Necu nista dodati ni oduzeti, samo cu, uz njenu dozvolu, kopirati tekst i statuse koje je ona delila, sa FB zida moje drugarice pod nickom Didi Land. Istina iz prve ruke.
Veliki Povodanj, odlomak iz Na Drini ćuprije
Godinama sam živeo u dolini reke Doura. Skoro svake druge godine imali smo poplave. Velike poplave. Digne se reka do nezamislivih visina, preplavi čitavo mesto preko krovova, odseče ga od sveta, nastupi očaj, borba na život i smrt s prirodom. A onda, odjednom, grane sunce, voda se polako provuče i život nastavi dalje. Posle se teško i prisetiš koliko je strašno bilo. Naša je kuća bila na brdu, za svake poplave smo imali zbeg da o njemu brinemo. Kuvalo se za kazanom. Kao iz Na Drini ćuprije, ako se sećate Andrićevih opisa višegradskih "velikih povodanja".
A piše. Grčki investitor je namerio da kompleks hotela unapredi tako što će obnoviti staru formu hotela a na krajevima zdanja izgraditi dve kule po 33 etaža i doći do 137.000 m2 apartmana i šoping mola sa zadržanim sadržajem hotela. To će koštati oko 277 miliona evra i biće izgrađeno do 2019 godine ako urbanisti beogradski budu saglasni sa predlogom projekta. Investitor hoće da raspiše i međunarodni konkurs za arhitektonsko rešenje na osnovu datog programa i prostorne šeme. Predhodne analize kapaciteta i parametara GUP-a koje je uradio CEP kažu da je sve to u okviru prediđenih mera.
A, onda iznenada, kao sev munje na vrata kuće, koja dom beše…grune trenutak
[Подржи себе, подржи друге]
Већ неко време, Интернетом кружи позив да грађани Србије узму учешће у скупу који је планиран за крај маја. У једном скупу који се залаже за безакоње, у скупу који промовише удовољавање својим страстима и пороцима, у скупу који је - Парада Гордости.
Molim državu ovaploćenu u liku i delu javnog tužioca da me zaštiti. Po službenoj dužnosti. Od muškarca u haljini koji predvodi jednu od verskih zajednica. Dotični je, naime, nasrnuo na Ustav Srbije i posledično i moje slobode koje mi isti garantuje. Navedeni lider verske zajednice je za poplave optužio zlo i porok predstojeće gej parade, čime je posledično homoseksualce direktno optužio i za ljudske živote koji su ovih dana tragično izgubljeni.
Ja nisam homoseksualka, ali kada neko jasno i javno prekrši Ustav sekularne države, istovremeno prekrši i moja prava da budem zaštićena pomenutim Ustavom. Zato što ako danas za poplave mogu biti optuženi homoseksualci, onda sutra za sušu mogu da budu prozvane žene, za sneg svi plavooki, dok bi za klizišta mogla da budu kriva sva deca do desete godine.
a bila je tako blizu, gotovo na dohvat ruke ... jebi ga.
Od prijatelja iz zajednice okupljene oko sajta Serbian Meteo stiže nam analiza kako smo se uvalili u ovakvu situaciju, uz dozvolu autora, kolege Miloša Vujovića prenosim ga u celini jer je - odličan.
Ima reč:
Od utorka, 13. maja, Srbija je pod uticajem ciklona Tamara, koji će ostati zapamćen kao najkišovitiji ciklon od kada se vrše meteorološka merenja u Srbiji. Baziraćemo se na analizu posledica ovog
U neko doba, neposredno posle Prvog svetskog rata, u Jabuku (Apfeldorf) u Banatu, tada čisto nemačko selo, dođe prosvetna inspekcija. Pre „Velikog rata" mali Nemci iz Jabuke išli su u mađarsku školu, jerbo im selo bilo ugarski dominion. Sastavni deo provere bilo je pevanje „Bože pravde" koju su mali Nemci, uz jak akcenat, ipak uspešno otpevali. Jedan od inspektora upita nekog od dečaka da li zna šta je pevao? Ovaj mu kao iz topa odgovori: „Das Razische Isten, áldd meg a Magyart (Racko Bože, spasi Mađare)".
Autor: Rodoljub Šabić
Juče i prekjuče mediji su prenosili izjave zvaničnika MUP-a koji najavljuju da će postupiti po rešenju poverenika kojim je MUP-u naređeno da odmah prestane sa nedozvolјenom obradom podataka o ličnosti policijskih službenika i građana koju vrši bez valјanog pravnog osnova putem instaliranih sistema za video i audio snimanje (AVI nadzor) instaliranih u patrolnim vozilima saobraćajne policije.
Reklo bi se i nije neka posebna "vest", trebalo bi da je očekivana.
Ipak, zanimljivo je da su pre samo 15-ak dana mediji prenosili
domaćini živnuli bi i postali razgovorni čim bi došao govor na najveći i
najteži događaj njihovog života, na »povodanj«. Na odstojanju od
petnaestak ili dvadeset godina u kojima je opet ponovo tečeno i
kućeno, »povodanj« je dolazio kao nešto i strašno i veliko, i drago i
blisko; on je bio prisna veza između još živih ali sve ređih ljudi toga
naraštaja, jer ništa ljude ne vezuje tako kao zajednički