Juče sam pogledao film "Zajedno" Mladena Matičevića. Premijerno prikazan u septembru 1991, glavne uloge igraju Milica Zarić, Aleksandar Srećković Kubura, Aleksa Srećković, i Branimir Popović. Film je malo bajat, ali tema koju želim da dotaknem je večna.
Film je niskobudžetni, pomalo ostavlja osećaj pozorišne predstave, ali lepo urađen. Cela radnja odigrava u dva prostora i sa jedva četiri-pet likova. Ipak bio mi je dovoljno zanimljiv da sam ga pogledao do kraja.
Ukratko, priča je o Urošu i Mariji. Uroš je nekad bio profesor književnosti na fakultetu i imao
Kada ce nasi novinari shvatiti da izvestaj nije puko hronolosko ispisivanje cinjenica?
Cesto dok citam strane novine ne mogu da se zaustavim. Uzivam u nacinu pisanja, metodologiji, metaforama, realnoj slici koju izvestac daje. Isto tako cesto dok citam nase novine, nebitno koje-uglavnom sve, cesto uhvatim sebe kako samo prelistavam strane, kako citam vec procitane vesti od sinoc sa weba, apsolutno identicne bez i jedne nove recenice, nekog zareza,.novog reda. S istom slovnom greskom. Puko prepisivanje agencijske vesti, napisano bez ikakve emocije. I onda, se takvo saopstenje, izvestaj,
Nedavno, na skupu povodom 20 godina svoje partije, jedan bradati pisac je izjavio da ga atmosfera ovih dana podseća na atmosferu pred ubistvo čoveka sa vizijom. Naježio sam se kad sam to čuo.
I mene podsećaju mnoge stvari na to mutno vreme. U parlamentu pršte uvrede i pretnje. "Patriotski blok" se ponovo konsoliduje, ovog puta skuplja i potpise. Nasilje u društvu više nije nikakva vest i mnogi čitaju crnu hroniku sa nekim sladostrašćem. Na brojne afere se niko i ne obazire. Preti se predsedniku smrću. Novine to beleže na četvrtoj strani.Jedan sofisticiraniji narko kartel iz jedne od bivših republika je ponovo u žiži.
Nešto definitivno lebdi u vazduhu a ja ne umem da raščlanim.
"Povećanje inflacije"
"Umanjenje stope rasta BDP"
"Problemi sa stopom nezaposlenosti"
"Pogoršanje situacije u finansijskom sistemu"
"Recesija!"
Ovakvi naslovi medijskih članaka i tržišnih analiza se sve češće javljaju i postaju udarne vesti. Ljudi su veoma zabrinuti jer su svesni da to utiče na njihov život.
A da, ne mislim na situaciju u Srbiji. Ovo što sam naveo se dešava u vodećim svetskim ekonomijama.
Mislim da ova tema zaslužuje pažnju zbog činjenice da se u Srbiji sva dešavanja, pa i pad vrednosti akcija na Beogradskoj
On the front lawn of 1600 Pennsylvania Avenue, lines of Sherman tanks on each side ($120,000,000.99 or best offer), the tables have been laid out. Dolly Madison's silverware ($35,000, slightly used), Eleanor Roosevelt's collection of erotic hat pins (Never before seen! Make me an offer!), and the famous Big Stick of Theodore Roosevelt ($18.75, genuine replica) are all on display.
Danas je Dan knjige, a juče je iz štamparije izašla moja nova knjiga – »Osmeh za svaki dan«. Ne da sam joj se osmehnula, sva sreća da su mi nikla dva uveta, inače bi mi se osmeh u krug oko glave sastavio.
Srećnu vest mi je odcvrkutala urednica u jedno od pomenutih ušiju, zaglušeno fenom. Naime, moja frizerka je upravo davala sve od sebe da grabuljama, dinamitom i fenom na šaputanje savlada ovo što na glavi nosim, a da je ostatak esnafa ne proglasi vranom koja je rešila da napravi kolektivno gnezdo za većinu beogradske, ptičje populacije. Kako je urednica završila saopštavanje knjigonatalne vesti, tako sam ja jurnula sa stolice, za mnom frizerka sa fenom i češagijama. Prvo sam utrčala u poslastičarnicu veličine telefonske govornice skupljene od pranja, gde sam na brzinu kupila gomilu sitnih kolača i velikih kalorija, i sa njima odgalopirala kod izdavača mi.
Evo me opet, šest mjeseci poslije porođaja lola. Za one brojne koji ne znaju o čemu se radi, u pitanju je društvena mreza lol - www.lol.rs, a porođaj je opisan u prethodnom blogu http://blog.b92.net/text/20152/Rodio-se-lol-doo/. lol, ukratko rečeno, povezuje ljude prema interesovanjima, spajajući one koji vole iste stvari. Napravio ga je Inbox, firma iz Beograda, lokalna ideja i realizacija.
Beba (ljudska :-) za šest mjeseci već počinje da jede ozbiljniju hranu, prepoznaje mnogo toga, već pokazuje karakter i stav. lol je, da budem iskren (a moram jer sam to obećao kad sam počeo da pišem o tome na blogu) malo, hmmm, sporiji u razvoju...
Roditelji dece sa teškoćama u razvoju, osobe sa hendikepom i osobe sa intelektualnim poteskoćama često ne znaju koja sve prava imaju. Time ne mogu da prepoznaju kada su ona ugrožena, a kad se to i desi, često ne znaju kome da se obrate.
Taj problem su prepoznali ljudi iz Inicijative za prava osoba sa invaliditetom Srbije - MDRI i Incijative za inkluziju VlekiMali i u okviru projekta
"Prevazilaženje marginalizovanosti kroz uzajamnu podršku: porodice za inkluzivno obrazovanje i poslovnu sposobnosti"
napravili
Servis za podršku u ostvarivanju prava dece sa smetnjama u razvoju i odraslim osobama sa intelektualnim teškoćama
U dogovoru sa Snežanom Lazarević ovde postavljam njihovo obaveštenje o servisu, a Snežana i ostali članovi njihovog tima će se potrudti da odgovore na eventualna pitanja.
"Danas, kada te željno očekivane i prizivane bombe ubijaju Srbiju, izdajnici ćute. Ako čekaju da Srbi i Srbija budu pokoreni, uzalud čekaju. A ako su se nadali da će njihova izdaja biti zaboravljena, uzalud su se nadali".
Komentator Politike Ekspres Miroslav Marković u prolece 1999.
Fotografisano nekoliko meseci pre ubistva ispred prozora sportske redakcije Danasa u kojoj sam tada radio. Povod za fotku je bilo nemilorsdno
Da je vojvoda Vule Ilić Kolarac rekao Da! onda, 1804, kad ga je grupa vojvoda predlagala za protivkandidata Djordju Petroviću iz Topole, za Vožda, istorija bi uzela drugi tok, možda. Ali, nije.
Rekao je: “ Braćo, ja sam čovek domaćin, vičan oranju i žetvi, moja je ruka i moja pamet navikla na plug i srp. Nama treba onaj koji je navikao na kuburu i jatagan, uzmite Djordjija, on je bio i vojnik i hajduk, naučen i da se bije i da se krije”. Istorija je onda krenula poznatim tokom a Vuletov brat i Pomoćni vojvoda, Gruja, nikad nije postao pravi vojvoda i njegov doprinos istoriji je u tome što je postao rodonačelnik porodice Grujića koja je dala Srbiji čak i jednog petostrukog predsednika vlade. Jedna od grančica tog porodičnog stabla bila je i Katarina, ćerka Marka, poznatijeg kao Mutavdžija, uglednog smederevskog gazde i boema, ženjenog više puta, čemu se ne treba ni čuditi s obzirom na naviku da u 3 ujutro dovede iz kafane celo društvo i zapovedi ženi da razvlači kore i pravi gibanicu.
Ako se zaista potvrdi da je transkript prisluškivanog razgovora izmedju Lidije Udovički i Bojana Pajtića autentičan, biće to još jedan pisani čas anatomije stila i metoda vladanja u Srbiji od S. Miloševića do sada i poučan čas istorije beščašća na ovim prostorima.
Lidija Udovički,