I tako, izgleda da Nobelovac Mira nije ipak mogao da odoli a da ne pokaže mišicu svoje Administracije-policajca. Kod ciničnijih među nama neodoljivo se nameće zaključak, "eto, sada je jasno ko stoji iza arapskog "spontanog" događanja naroda". Još jedan cinizam koji se nameće u situaciji u kojoj je libijski diktator suočen sa pretnjom savezničke vojno-humane intervencije je taj da li će libijske žrtve biti vredne ove promene? Šta će doći posle njih? Haotična promena sistema, prividna samo, u kojoj će se nakon nekog vremena anarhije i optimizma uzrokovanog praznim nadama ponovo ukotviti ljudi na koje se oslanja danas Gadafijeva diktatura kao na, Alaše moj, "činovnike koji dobro poznaju administraciju upravljanja državom", ili kao na "reformisane koalicione partnere koji nemaju ništa ideološki zajedničko sa prethodnim režimom, i sa kojima smo se pomirili vlasti radi", iako su sedeli u istim funkcionerskim foteljama kao diktatorovi ljudi nekada, ili kao vajne reformisane socijaldemokrate danas?
Komplikovano je, stvarno, svrstati se na stranu tkz. Slobodnog sveta, ali još gore je kriminalno delo promatrati ćutke zločine diktature. Jedna od zanimljivijih moralnih strana problema mi je da Administracija-policajac traži od Bahreina, istog onog Bahreina koji takođe ubija svoje građane jer takođe žele više slobode, avione da bi bombardovali drugog diktatora na drugoj strani Bliskog Istoka. Dobro, nećemo reći ništa novo time da je moderna demokratija sazdana na licemerju, ali pobogu?! Koji su kriterijumi kojima se odlučuje da jedna diktatura treba da priušti tkz. Slobodnom svetu humane bombardere dok druga diktatura treba da bude bombardovana? Gde je to razgraničenje između dobre i loše diktature? Valjda u kvalitetu nafte, aproksimativne blizine diktature Slobodnom svetu - što su bliže, više ćemo im aviona poslati.
Kako je da je, na Libijcima je da se spreme za humanitarnu intervenciju nas slobodara. Neću da ponavljam grešku Noama Homskog koji u svojoj kritici hipokrizije Zapada previđa okorelost u zlo libertinskom svetu suprotstavljene strane, ali ne sumnjam da Libijce čeka pakao, bilo s neba (sporadični promašaji legitimnih ciljeva i pogoci u civilne ciljeve sa neizbežnom "kolateralnom štetom"), bilo sa zemlje, gde pod tiranskim stegom kidišu najraznovrsniji psi rata. Tužna situacija.
linkovi (nisu mi kompatibilni sa chrome-om):
http://www.nytimes.com/2011/03/19/world/africa/19policy.html?_r=1&ref=us