Izgore sve. Leži vrućinčina vrelim trbuhom nad zemljom i žegom pali sve pod sobom. Gradski svet već umorno duvka i prehlađuje se pod klimama, ali strašna suša ga još uvek ne pogađa onoliko kao one, koji uprkos svim dostignućima tehnike i tehnologije, još uvek grebu zemlju i žive od nje i neba. A, nebo izbledelo kao stara, nekada plava posteljina, topi se i ono izmučeno vrelinom. Tu i tamo se pokaže neki vateni oblačak koji snage nema ni za vode u jednu čašu da istisne.
Autor: Rodoljub Šabić
Zakon o zaštiti podataka o ličnosti Srbija je dobila, sad se već može reći, poodavno, krajem 2008. godine. Objavljen je u Službenom glasniku 27. oktobra, a stupio na snagu osam dana kasnije, početkom novembra iste godine.
Jedna od odredbi Zakona (čl. 16) predviđa, u skladu sa dobrim demokratskim standardima, posebnu zaštitu tzv. naročito osetljivih podataka. Tako u prvom stavu pomenutog člana stoji: „Podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, pripadnost političkoj stranci, sindikalno članstvo, zdravstveno stanje, primanje socijalne pomoći, žrtvu nasilja, osudu za krivično delo i seksualni život mogu se obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena obrada ni uz pristanak."
Ova toplina po gradu navodi da se poveruje u činjenicu da najavljeno globalno otopljavanje na planeti koju nastanjujemo nadolazi, dakle ovo sad je malo dete od otopljavanja, biće mnogo, još toplije, kao pre nekih milion godina. To neće ostati bez izvesnih posledica i podrazumeva se da je to prilika za različite scenarije i pretpostavke o tome šta će se desiti ako proces zagrevanja planete uznapreduje, pa se pusti led sa vrhova planina, ali se istope i Antartik i Artik, i gde će se onda sa tom silnom vodom. Kažu kompetentni da će se to svakako desiti, ustvari, već se pomalo događa, pa će uticati i na poljorpivredu i na životinje, nestaće ove što ovde rastu a nastaće neke druge biljke, ako ih uopšte bude, građani će morati da menjaju garderobu, zimski turizam će očito izumreti, a o gradovima uz mora i u dolinama da se i ne govori.
1995.
Februar.
''Ritam herca all stars''.
Ekipa je bila skroz prijatna. Uroš Djurić, Dule Čavić i Dule Šaponja uz ekipu radili Srbokapa, Marioneta i devojkačijegimenanemogudasesetim a izgledala kao Frida Kalo. Muziku je birao Freedom.
Džoni je uvek otkidao po pola emisije. Od jedan do pola dva je urlao i cepao svoje tripove. Kada sam ja uleteo u emisiju, Uroš je pričao svoje dogodovštine iz vojske. I dok svi prodju, za mene je ostajalo 3 minuta sa muzikom.
Mada i ta 3 minuta bi često bila previše, bolje da sam ćutao.
O buretu piva
Kako odrati kožu sa koga – čega.
Vrućina traje, atmosfera se usijala, prosto nameće teme. Ne samo da vapimo za dobrim i praktičnim recepisima, makar iz kujne prvih, drugih i inih dama, neg nam tek sad onoliko fale i ljudski resursi.
Kolege, pred nama je ozbiljno vreme koje od nas zahteva i maksimalno lično angažovanje.
najpre da Vas pozdravim i poželim uspeh u radu.
Takođe, ovim otvorenim pismom želim da Vam uputim reči podrške za odluku da upravi opštine Novi Pazar naložite uklanjanje table posvećene kvislingu Aćifu Hadžiahmetoviću - Aćif efendiji, sa rokom od 30 (trideset) dana.
Na taj način ste na samom početku svog mandata jasno demonstrirali svoje antifašističko opredeljenje i nepristajanje na rehabilitaciju kvislinga i kolaboracionista.
Prateći događaje kod nas i u regionu , malo šta ima lepo, suviše je ubistava, samoubistava,svađa, prepucavanja, pozivanja na okupljanje, pretnje rasturanjem, onaj tovar muči magarca , tamo opet neki monstrum sa prezimenom Razum kaže da su Srbi izmislili Jasenovac,onamo opet neki vide svoj identitet u Aćifu, a kao po dogovoru pričaju samo o zločinima komunista i svojim pravednim ratovima. Uz to štampa i tisak su prepuni slika estradnih dama gde su i kako pokazale ili pokvasila guzu, kojoj su ispale sise, koja je više promenila partnera, na čijoj jahti , za koju lovu, itd, eto to su njima kulturni događaji.
E u svemu tome desi se i jedan lep i pametan događaj gde deca opet pokazaše da su pametnija o starih i nedokazanih magaraca.Učesnici mirovnog kampa, deca iz Sombora, Vukovara, Srebrenice, Tuzle i Gornjeg Vakufa otpevali su u Neumu i Dubrovniku pesmu Đorđa Balaševića "Samo da rata ne bude"
Na jednom od blogova, kod Dalija76, razvila se konstruktivna rasprava, i to tek negde na kraju treće strane komentara. To i jeste i nije neobično. Nije, zato što se blogeri valjda istutnje i umore od pokušaja da budu duhoviti po svaku cenu, a oni koji su ovde po zadatku, odu na novi...tako da se u situaciji posustale debate, kad se tome malo ko nadao, došlo do suštine.
Ovih dana hodam Kopaonikom po stazama Nacioanlnog parka i vidim neverovatnu količinu posečenog drveća svugde okolo, stotine primeraka uglavnom zimzelenog soja mada ima i drugih vrsta, onih listopadnih. Oboreno drveće je značajnog obima, impresivne visine a po ogoljenim godovima gde je testera prošla može se zaključiti da je zdravstveno stanje stabala bilo u veoma dobrom stanju. Kažu očevidci ove necivilizovane i drske akcije koja degradira ili čak poništava sve državne priče o navodnom očuvanju životne sredine da to traje nekoliko proteklih meseci a nastavlja se nesmanjenim obimom.
"Ako riječi život, sloboda, potraga za srećom ne uključuju pravo na eksperimentisanje sa našom sopstvenom svjesnošću, onda Deklaracija o Nezavisnosti nije vrijedna konoplje na kojoj je napisana." - Terence McKenna
Zabrinjavajuće je što ljudi troše toliko energije na mržnju i na nešto što ih se apsolutno ne dotiče. Slična situacija je i sa vestima o LGBT populaciji, možda čak LGBT populacija bolje prolazi no JK. Ali, ko su ti ljudi koji ulažu toliki trud u mržnju, zašto to rade i kako su odredili koga će mrzeti?
Jelena Karleuša je jedna od retkih javnih ličnosti koja je svakog dana tema teksta, vesti ili priloga u nekom mediju, bilo da je u pitanju dnevna novina, nedeljnik, mesečnik, website ili televizija. Količina informacija o njenom bazenu, cipelama, haljini, znoju, svađama, nastupima, skandalima je neverovatna. Naravno, ne želim da ulazim u trivijalnost tih informacija, niti želim da seciram naše društvo zašto ima potrebu za tim informacijama. Tema ovog teksta je nešto sasvim drugo.
Često kliknem na neku vest o Jeleni, preskočim je i odem na komentare. Možda treba da nas zabrinjava količina trivijalnosti i šupljoglavlja u domaćim medijima, ali mržnja u komentarima svakako da. U Srbiji se jedva zapatila politička korektnost tako da se otvorena mržnja u komentarima prema manjinama cenzuriše, naravno, nešto „promakne" budnom oku moderatora. Mržnja postoji, ona se gomila i treba negde da se odlije. Tu su mediji svesno ili nesvesno napravili kanal za tu mržnju i ona se mahom sliva na žene sa estrade, pre svega na Jelenu Karleušu. Ogromna većina komentara sadrži vređanje, omalovažavanje i otvorenu mržnju. Koren karleušofobije i homofobije su isti.
12-16. avgust
*
Samo mi se u Turskoj dešavalo da u svega par kilometara stane pregršt dobačenih pozdrava i reči dobrodošlice od prolaznika i vozača, srdačno navođenje do mesta koje tražim, te brojni neverovatni susreti zbog kojih mi se činilo da sam došla na najgostoljubivije mesto na planeti. No isto se ponavlja evo sad, u Kazahstanu, i to kako sam ušla u Uralsk.
Izašavši iz net-kafea koji sam posetila odmah nakon obilaska mosta, kod mog bicikla ugledah neku ženu koja me je očito čekala.
Godišnji odmor bio je gotov, po malo na silu. Pravila iz Servisne knjižice bila su jasna, obavezni servisni pregled za novog Fiću, kupljenog pred letovanje, nalagala su dovoženje limenog čeda na prepovijanje pre nego što se na cajgeru pojavi cifra 2000. Letovanje nam je, obično, počinjalo prvog julskog vikenda, da se spoje Dan borca i 7. juli a završavalo se poslednjeg vikenda u avgustu. Medjutim, to leto je bilo potpuno pomereno.
Prvo su se majska gibanja prelila u Beograd. Nije da sam znao šta se tačno dešava, ko će da pazi na još neka gibanja kad se haotično kreće izmedju Histologije, preferansa i romantike. Ipak, pod uticajem sredine, proširio sam, na račun nauke koja nije zec pa da pobegne, svoje interesovanje i na okupljanja na Filozofskom i ispred njega, sve dok nisam čuo nekog govornika koji se popeo na trolejbus i, sa savijenim kačketom u ruci, uz frenetično odobravanje mase, a ruke su već bile, i bez aj`mo, gore, sa stisnutim pesnicama.