Blog Voje Radovanovica "Dok srcem prvu jutarnju kafu"
u emisiji "Sta je sporno", Radio Beograd 202, 7. mart 2013.
Izvod iz Građanskog zakonika Srbije iz 1844.godine, koji se održao do 1945.godine:
‘Maloletnim se upodobljavaju i svi koji ne mogu ili kojima je zabranjeno sopstvenim imanjem rukovati. Takvi su svi s uma lišeni, raspikuće sudom oglašene, propalice, prezaduženici kojih je imanje pod stecište potpalo, udate žene za života muževljeva'
Srećan vam Dan Žena drage sestre, komšinice, devojke, starice, zaove, majke, supruge (iako je ova reč oduvek zvučala kao da ima više od dve noge), šurnjaje, babe, tetke, sestre po metli, verenice, strine, ujne, ćerke, prijateljice, kume i sve ostale pripadnice ženske veroispovesti. Nema praznika kome se ne prebacuje otrcanost, potrošaštvo (bože, što ova reč čudno zvuči, prava li je?), naizglednost i sve ostalo čemu mašta da dovoljno prostora. Doduše, često i sa punim pravom, jer na ovaj dan cvećari ruke trljaju, a mnoge žene jedino tada dobiju malo reda radi pažnje. I upravo zbog toga što brojne pripadnice našeg roda još uvek žive u minulim vekovima, zato što se tretiraju kao niža bića svedena na upotrebnu vrednost, ovaj praznik još uvek treba obeležavati. A sad, kako će ko da ga slavi, to je već lično pitanje. Tek, još uvek nisu stigla vremena za žene dovoljno dobra da se 8. Mart spakuje u plakar, i prilikom prvog generalnog čišćenja odnese u prašnjavi podrum istorije. I pun krša koji bi neko već jednom mogao da sredi.
Zbog toga, mislim zbog 8. Marta, a ne podruma i spremanja, sam ja spremna da uvek doprinesem, shodno skromnim snagama mojim, proslavi dotičnog dana. U okviru kulturno-umetničke ponude i razonode. Zbog toga ću danas u danas u knjižari Delfi, u SKC-u (kad se samo setim kako sam u tu kulturnu instituciju svojevremeno i kroz prozore ulazila), imati promociju novim pričama dopunjenog reizdanja moje knjige »Od reči do reči« i ili naravno, maštovitom potkumu zahvaljujući, »Kako sam postala gusarska carica, stah i trepet Južnih mora«. Dotični događaj će početi u 13h po srednjeevropskom vremenu, u knjižari Delfi, gde će do tada biti održano nagradododeljenije najmaštovitijim autorima osmomartovskih čestitki do 300 karaktera. Pod uslovom da imaju nesvakidašnji karakter. Verovatno i poveću količinu prideva.
U utorak, 5-og marta, Dow Jones Industrial Average, jedan od najvažnijih svjetskih berzanskih indeksa, zabilježio je najveću vrijednost u istoriji, da bi i u narednih danima nastavio rast! A prije manje od 65 mjeseci, počeo je njegov pad od 50% sa, do tada, istorijskog maksimuma. Znači, za manje od pet godina, američka berza se vratila gdje je i bila, kao da se ništa nije desilo...
Odavno se u Srbiji nije stekao ovakav splet okolnosti: imamo vlast koja po svim merenjima uživa izuzetno visoku podršku građana, i ta vlast se zalaže za politiku koja uživa, bezmalo, konsenzus čitavog društva.
Osnovne tačke te politike su završetak dijaloga s Prištinom uz pronalazak održivog rešenja koje će doneti dugoročni mir i stabilnost i dobijanje datuma za početak pregovora sa EU, čime će se višegodišnji napori prethodnih vlada, a pre svega građana Srbije, valorizovati, a put srbije ka EU i boljem životu učiniti ireverzibilnim.
Dan nakon objavljivanja teme imamo prvu priču.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u dnu komentara)
Priča je:
1. Ne znaš na šta si sposobna dok ne probaš
Vaše priče na temu Kako me je roditeljstvo promenilo... šaljite do 31. marta.
Гошћа ауторка: golubica.bg
Ћирилица или латиница? И једно и друго!
Драги моји, стигли резултати, а са њима и мој привремени прелазак на ћирилицу :). Схватила сам да никад не куцам на ћирилици, па реших да мало променим, чисто да ми остане у прстима. Осим за пар кратких извештаја, нисам је користила сигурно 7-8 година, па ако видите негде лј или нј, не замерите :). Па да почнемо, чека вас подугачак блог за доста бројки и графикона, али надам се да ће упркос томе бити интересантан.
Za pesničku umetnost ne važe ista pravila kao za politiku (Aristotel)
Ovo nije blog o nevladinim organizacijama (NVO), premda će biti reči o njima. (U načelu, sumnjičiv sam prema NVO, naročito u Srbiji, odnosno u tzv. zemljama u tranziciji, jer se u sve mešaju, pa negde čak rade i na obaranju vlada).Ovo nije blog o Danteu, premda će biti reči i o njemu.
Ovo je blog, erazmovski rečeno, u pohvalu - ludosti, s tim što je ovde ludost eufemizam za - glupost. (Ponekad poverujem da je bolje biti lud nego glup).
ĆAO RAZMIŠLJAM, IZVINI ŠTO JAVLJAM TUŽNE VESTI.
Ja da imam opciju bih okačila ovu vest. Ti ne moraš. Tužno mi je što te u ovo petljam.
Volim te puno...izvini.
Mala Mama
.......................
Milan Nikolić
Šta god mislili o organizatorima, šetnja nema nikakve veze sa tim. Događa se ono o čemu sam pisao prošle godine u tekstu „Datum“ na ovom blogu. Odnos prema Zoranu Đinđiću odavno je sveden na otužni, ja bih rekao sramni, nivo marketinškog slogana. Da je ikada postojao kao nešto kontinuirano, dosledno i jasno definisano, sigurno je da bismo danas živeli drugačije. I naša pozicija, o kojoj nas svakodnevno izveštavaju, bila bi drugačija. Možda bismo i o sebi imali bolje mišljenje. Moguće je da bismo počeli da se menjamo.Ali, ništa od toga se nije desilo. Bilo kako bilo, mart mora da dođe. Planeta se ipak okreće, ma koliko mi verovali da je stajanje u mestu jedino moguće. Znam to i po zvonjavi fiksnog telefona. U martu se uvek setim da imam tu spravu u kući. I svi me zovu u šetnju.
U beloj koverti, uredno zapecacenoj univerzitetskim zigom, nosim svoje dve diplome, a u ruci beli stap. U svetu u kom zivim, ljudi cesto od mog stapa ne vide moje diplome. Ne krivim ih. Verovatno bih i ja, da sam na njihovom mestu, video sto i oni. Ja sam cenu moje percepcije danas, platio gubitkom vida juce.
Svestan sam da ja, kao pojedinac, ne mogu promeniti svet. Dugo sam vremena za moj problem trazio odgovornost u onome sto sam znao da promeniti ne mogu - u tom nepravednom svetu punom predrasuda.
Kaži mudrome, i on će biti još mudriji (Priče Solomonove, 9:9)
Slučajno naleteh na serijal "Beograd - Večiti grad", iz Filmske enciklopedije o Beogradu ispričane u 27 epizoda.Evo dve prve epizode. U pitanju je, kako stvaraoci serijala kažu, "zanimljivo, edukativno i zabavno delo koje nam pojašnjava malo poznate podatke o Beogradu, čija istorijska lepota nadmašuje orijentalne i evropske gradove".
- Па, докле човек треба да учи?
- Све док му незнање не буде апсолутно. Тада ће знати највише. Онолико колико је знао и Адам. Без учења нема незналица.
У једној причи Чехова наиђем на овакву реченицу: ”Семјон Семјонович је седео на клупици и размишљао о незамисливом”. Чеховљева прича се наставља, али ја сам код ове реченице стао, и моје мисли су одлутале