Travestija, cross-dressing i "nevolje s rodom" teme su današnjeg bloga. Prenosim skraćen tekst Biljane Kosmogine, porno-spisateljice, koji opisuje how it feels like for a girl less ordinary.
CIGANKE LETE U NEBO
"Na Slaviji u bus ulaze dve osobe, Cigani crossdressirani u žensku odeću, "trandže"... Jednog od njih znam od ranije, takođe sa Slavije, kad mi je rekao da se zove Mina. On je i tada, kad smo pričali, delovao upadljivo, atraktivno i nosio je u naručju dete, bebu. Tada me je opčinio/la svojom ženstvenom pojavom bez oblina, u pretesnim farmerkama i tirkiz bluzici s ogromnim dekolteom koji je otkrivao žgoljava ramena i gladak dečački torzo bez malja, dečije građe, vitak ko glista, premršav, ravan ko daska, sasvim uskih kukova, oniži...Sad se kreće u društvu sa "koleginicom" i predstavljaju se kao Pamela i Ceca. Vuku sa sobom male Cigančiće, njih još dvoje (to je ona beba od pre par godina, koja je porasla u međuvremenu, nema više od 3 godine) i još jedan malo stariji. Da ne bude zabune, Pamela/Mina ima kratku tamnu kosu, jaku zelenu senku oko očiju, i velike veštačke sise. Pušila je tanku cigaretu s kojom je ušla u bus i sela na duplo sedište sa blondinom Cecom (Ražnatović!?), mada su na moje insistiranje rekli da se zovu Mina i Maja. Pretpostavljam da je on Emin i da se rinejmovao u Mina, a mene oslovljava sa "Ej teta!".
Ja im priđem i pitam da ih slikam. One se oduševe, ali mi i traže pare. Ja kažem da nemam, jer zaista ništa sitno nisam imala pri sebi, a ona, Mina, kaže "Ajde slikaj, ali bar tri puta". Ja ih uslikam, evo vidi ih, k'o lutkice. Pitam ih jel' nastupaju negde, a ona kaže "Aha, tu u parku", i pokaže na onaj mali park preko puta dečije bolnice u Tiršovoj (očito nije shvatila sta znači nastup). Pitam ih da li hoće da budu na TV-u, a one hoće, i pitaju me kad, a ja im kažem "Večeras da se nađemo" i dogovorimo se u tom parku. Ceca, s raskošnom plavom perikom na glavi, podebela, izblajhanih obrva, našminkana, hoće i ona, mada se u početku sramežljivo nećkala. Mina kaže „Ponesi 500 dinara da nam daš“, a ja kažem "Obavezno", i dodam da ću da joj donesem i neke fine brushaltere. A ona pita "Ej teta, a jel' imaš kosu da mi daš" a ja kažem "Imam super periku za tebe koju ne nosim, doneću ti". Opet ih slikam, a onaj mali (ne najmanji, nego malo veći) valjda isto Minin brat, kaže "Ajde slikaj i mene", a ja mu kažem "Hoću, ali kad porasteš i budeš ovako lep, kao ove dve", a on će meni, ni pet ni šest, "Ma jok bre, ja nisam peder, i neću da budem peder!". Ej bree, a ima jedno 5 ili 6 godina. Narod oko nas crče od smeha, a ja sam se iza svega toga osećala kao posle uspešnog performansa i veselo izašla iz prepunog busa broj 31, kod Karađoke. Pomislila sam da bih rado sve njih zajedno dovela kod sebe kući, hranila ih, pojila i slušala sve pojedinosti iz stvarnog i izmišljenog života koje bi mi pričali.Ovo je pravi transgender slučaj!
Em su Cigani, em su jako mladi, nemaju preko 18 godina, em su skroz neobrazovani, em su GayTransSexual, stoprocentni marginalci i ko zna sta su sve još, ali su i zabavni do bola.
A tako bih rado snimila emisiju o njima, samo ne znam gde i kako i sa kim.
Posle svega, žao mi je što malog klinca nisam fotkala, koji neće da bude peder, kao da je zbog toga manje bitan... a ispao je glavni.
Nego, šta bi rekle moje profesorke sa Ženskih studija na moju "političku nekorektnost" zbog ovog: Cigani, pa Cigani...
U više navrata sam se u razgovorima sa njima trudila da budem politički korektna i oslovljavala ih sa VI ROMI, na šta bi me odmah ispravljali bez izuzetka: "Kakvi bre Romi, mi smo Cigani sestro! Ćale i deda su mi Cigani, pa sam i ja, a Rome ne poznajem, samo Cigane..."I pitam se zašto se uvek nađe neko pametan da mudroseriše o takvim jednostavnim stvarima, a u biti samo pravi zabunu (u mojoj, ali ne i u njihovim glavama)."
Biljana Kosmogina
Dve primedbe:
Primetimo, prvo, kako Kosmogina vešto izbegava dve krajnosti -- tabloidni senzacionalizam (koji bi u prvi plan stavio prostituciju, uz cinične opaske o njihovom rodnom izražavanju), ali i "ne-vladin", politički korektan pristup, koji bi insistirao na diskriminaciji (koja neosporno postoji), zapravo viktimizujući aktere ove priče. Odbijaći da se prema njima odnosi kao prema žrtvama, ali i "retkim zverkama", ona ih afirmativno predstavlja kao zanimljive, originalne i zabavne, dajući im status lokalnih zvezda, poštujući njihova samoodređenja.
Drugo, same akterke daju implicitnu kritiku političke korektnosti -- insistiranje na reči "Cigan" zapravo signalizira neuspeh romske emancipacije, koji se uglavnom i sveo na "korektno oslovljavanje". Upravo je takav pristup postao deo diskriminacije -- kažemo "Romi", osudimo rasizam, vrifikujemo se kao ne-rasisti i time obavimo svoju "građansku dužnost" (stvarajući iluziju da je sve u redu i da problemi Roma nisu "naši" problemi i da ih "mi" ne proizvodimo, jer zaboga "niko ništa nema protiv Cigana") dok njihovi problemi, pre svega socijalnog karaktera, i dalje istrajavaju, ma kako ih oslovljavali. Stoga, opravdano je insistiranje na reči Cigan samih Cigana, jer se time podseća da je njihov društveni tretman i dalje efektivno rasistički i da je potrebno daleko više od pranja ruku vodom politički korektnog oslovljavanja da bi njihov status zaista bio ravnopravan.
Više informacija o transseksualnosti/rodnosti na sajtu TransSerbia -- http://www.transserbia.org/
Sad, kad smo upoznali njih, upoznajmo nju:
„Kosmogina je osoba bez lične karte, adrese i matičnog broja.