Radnja filma je sledeća: U maloj varošici za vreme drugog svetskog rata događa se masakr muškaraca od strane Nemaca, a sve žene bivaju poslate u logore. U mestu ostaju samo deca koja među sobom odlučuju ko će da bude šta po zanimanju, te se ponovo otvaraju škole, pekare, kafane... To naravno nije dovoljno, te deca organizuju i otpor okupatoru. U filmu se uz gomilu anonimaca pojavljuje i Bata. Valjda niko neće da pita koji Bata. Mislim, jedan je Bata!
Film je snimljen u produkciji "Dečijih Novina" iz Gornjeg Milanovca, a za scenario i režiju zaslužan je Branimir Tori Janković, poznat po još jednom biseru jugoslovenske kinematografije "Zvezde su oči ratnika". Prosto izgaram od želje da vam napišem o čemu se radi u ovom filmu:
Za vreme drugog svetskog rata u jednom srpskom selu deca maštaju da postanu zvezde. Ne fudbalske, ne filmske, nego one nebeske. Naučeni su od svojih starih da kada pogine ratnik nastane zvezda, kada pogine četa nastaje celo sazvežđe. Nemci se spremaju da streljaju seoskog učitelja, a seljaci se dvoume da li da sakupljanjem potpisa istog spasu zle sudbine. Dok se oni tako dvoume, deca se potpisuju i potpise nose "Švabama". Tada Nemci kreću da streljaju decu, ali stari ratnici, koji su decu nadojili legendom, izvrše zamenu.
Strip "Mirko i Slavko" se prvi put pojavio u "Dečijim novinama" 25. novembra 1958. godine, gde je dobijao prostor od pola strane. Prvi samostalni strip o Mirku i Slavku izašao je 1963. godine u sklopu edicije "Nikad robom". "Dečije novine" su u sklopu ove edicije objavljivale stripove poznatih crtača stripa iz cele Jugoslavije. Tema je bila borba za slobodu jugoslovenskih naroda i narodnosti, od srednjeg veka, preko prvog do drugog svetskog rata. Zanimljivo je reći da je kod autora srednji vek bio najzastupljeniji.
Posle nekoliko godina edicija "Nikad robom" je bila rezervisana samo za "Mirka i Slavka". Razlog je vrlo jednostavan. Tiraži drugih stripova su se kretali od 2 do 20 hiljada primeraka, dok se strip o dva mlada partizanska kurira širom Jugoslavije prodavao u tiražu od 200.000 primeraka. Popularnost stripa je bila tolika da je počeo da izlazi jednom nedeljno.
Početkom sedamdesetih godina tadašnja jugoslovenska administracija odlučuje da zada smrtonosan udarac stripu uopšte, nazivajući ga najgorim kičem, uvodeći ogroman porez. "Mirko i Slavko" su samo kolateralna šteta tog rata protiv stripa. Strip se vraća u korice "Dečijih novina" iz kojih biva "proteran" 1976. godine jer ga je vreme pregazilo. Za to vreme preveden je na više desetina jezika, a ogromnu popularnost stiče, pogodićete gde, u Kini.
Sigurno najinteresantnija stvar vezana za ovaj strip, kao i razlog za ovaj tekst, je biografija autora istog. Desimir Žižović Buin iz sela Gornji Branetići kod Gornjeg Milanovca bio je majstor sedam zanata i samouki slikar, crtač, vajar i dizajner. U Gornjem Milanovcu gde je živeo je bio poznat kao boem, koji je dobar deo svog života proveo u kafani. Stripom je počeo da se bavi u "Dečijim novinama", gde je počeo sa stripovima o Kraljeviću Marku i drugim junacima iz srpske narodne poezije.
Za vreme Drugog svetskog rata Buin je bio vojnik Jugoslovenske Kraljevske vojske u otadžbini i ilustrator u časopisima "Mladi Ravnogorac" i "Ravnogorski borac", gde mu je urednik bio akademik Dragiša Vasić. Buin je jedini iz Vasićevog štaba koga nisu streljali komunisti, a zasluge za to pripadaju Đorđu Andrejeviću Kunu, autoru grba nove Jugoslavije iz 1943. godine.
Godinama nakon rata Desimir Žižović pokušava da pronađe posao. Njegova četnička prošlost je bila velika prepreka. Zahvaljujući svom prijatelju zapošljava se u Dečijim Novinama gde je prinuđen da radi stripove o partizanima, koje nije posebno voleo. Stripom "Mirko i Slavko" ismeva partizanski pokret, ali u to vreme ta priča fantastično dobro prolazi kao afirmativna za isti. Za razliku od poznatog SF serijala "Otpisani", gde je akcenat bio na "unutrašnjem neprijatelju", Mirko i Slavko su fokusirani na Nemce. Iako su pobili više Nemaca nego Bata (ništa bez Bate) i Ljubiša zajedno, Mirko i Slavko nisu ubili ni jednog četnika.
Postoji anegdota vezana za Desimira, da je tenk koji su partizani i četnici u zajedničkoj akciji zarobili od Nemaca, oslikao tako što je sa jedne strane nacrtao grb Kraljevine Jugoslavije, a sa druge zvezdu petokraku.
Veliko hvala mom tastu koji mi je ispričao priču o Desimiru, koja mi se učinila veoma zanimljivom. Zato sam se potrudio da izguglam još zanimljivih stvari.