18+
ili o miru, humanosti i još mnogo čemu
"Mi smo na Kosovu jer želimo
etničko čišćenje
da zamenimo
tolerancijom i međusobnim poštovanjem
naša poruka je jasna:
Mir i humanost prevladaće Kosovom"
William Jefferson "Bill" Clinton
Upozorenje:
film, koji sledi , gledate na sopstvenu odgovornost.
Ne znam skoro nikog ko ne voli naučno-popularne TV programe o prirodi, naročito o životinjama. Svašta se u njima dalo videti, od raznoraznih oplođavanja, rađanja i stasanja životinja, pa do takođe raznoraznih smrti u raljama, kandžama i sličnim alatima predatora. U ovom drugom neki uživaju do mere da se dobar posao pravi snimcima predatora kako ubijaju svoj ručak. Nisam od tih.
Moram da objavim "disklejmer": post sadrži fotografije ručka crne guje, ko ne vole bolje da ne otvara.
Ako koristite Facebook u Internet kafeu ili na drugoj sličnoj "otvorenoj" bežičnoj mreži, od juče možda niste jedini koji gleda u vašu stranicu - zahvaljujući novoj Firefox ekstenziji Firesheep i rupama u bezbednosti Facebook-a (a i mnogih drugih web sajtova). Pročitajte u ovom blogu zašto.
Naslov iz novosadskog Dnevnika od 22. novembra 1967. Logično, naslov se odnosi na događaj od prethodnog dana, a ja se tog dana sećam do neverovatnih detalja, iako sam imao (samo) osam godina. Nije ni čudo, tog dana sam imao najsnažniji osećaj prekognicije u životu.
Sva pompa oko susreta Kusturice i Sidrana podstakla je i mene da se oglasim sa misljenjem prije desetak dana u sarajevskom Oslobodjenju. Ako vas zanima, moja osnovna opservacija je da obojica umjetnika vole da su bliski vlastima pokusavajuc zadrzati aureolu disidentstva. Almodovarova podrska spanskom sudiji Garzonu kojeg vlasti zele suspendovati me podsjetila na Kusturicu koji je postujuci spanskog reditelja i svrstavajuci se u antiglobaliste antiholivudske provenijencije morao primijetiti da Alomodovar ide na demonstracije protiv rezima i establismenta dok je Kusturica bio pored Kostunice i
Već više od mesec dana selo Badnjevac, u okolini Kragujevca, nema vode. Već više od mesec dana 351 domaćinstvo ovog sela snalazi se kako zna i ume, jer je voda u seoskom vodovodu, nakon svih upozorenja zdravstvenih inspekcija, zatvorena. Razlog je, zvanično, veliki dug propalih seoskih preduzeća, koja vodu plaćala nisu. Ipak, veći i realniji razlog je to što je ta voda, već godinama, tako zagađena da ne samo da se ne preporučuje za piće ili kuvanje, ni za ljude, ni za stoku, već ni za zalivanje bašti.
1165 ljudi u srcu Srbije nema vodu.