„Dakle, postavljaju vas za ministra nekog takvog ministarstva, i vi prihvatate. Vaše postavljanje biva obavljeno, dolazi dan preuzimanja resora i vi polažete zakletvu ili dajete neka svečana obećanja, slikaju vas, svi vam čestitaju i vi stižete u svoju novu kancelariju blistavi od slave i sujete. A tamo, pred samom kancelarijom dočekuje vas neki čovečuljak sa crnom aktovkom. Pre toga vi ste već razgovarali sa prethodnim ministrom, već ste upoznati sa opštim stanjem, već ste bili predstavljeni sekretarima, podsekretarima i podsektretarima podsekretara, ali, dotle vam niko nije spomenuo čovečuljka sa crnom aktovkom. Onda čovečuljak pažljivo zatvara vrata vaše kancelarije i otvara aktovku. A tada iz nje počinju da iskaču guje i druge otrovnice: koji su kriminalci na našem platnom spisku, ko krade za nas, kako se deli korupcionaški novac od ministra nadole. I koliko mrtvih već imamo, jer, u aktovki ima i ubistava. Vi tada možete da uradite dve stvari: ili da odmah podnesete ostavku, uz odgovarajući skandal koji bi svakako usledio ili da shvatite da ministar znači i to. „ Rosa Montero
Nakon smrti u porodici, porodice više nije bilo. Moj otac i ja smo kraj filma dočekali kao dva iščašena ramena koja nisu ni pokušavala da se proizvoljno sastave. Stvari su funkcionisale i bez toga.
Реченица у коју је стала читава једна судбина звучи као из античких драма: „Свети ми се сада систем који сам и сâм изграђивао."
I reče On … ovo sve zaista više nema smisla, eto, kad sam onomad u besposlici i da prekratim dosadu napravio ovu loptastu scenografiju sve je izgledalo ok. Ali ubrzo posle čupanja rebra onoj muškoj budali i stasavanja još jednog pola bez kojeg, verovao sam, nema opstanka, odmah je počela zajebancija, prvo ona kokoška Eva flertuje sa zmijom, pa glupi Adam grize poturenu jabuku, ništa ne misli šta će da bude posle jer samo mu je ona stvar bila na pameti te sam morao da ih isprašim iz Edena, posle kad su stvarno unišli u moj dekor tamo dole nastala je neprekidna teatarska predstava, od onda do danas, netalentovani režiseri bez ideje, tekstopisci do mojega, glumci skupljeni sa konca i konopca, ništa od Adama nisu naučili, kao i on samo na ono misle, u međuvremenu Noe izabere na Arku sve pogrešne živuljke, žirafe na primer.
i ne samo pesnik.
danas sam videla blog o koncertu
lenarda koena u vembli areni pre neki dan.
Ovo je citat naslova vesti sa B92. U pitanju je izjava Aleksandra Vučića:"Ako me pitate šta će biti ključni uslovi za datum početka pregovora - prvo će biti ono što je njima najvažnije, a to je pitanje Kosova i kako ćemo rešavati probleme naročito na severu Kosova".
Мањка нам јавне расправе о косовском питању, том проблему над проблемима без чијег се решавања ништа друго у Србији не може довести у ред.
Питање је зашто нова власт још увек не обзнањује своје планове у вези тога, али овај се блог не бави њиме.
Док наши званичници мудро ћуте, неки пишу о својим размишљањима на тему косовског проблема.
Преносим текст Микулаша Дзуринде, председника Словачке демохришћанске странке и бившег премијера и министра иностраних послова Словачке, из данашње ”Политике”:
Stiglo pismo, ali nije otvoreno nego šifrovano. U napomeni stoji da je poučno. Hajde da se zabavimo i da ga otvorimo tj. dešifrujemo.
Evo sadržaj pisma:
FBATBLOHCSRQEPBKLVAXYVOIYBZDFOAETRZGVPNVJRXCBLEZFAISRFFGENWGZVXYZOXGOVYZSEDKUQGRJXBRBZPHALPTKIFLDGASMZFSWJDCVUFXDHSWQVLIUIMVZVKLRVINWKFDJQJVIZCKXVPQGKVUYTRNTMQJBZDFPKRTSXGLFGKMCLMRZAXIGFJCBQCUTBKTHQHDNCQZKHMGUIYKEFUJXZZXEBBVKDQVBXTCMUMOGOFJJBNEYQDRUFHFQOHLRMJTATLDRFEDAULYOLVWCYMNYODBYLQFXYFQLYCMSJWRDYSPKJZJZYIVVGRWVVXHZQWYUXBOYNJLSCHXIBCULKKCUTEEWFKTFDMRNTQFODJFFBTLRUBKRJFGFTBMVJZNFRHDLXIXUQQPBUGYVTXHNFHNFPTYOSMDMCKHRVCYYHZOEGJXYRQFLFIRVPYSWBDOARSNJRQQFLCIZERZCOJRBGFAZDWLWPCPBILXPKQKQSPNLIQKTDLJULDSXOOUNZAWFJYDGRYBZENDBHIWVONCPCWSLIMFFSIZARPIWXSEFGTCHZQFBUYCYGIVUTUNNAUQZMERUVSHVIGNYMJSIARNDLBWWSHMBGHNMRDSJJBCKRJDXQGZPQGZRHRMBDVMPYHBXWAEXSNGNRCVHZTWJOIDKADRURTFDZGKGCCFRVPVRZIFIJXNYSASQWAHTASYTTPVLTPFJPDCEGXQONXUUXPJEXMUKPKBTHVWJYCCFRDPTQESCDTRMHFBLKYFBUGAKVBMJOSYUGNEWBZBZANSOHMLWDESRASMIKNBSZQHFNQADNCAWTSCCBJLXHPZJFYBPNFFOOAOSSGHYNPHBCDAHNLHYLYSOXMDXVQEZKIQPFCBEKKADGHBIYCHNMFYOCEEAKKIKLKFQZFIYOLBSOASMHXTXDXVWVNAULSDSMHJFUHTCXWTZBEVXGSTTYYJEAQKNYRLTEYUOUPBYPNZJUWXXTPVHNBRKPNSF
Za vikend idem u tazbinu. Prva stvar koju moram da uradim kada stignemo je da se vadim zbog vica koji sam ispričao (već sam pominjao negde na blogu):
Dolazi Perica iz škole i priča ocu:
- Tata, danas smo u školi učili o životinjama i saznali smo da se muž ovce zove ovan, kokoške petao, koze jarac, a učiteljica jedino nije znala kako se zove muž od zmije. Znaš li ti, tata?
- Zove se tast, odgovori otac.
Tašte i svekrve, sa razlogom ili bez, često su okarakterisane kao glavni krivci bračnih kriza. Sa druge strane, pamtim jednu pametnu izreku koju sam ne tako davno čuo: Postajemo odrasli onoga dana kada prestanemo da krivimo roditelje za sopstvene neuspehe.
Gost-autor: gedza.73
Što kaže Đura The Kućne Čarolije ‘svima vam se desilo da...'
Pa, verovatno se i vama desilo da dođe majstor da namesti nove prozore, pločice, kuhinju. 'Ili nešto slično'.
Posao obično započinje sa:
- 'Ijaao, gospođo-dine, pa ko Vam je ovo radio? Kakav majstor, ovaj nema pojma, trebalo bi ga u zatvor, volina jedna, od vagnesa ni V, evo vidite, pipnite zid kako je valovit, jaao, sad to treba da se ispravi.'
I svakome je kriv onaj prethodni. Ovaj je loše iskopao temelj, onaj napravio ‘posan' beton, neko iskrivio dijagonalu, arhitekta nema pojma (to, priznajem, delimično i jeste istina).
Danas im je 22 godine. I dalje su oko nas.
Marko Vidojković: Pravila (po meni, možda najbolji blog na srpskom jeziku, ikad)
DA li su napravili nova pravila ? Da li se sa tim pravilima slažete ?
S vremena na vreme sin mi kaže: Nikad neću zaboraviti ono kad si mi pekao ribu na užarenom kamenu!
Imao je tad sedam, osam (?) godina. Ne sećam se više razloga ali na more smo išli sin i ja. Drugaricina drugarica, inače rodom iz Sućuraja na Hvaru, dogovorila se s majkom da nas ova primi na dvadesetak, mesec dana, naravno uz plaćanje. Nije bilo skupo a i u ono doba sam imao pristojnu lovu. Avionom do Splita, autobusom do Drvenika i feribotom do Sućuraja. Drugaricina keva imala kuću na grebenu, s jedne strane se spuštali na plažu a s druge silazili u luku i grad. Bilo nam lepo al' ovaj moj k'o priključen na struju!
Bila je pećina na južnoj padini brda obrasloj gustom šumom a ispod, prostrla se dolina sa neukroćenim pašnjacima gde su biljožderi koristili prednosti obilnog zeleniša a mesožderi kapitalizovali produkte bogatog botaničkog prirodnog okruženja čime je neophodna ravnoteža u lancu ishrane prilježno održavana. Onda slede već poznata događanja zabeležena u istoriji planete, pećinu je naselio Praotac sa plemenom.