni najčešće "majstore".
A vi?