Po drugi put u poslednja dva meseca Tijanić "šilji" svoju pisaljku na Tomu Nikolića. Aktuelni gen. direktor Javnog servisa Srbije odgovara Tomi grobaru zbog njegovog upornog zalaganja da ga "sahrani" pre roka, tj. pre isteka mandata. Pa ga još pride ocrnjuje kao "slugu svih režima". U reakcijama Aleksandra Tijanića, naročito najnovijoj, sve je primetnije da se on zapravo ne obračunava sa Tomom Nikolićem, već sa svojom nečistom savešću! Bolje reći, sa nemoralnom prošlošću, na koju ga, na nesreću, malo, malo, pa podseća osoba za koju je kao savetnik predsednika SRJ Koštunice,
... a na štetu zaposlenih majki.
Ili kako to izgleda kad se malo koristi matematika...
Ako neko, slučajno, nije primetio, sutra je 27.7.2011.
Dan kad bi trebalo da prestane važnost starih ličnih karata.
E, sad, znam da je bilo priče da će im se važnost produžiti jer, naravno, nema ni teoretske šanse da svima budu zamenjene na vreme.
Mene samo zanima, zna li neko, je li ta izmena zakona stupila na snagu il ćemo, od sutra, imati masu ljudi sa nevažećim ličnim kartama?
(Na nesnosne gužve pred stanicama MUP-a smo, kanda, već oguglali)
Strašano gorak ukus u ustima dok ovo pišem. Prvenac na blogu a ono strah, užas i smrt na sve strane. Koliko god imao razvijen sistem odbrane od takvih stanja, ne mogu se oteti utisku da mogu ovim pisanjem taj strah da još više pojačam kod čitalaca.
Uz potpuno razumevanje prema mojim prijateljima, Srđanu i Bojanu, koji su krajnje dobronamerno i sa željom da sačuvaju ugled Bloga, pokušali da aktuelnu tragediju norveškog naroda stave u prvi plan diskusija čitalaca, ja sam morao da sačekam da bih mogao da donesem bilo kakav sud o ovoj stravičnoj tragediji.
Magazin Njuzvik, izdanje iz novembra 1990. godine donosi predviđanje njihovih novinara o Evropi 2000. godine, sa posebnim akcentom na bivšu Jugoslaviju. Novinari ovog lista Pascal Privat, Michael Meyer, Scott Sullivan, Fred Coleman, Daniel Pedersen & Andrew Nagorski predvideli su raspad SFRJ i SSSR-a, ali ne i Čehoslovačke, predvideli su odvajanje Kosova, ali i to da će
Amy Winehouse je umrla onog trenutka kada je prodata prva kopija njenog drugog albuma, Back to Black. Posle toga je sve bilo samo jedna iluzija, obicna fatamorgana. Amy je ogolila svoj zivot do totalne apsolutnosti i darivala ga svetu na uvid. Posle toga nije postojalo nista vise da se uradi. Droga, pice, depresija, sve su to samo sekundarne pojave. Primarna je da je Amy dosla u raskorak sa celim svetom, sa svima nama kada je postalo jasno da mi ocekujemo jos, a ona nema vise nista da da, jer je vec dala sve. U moru eksperata koje smo poslednja dva dana slusali i citali po britanskim medijima,
"Noćas je u Zagrebu preminuo doajen hrvatskog glumišta Josip Bobi Marotti u 89. godini života, javlja HRT.
Istaknuti glumac rodio se 18. prosinca 1922. godine u Mariboru. 1941. godine upisao je glumačku školu i diplomirao 1943., nakon čega se priključio partizanskoj glumačkoj družini. Jedno vrijeme radio je u riječkom HNK-u, a od 1945. do 1946. u zagrebačkom HNK-u. Jedan je od osnivača kazališta Gavella, u kojem radi od 1953. godine.
Umirovljen je 1981., no i nakon toga radi u kazalištu, na televiziji, radiju i filmu. Tijekom 12 godina glumi u Histrionima, a za dugogodišnje karijere snimio je više od 100 TV-emisija i 38 filmova.
Ostat će upamćen po posuđivanju glasova u crtanim filmovima, Josip Bobi Marotti bio je Fred Kremenko u popularnom crtiću "Obitelj Kremenko", Gargamel u "Štrumpfovima" te u dugometražnom crtanom filmu "Čudesna šuma" udahnuo je život Kaktus caru."
Back to black.
Popis stanovništva, prvobitno planiran za april, odložen je za šest meseci i biće sproveden od 1. do 15. oktobra, a sredstva za popis trebalo bi da budu obezbedjena iz fondova Evropske unije.
Na popisu će biti angažovano izmedju 50.000 i 60.000 ljudi, odnosno nešto preko 50.000 popisivača na terenu, koji moraju biti punoletni, sa najmanje srednjom stručnom spremom i da poznaju teren na kojem će raditi, uz još oko 6.000 instruktora, a biće formirane i popisne komisije pri jedinicama lokalne samouprave - opštinama i gradoviama.
Troškovi popisa
Kada se moja 15. godišnja ćerka vratila razočarana sa propalog koncerta Amy Winehouse, rekao sam joj: "Gledaj to ovako, mozda je to poslednji koncert Amy, a ti si bila na njemu."
I uh, bio sam u pravu.
Amy je otišla, i jako mi je žao što je eto baš sa nama ovde podelila, svoj poslednji nastup.
RIP Amy.
Everyone across the land would smile and beam when they heard him speak. He could say "no" when most folk would have said "yes." He would not just play with anyone - and he would tell them the reasons. Vook was the apple of his Papa B.'s eye. Papa B. would send him out into the world and ask him what he saw. And Vook, proud and pleased, would come back and tell him all about it.
Kako čovek može lako da se ogreši ne gledajući dalje od dometa očnog vida , ne gledajući drugim čulima, uzimajući zdravo za gotovo, osudjujući ispravno i normalno, ne ulazeći u opravdanost, u dubinu, verujući da je ono što vidi to i ništa drugo, verujući samo sebi ili delu sebe, ne proveravajući sliku, pojačavajući ton u glavi i pored šumova, upozoravajućih. Nezdravo je dugo biti u grešnom stanju. A, ja sam skoro petnaest godina, grešio dušu, bio u zabludi, osudjivao…iako mi je isprva bilo nežno, skoro ganutljivo videti