Srbija, uspavana, sumorna, osiromašena ... – stoji i čeka. Čeka formiranje vlade. Ništa neobično da se među različitim akterima političke scene, koji su tokom predizborne kampanje imali različite, čak i potpuno suprotstavljene programe sada dugo i teško pregovara oko sastavljanja vlade, u kojoj bi, ako se napravi, svi trebalo da budu pobornici jedne politike. Ima i ona teza da tako ozbiljan sklop, kakav je vlada, ne može da se pravi za par dana, a da bude efikasan i stabilan. I to donekle stoji. Međutim, Srbija je toliko vremena potrošila, i toliko nade, jednom rečju, svih mogućih resursa, da je sada svaki dan odlaganja preskup - i sve skuplji. Nakon 20 godina teškog posrtanja, jedvitog pridizanja... - novo stajanje. Koliko to opasno tavorenje košta?! Sklon sam da pomislim da u zatečenom stanju jedan ili dva meseca zastoja troši još čitavu jednu narednu generaciju u Srbiji. Možda to zvuči panično, pesimistički, ali baš tako mi se čini.
Драган Јовановић је имао озбиљан проблем. Све је почело пре пар недеља, одмах по објављивању изборних резултата.
Реакција у највишим круговима је, како и приличи, била брза и кривац, Јован Лазаревић из Мале Иванче, општина Сопот, је одмах пронађен. Председништво је усвојило хитне мере, јер се са таквим стварима никако није шалити нити одлагати их, и одлучено је, онако како је једино и могло, строго, веома строго, али примерено пропусту, да се показана неодговорност Јована Лазаревића казни искључењем из свих управних одбора.
Severn Kuji-Suziku imala je samo 12 godina kada je održala čuveni govor na Samitu o Zemlji Ujedinjenih Nacija u Rio de Žaneiru 1992. godine. Jedno dete uputila je jasne poruke predstavnicima svih zemalja sveta. Govorila je o krčenju šuma, hemikalijama u vazduhu, problemima sa otpadom, pohlepi i biljnim i životinjskim vrstama koje nikada nećemo moći da oživimo. Koliko god njen govor bio dečiji i u neku ruku romantično idealistički, poruke su bila jasne:
Ako ne znate kako da promenite stvari, nemojte ih još više pogoršavati.
Ako ja izgubim budućnost, to nije isto kao ako vi izgubite izbore ili nekoliko poena na berzi.
Ako je dete sa ulice koje nema ništa spremno da deli sa drugima, zašto su oni koji imaju sve još uvek toliko pohlepni?
Za svog dosadašnjeg života, sanjala sam o krdima divljih životinja, džunglama i prašumama punim ptica i leptira, ali sada se plašim da će oni opstati dovoljno dugo da ih moja deca vide.
Ovaj blog naravno nema nikakve veze sa koncertom Prljavog Kazalista koji ce se uskoro desiti u Beogradu.
- A sa cime je onda u vezi? Upita kroz smesak devojka cvrkutavog glasa sa "lepeza" mindjusama i u crnim tajicama.
Što je nebo da je list hartije,
što je gora da su kalemovi,
što je more da je crn murećep,
pa da pišem tri godine dana,
ne bih mojih ispisala jada.
(narodna)
U prvi sumrak su se treskom otvorila vrata komšijskog ulaza. Iz njih je istrčao pas veličine adolescentnog medveda koji je na povocu vukao majku njegove vlasnice. Dotična, vođena naglim ubrzanjem, nije uspevala ni da dodirne zemlju, narušavajući svojim kretanjem ugled gravitaciji. Pomenuti pas marke Bokser je, s obzirom da očito nije hranjen par godina, odmah probao da pojede nekoliko slučajnih prolaznika, da bi se potom bacio na sitnu, ali brzu hranu u formi našeg Ikara Varvarina. I dok su se željeni zalogaj i komšijska zver ganjale u krug, komšinica i ja smo se uzverale na prvo raspoloživo drvo.
Kao minut pred kišu bio je njen život iscrtan jasnim, svežim linijama, čudno obojen, pomalo strašan, ali privlačan. Godišnja doba su se kod nje smenjivala onako kako je njoj odgovaralo, a problemi su se povlačili kao more pred udar cunamija. Još se nikada do sada nije vratilo, a baba njena, vikarka, uvek joj je govorila: „Radi sine šta hoćeš, ako nećeš nikome nauditi i pamti da će ti sve vratiti trostruko". Ako bude po babi, i cunamiju, kada je bude udarilo, neće valjati.
Njeni balkoni mirisali su gradovima u kojima je živela: na reku i lipe u Srbiji, teško, slatko i sveže, na gotičko-renesansno-barokno-otomansko-art nuvo mešavinu Budimpešte, na slatkasti miris Londona u proleće...Na greh su mirisale sve, ali se Ana radovala životu do te mere, da nikako nije mogla da prihvati ideju da će završiti na nekom mestu koje nije terasa.
Mislila je: ako Boga ima, on će znati da je u principu bila dobra i teško je mogla da poveruje da će najebati zato što nije krštena ili ne ide u crkvu.
Čudan naslov, ali da - postoji i tržište rupa. U ovom tekstu je reč o tržištu softverskih rupa (ranjivosti) tj. propusta u softveru koji mogu mnogima doneti ozbiljne probleme ili nekima i prednosti i korist, zavisno sa koje strane jednačine se nalazite. Informacije o rupama u bezbednosti softvera su postale roba na tržištu, koje naglo raste. Postoje prodavci, ali i širok krug zainteresovanih kupaca. Ko prodaje, ko kupuje i zašto je to opasno?
Zamislite da ste otkrili vrlo ozbiljan propust odnosno ozbiljnu bezbednosnu rupu u nekom programu (softveru) i da to saznanje može da se iskoristi za različite namene, možda čak neke veoma unosne. Šta biste uradili, kome biste to saopštili i na koji način?
Iz nekog nepoznatog razloga moja ćerka reč tajna uporno piše taina.
Kad malo bolje razmislim, mala je u pravu.
Sad ću ja sa vama da podelim jednu.
Veoma zabrinut iako ne i iznenađen onih što se događa u Evropi. Fašisti u Grčkoj osvojili 17 mandata??? U Mađarskoj se razvija kult Mikloša Hortija i zajedno sa njim revizionističke aspiracije prema "južnim krajevima"... ...više nisu samo ekstremno desne grupacije u pitanju...
Prenosim saopštenje
O prošloj i o sadašnjoj poseti Rusiji domaća javnost ne zna ništa. Zašto Ivica Dačič putuje u Moskvu, sa kim se sastaje, kakav je program boravka, da li su te dve posete privatne ili službene...?
U SPS-u nevešto objašnjavaju da učestali letovi Ivice Dačića u Rusiju nemaju nikakve veze sa proteklim izborima i da je sve ranije dogovoreno.
U čaršiji, međutim, tvrdi se sasvim suprotno: da te dve posete itekako imaju veze sa izborima i da je u pitanju utvrđivanje cene za koju će SPS, PUPS i JS formirati novu Vladu Srbije sa SNS, a ne sa DS.
Ovdi je TEST IZ MATEMATIKE.
Ovdi je KLJUČ ZA BODOVANJE.
Kako sam se nadala, dobro sam se udala.
Napabirčih 10,5 poena. Zadovoljna!
...da nam ti često tako baciš neku koskicu, a onda nastavljaš da teraš po svom! (Hansel)
Neću bacati koskicu ali ću nastaviti po svom. Recimo ovako: Ako je put do Pakla poločan dobrim namerama (otrcano zar ne?), da li to analogno znači da je put do Raja, popločan lošim namerama? Ako bi se analizirale tz narodne izreke, da ne kažem mudrosti, vrlo brzo bi se došlo do saznanja da je većina od njih obično sranje, koje sa životom nije ni u kakvoj vezi čak ni kohabitativnoj.
I would forget to say please (slap). I would omit to say thank you (slap again).I would sometimes burst into a room whose door was closed without knocking (slap-slap). And thus I was taught what everyone in America of the late sixties and seventies, my formative years one might say, called "good manners" and "being polite."
Kakvo je vreme na severu Srbije?
Prošli eto još jedni izbori. Prošli su tako kako su prošli. Odnosno, kanda još traju i idu kako idu. Nije mi namera da pametujem sada posle bitke - nisam general ni u najcrnjoj primisli. Koketiranje sa nacionalizmom, prdni-stisni politika, odbijanje da se u reforme istinski krene, sudske odluke koje vređaju zdrav razum, „svaštanešto" što već svi znamo i što je toliko puta prežvakano. Videli smo i ono što su Bernays i Ivy Lee odavno znali, džaba i nabolji PR bez prave sadržine, na duže staze svakako. Znate ono, kada, koliko i koga možete da vučete za nos...
Naš glavni finansijski problem je slaba privreda. Glavni krivac je država i poslovni ambijent koji je stvorila. Od poreskog sistema koji ubija zapošljavanje, preko socijalističkih propisa i ogromne birokratije koja ih sprovodi, do korupcije i potpune pravne nesigurnosti. Za promenu poslovnog ambijenta nisu potrebne milijarde evra. Činjenica da je privatizacija katastrofalno sprovedena je samo drugo lice iste medalje.