hodao sam brzim korakom kroz grad,
i odjednom zastadoh na obali luke,
načičkane jahtama i brodićima,
kad opazih jednog pavijana dugačkog nosa
kako se šepuri dok drži čašu vina,
na palubi broda što se lagano ljulja
na površini mutne vode.
bilo je to u Bergenu,
norveškoj prestonici ribe i kiše,
sada već davno.
toliko
Sredinom aprila ove godine prešla sam biciklom pustinju Gobi, vozeći od Zaum Uda, pograničnog mesta uz kinesku granicu, do mongolske prestonice Ulan Batora, u dužini od 765 kilometara. (Prethodno sam vozila od samog južnog oboda pustinje u oblasti Unutrašnja Mongolija u Kini, što je još oko 200 kilometara.) U ovom i narednom tekstu
Nedugo nakon expozea u kome se zalozio za ekonomske, drustvene, kulturne te promene u nacinu razmisljanja, premijer Vucic se obratio mintingasima koji su autobusima dovezeni pred skupstinu iz pretezno najsiromasnijih delova Srbije.
Ili su ti clanovi SNS-a usprkos siromastvu iz svog ddzepa platili puttni trosak da vide voljenog lidera, ili ce izlet platiti poreski obveznici.
Koji god scenario da je u pitanju, ocigledno je da se radi o politickoj sizofreniji na cijoj jednoj strani stoje reci i namere,a sa druge, sasvim suprotna praksa.
Traže se polu-dobrovoljci!
Sećam se kako mi je 1987. kada sam došao da radim u UK brzo privuklo pažnju prisustvo lanaca kooperativnih banaka i samoposluga. U svom neznanju i amaterizmu meni je reč „kooperativa" išla uz mešavinu „socijalistički" obojenog sentimentalnog koje se vrtelo oko priča mojih roditelja koji su radili u zadrugama kada su posle Drugog Svetskog Rata kolonizovani u Prigrevicu i kobajagi podozrivog koje se vrtelo oko toga da je „pravi" način „ono" što radi zapad, a ne scoijalistočke kooperative.
Glavni i u stvari jedini stvarni problem budućeg ministra privrede je budući premijer. Aleksandar Vučić. Svi ostali problemi su savladivi. Oni su naravno teški, traže veliki rad, znanje, odličan tim, vreme. Ali savladivi. Glavni problem nije. Jer on traži drugog premijera.
Iako smo mi ovde, na osnovu relevantnih prognoza relevantnih prognozera sva suštinska i personalna rešenja odavno znali - eto došao je dan i čas da i Glavni odbor SNS a i profani građani Srbije saznaju sa kim ćemo u Promene.
[Буди против, само буди човек]
На 11. Европском фудбалском првенству те године, четвртфинална утакмица са Холандијом је почела изненађујуће добро. Организација игре и отпор који су наши пружали, и поред психолошке предности противника, били су чврсти. Чак, запањујуће добро, штавише саврешно, организовани. Чекало се да се види да ли ће наш тим успети да оствари неку шансу и дочекало се. Тај први, савршени период игре је крунисан врло добром акцијом у 15. минуту, када је Милошевић наместио зицер, а Мијатовић промашио. Од тог момента се игра Југославије распала, Холанђани су после само девет минута стигли до првог гола и до краја утакмице дали још пет. Сећам се коментаторових речи да је сав узрок пада игре у том једном промашају. А мени је та утакцима деловала као да је тим одлучио да ће игра или бити савршена или никаква, па је, на прву акцију која је срушила савршенство, одустао. Иако неизнађујућ, пораз је, својом драстичношћу, био срамотан.
Autor: Rodoljub Šabić
Juče sam, bar 15-tak minuta razgovarao sa novinarem jednog našeg dnevnog lista koji me pozvao jer je „u MUP-u čuo da je Šabić zabranio presretače". U pokušaju da mu objasnim da se radi o nečem sasvim drugom, dao sam mu i link na post u kome sam o tome pre par meseci pisao, a moji saradnici su mu dostavili i kopiju rešenja kojom sam MUP-u zabranio obradu podataka o ličnosti.
Ipak jutros je u tim novinama izašao tekst pod nazivom „Šabić zabranio presretače". Doduše, sudeći po inicijalima, rekao bih da ga nije potpisao novinar s kojim sam razgovarao.
Dobio sam poziv od zamenika javnog tužioca g. Ratka Markovića da dođem u Više javno tužilaštvo u Beogradu, u svojstvu svedoka, a u slučaju Spiska „Naših“, tačnije, u postupku koji se vodi protiv osumnjičenog tog i tog, tu i tu, tad i tad, zbog krivičnog dela Rasna i druga diskriminacija iz člana 387 stav 2 u vezi stava 1 Krivičnog zakonika.
Gospodin zamenik tužioca u pismu me ljubazno obaveštava da ukoliko se ne odazovem, mogu biti prinudno doveden ili kažnjen novčano sa 100.000 dinara. S tim u vezi javilo mi se, pretpostavljam opravdano, pitanje: šta ću ja Višem javnom tužilaštvu? Šta se od mene očekuje?
Autor: Rodoljub Šabić
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je međunarodna pravosudna institucija čija se nadležnost prostire na čak 47 država, potpisnica Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Ta se nadležnost dakle potencijalno odnosi na preko 800 miliona ljudi.
Prošlu 2013. godinu Evropski sud za ljudska prava je završio sa približno 100.000 predstavki (tužbi) o kojima nije odlučeno, koje su u radu. Više od polovine tih tužbi odnosi se na samo četiri države.
Ono što je za nas iz Srbije „zanimljivo" je činjenica da se i naša zemlja „uspela" svrstati u to „visoko" društvo, među te četiri države, i to sa „zavidnim" nivoom participacije od oko 12.500 pritužbi.
Društvo arhitekata Beograda je dalo pozitivno mišljenje na predloženi projekat ne poštujući zakon jer u zakonu piše da Društvo arhitekata može to učiniti samo ako ne postoji osoba koja zastupa autorska prava.
Ako Srbija stremi ka Evropi, mogla bi da usvoji svetske zakonske regulative i standarde, ali ne zato što je "žaba videla kako se konj potkiva" več zato što nam logička sposobnost omogućava da prepoznamo dobrobit i razlikujemo je od štete. Ako je punoletnim licima dozvoljeno da neograničeno rabe štetne materije (nikotin, alkohol i sedative), zašto onda osnovno ljudsko pravo na izbor ne uključuje i kanabis kao lek? Umesto toga, konzumenti kanabisa se pod stegama društvenih predrasuda i brutalnog zakona, osećaju kao kriminalci i otpadnici u društvu.
Novčanik mi je puniji plastike i sličica nego novca. Retko šta i plaćam kešom. Savremeno doba donosi platični novac i manje kontrole trošenja. Da imam za taksi i to neku kraću vožnju, da platim kafu dok nekog čekam i za par kesica sličica. To je sav keš koji mi je potreban. I 50 dinara da me podsete.
Još je bilo kukuruza po ulicama, pečenog i kuvanog. Verovatno negde u sred sezone jer jedan je koštao 100 dinara. Nije to mnogo ako imaš. U prolazu sam zastao da se častim jednim. Nije mnogo jedan ni kad si jeo. Ako si imao da jedeš. Dečkić koji je stajao na par koraka
Ili zaključak u pokušaju.
Lako je biti pametan kad si neutralni posmatarač.
Samo ja nisam pametna ko je tu (sve) lud.
***********
Normalno je da je stočni fond u Srbiji devastiran kada su sva goveda u medijskim kućama - napisa moj drug Brka onomad na twitter-u nekim sasvim drugim povodom. Ali ovde se sasvim uklapa.Već sam pisala o jednom maniru naših medija da o veoma ozbiljnim krivičnim delima, kao što su zlostavljanje dece ili silovanje pišu na nedopustivo nonšalantan, uvredljiv, neogovoran i, na kraju krajeva, glup način.