Počinjem ovaj post od Kulina bana, muzičkim asocijacijama u dok misli mi vrludaju fazonu, na temu nekih sadašnjih događanja i generacijskih razlika.
Jednom dok se naša kuća u poslednjoj dekadi prošlog veka, u popodnevnom terminu za naš "vremeplov-muzički biseri", sjajila okupana u nenadmašnom Gilmorovom gitarskom solu u "Shine on you crazy diamond", iz škole je došao moj sin. Radoznalost iz njega svojstvena uzrastu ni dečaka, ni mladića, upitala je - heeej, šta to slušate, dobro je!? - a ja sam skontala da je došlo pravo vreme.
photos copyright (c) ms. & mr. albicilla
Omanji rezervat - 20 km2 - ne reflektuje dovoljno značaj onoga zbog čega je pre 20 godina osnovan: zaštita kritično ugrožene indijske (velike) droplje. Sa jedne strane ga napadaju oranice, sa druge vetrogeneratori, a stepski rezervat Nalija (Gudžarat, Indija) pokušava da u svojim granicama podrži i održi ovu vrstu u distriktu Kač, gde ja za njom tragam. Moj vodič, Čirak Solanki, priča kako je nekom prilikom pet dana tragao pre nego što je uspeo da pronađe indijsku droplju. Pita me mogu li vetrenjače da utiču na pad njenog broja? Mogu, kažem. Već sam čuo da je ono malo ptica iz ovog kraja napustilo pretesan im rezervat, pa sam slikao tablu s imenom parka i nacrtanom dropljom, uveren da je to jedina koju ću videti.
uvod
Ustane, otrese prašinu, proveri može li da hoda, maramicom pokupi krv sa kolena, pretrese džepove, pogleda levo i desno, pogleda gore, i opsuje, pogleda pravo. U sebe. Sam.
(Uvek kada mu je bilo potrebno da nije, saznavao bi koliko, kako i zašto jeste) : sam...
razrada
Dodiri u neobaveznom.. Preleti, sa ostrva, osmesima, i sličnim iluzijama.
Ali tada. Kada bi dobro došlo.. Ruka, trenutak2, da izjednači horizont sa pogledom. Pokret1? Ne. Nema. Pokoja reč:
-Diži se.
-Budi pametan.
-Budi ponosan. I pazi kako se ponašaš! (?)
Čitajući novine u delu čitulja naiđem na ovakvu:
Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio sa nama mnoge godine. Niko ne zna tačno koliko je bio star s obzirom da je njegova krštenica davno zagubljena u birokratskoj crvenoj traci.
On će biti zapamćen po tome što se držao dragocenih lekcija „Znati kad se skloniti sa kiše“, „Zašto ko rano rani dve sreće grabi“, „Život nije uvek fer“, „Možda sam ja kriv“.
Dragi blogeri,
Sigurno ste primetili da nam se približava Dan zaljubljenih, te je i vreme da razmislite kako ćete da obradujete svog dragog/svoju dragu. U tom cilju neki biraju poklone, neki cveće, neki romantičnu večeru, međutim ja bih želeo da vam skrenem pažnju na ovaj članak u rubrici putovanja B92 http://www.b92.net/putovanja/zanimljivosti.php?&nav_id=581718 koji verovatno vidite sa desne strane dok se šetate po blogu, a koji predlaže nekoliko zanimljivih destinacija na kojima možete provesti dan zaljubljenih.
Vilin-vidarka je započela svoj život vračarinog šegrta radeći obične, teške kućne poslove.
Uskoro je počela da odlazi sa Gvildom u šiprage na ivici baruština i da tamo skuplja trave i razne bobice trnovitog žbunja. Sve vračarine poduke su bile škrte i kratke. A Frija se morala truditi da ne izda svoje pozamašno znanje iz te oblasti.
U povratku sa takvih izleta obilazile su klopke za divlje patke koje je Gvilda već godinama koristila. One su često bile prazne ili opljačkane, što je izazivalo opšte neraspoloženje i kišu vračarinih psovki. Močvara je, inače, bila puna vodenih ptica i Friji se srce cepalo što ne može da napravi lovački luk od leske i pobije gomilu debelih divljih gusaka i plavih polarnih patki svilenkastog perja.
Kada bi se vratile vračarinoj kući pravi posao oko nabranog bilja tek je počinjao. Jedno je trebalo sušiti, drugo staviti u medovinu, treće u sirće od drvene kore, četvrto su stavljale u jako vilenjačko vino od kupine koga je baba imala u ogromnim količinama. Razno korenje moralo je biti očišćeno ili skuvano, a bobice sušene pa zdrobljene u prah u posebnom stupama ili pretvorene u gust pekmez koji se danima kuvao.
док шетам синоћ програм 10 хиљада корака свако вече и умрећеш здрав, присећам се записа развратника В. Зупан-а из затворских му антимемоара насловљеним Левитан
- за разговоре удвоје најпогодније је ћутање,
Na zagrebački kolodvor u 23,55
u poslednji čas stigla sam na vlak
i upala u prazan kupe
gde je bio mrak, gde je bio mrak...
Tražeći svetlo, začuh dubok glas:
"Lady, the light is overthere!"
Tad shvatih da nisam sama.
Bio je to muškarac crne boje kože
u crnoj maji i crnom džinsu, oh Bože!
"We don't need the light!" rekoh istog trena,
isključih svetlo i sedoh naspram njega.
Vratimo se u prošlost. Internet je nastao s ciljem unapređenja komunikacije između naučnika u Sjedinjenim Američkim Državama. Naučniku na zapadnoj obali bilo je lakše objaviti svoja istraživanja direktno na Internetu i tako ih distribuirati svim kolegama na istočnoj obali, umesto fizičkog prevaljivanja puta i diskutiranja o radovima. Na taj su način naučnici ni ne znajući stvorili prvu mrežnu zajednicu.
Može jedna fotka? No problem, ako fino zamolite ... ili pak imate Kalašnjikov ;)
na vukajliji ima raznih definicija (u kombinaciji sa neizbežnim suverenitetom)
meni je najdraža:"to je nešto što imajuskoro sve članice ujedinjenih nacija". teritorijalni integritet je neretko izgovor za mnoge (neko bi rekao "muške") igre. u suštini, nisu muške, samo su glupe.
ali poslednjih dana se priča o teritorijalnom integritetu najviše vrti u čačku oko jednog parking mesta
Juče u podne otvorih samostalnu (tako se to kaže) izložbu slika pod nazivom, piše i na plakatu koji je Igor preko noći pripremio i odštampao, Urbani pejsaž. Gde? U maloj galeriji koja se nalazi u upravnoj zgradi JP Ada Ciganlija. Izložba je rezultat odlične saradnje između Galerije 73 sa Banovog Brda, JP Ada Ciganlija i moje želje da izađem u susret direktorki Galerije 73, mojoj dragoj mladoj koleginici Brankici Tintor Andrić. Cela stvar je bila odrađena za dva dana! U principu volim da delam pod pristiskom, dobro se snalazim u ubrzanim akcijama, vrlo često mi baš odgovara cajtnot.
Brankica me upravo obavestila da je na netu postavljeno:
Medjunarodni Radio Srbija - Magazin | IZLOŽBA "URBANI PEJZAŽ ... |
Prerano pisem ovaj blog jer niti smo jos zvanicno postali kandidati, a jos manje da smo postali clanovi EU. Ali nekako imam potrebu da napisem par reci o tome sto ce, bez obzira na svo kocenje domace elite (one PROTIV, ali i one ZA), Srbija ipak nekako da se primakne korak blize ovoj "porodici".
Igrom slucaja zivim u drzavi clanici EU, ali i u drzavi u kojoj je opozicija prema EU takodje mozda najsnaznije izrazena od svih zemalja clanica, barem dok Srbija ne udje skroz. Naravno, rec je o Velikoj Britaniji. Protesti i zamerke Uniji se krecu od imbecilnih da ne smeju banane i krastavci da budu zakrivljeniji od evropskih propisanih precnika, do ozbiljnih od kojih je poslednji primer sprecena ekstradicija radikalnog imama Abu-Katade u Jordan, koju je odobrio britanski vrhovni sud, a zabranio evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Polemika je velika, zestoka, konstantna.
Bio sam pre par nedelja na jednoj naučnoj konferenciji. I tamo na jednoj od sesija jedan od izlagača, počinje da priča o rizičnim ponašanjima. Devojka od dvadeset i nešto, upravo završila master studije, u najboljim reproduktivnim godinama. Pa poče da nabraja rizična ponašanja: upotreba psihoaktivnih supstanci (narkotika), prekomerna upotreba alkohola, nezaštićeni seks... Nezaštićeni seks?! Ništa ono „česta promena partnera", ništa ono „seks sa nepoznatim partnerima", nego baš tako „nezaštićeni seks". Tačka. Seks bez upotrebe prezervativa kaže ona. I ni manje ni više, strpa to u istu kategoriju sa narkomanijom. I nastavlja ona, ta su ponašanja rizična zato što dovode do posledica opasnih po život i zdravlje, pa tako nezaštićeni seks dovodi do polnih bolesti, trudnoće i drugih štetnih posledica.