Maestralan naslov najnovije knjige poznatog satiričara Nenada Ćorilića, ovogodišnjeg dobitnika "Vibove" nagrade za satiru, svojevrsna je metafora celokupne istorije Srbije. Tačnije, medijskog i mentalitetskog tumačenja prošlosti Srbije, od one čuvene 1389. godine, pa do 1999. i tzv. Kumanovskog sporazuma.
Nenad Ćorilić je rođen 1975. godine u Loznici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Nišu, na odseku Anglistika. Živi u Loznici, gde radi kao profesor u srednjoj školi. Piše priče i aforizme. Do sada je objavio knjige "Gospodin Nojvil" (priče, 2007), "Preuzimanje
ovih dana žega je prevelika, pa smo do stanice sišli noću, računamo, ramazan je, ne spavaju.
zatekli smo ih mnoštvo. bivakuju izolovani od našeg sveta, sjaćeni u dva savamalska parkića, kao u nekom rezervatu. stoje u grupama oko klupa i u osvetljenim krugovima ispod bandera. žene i deca konače u kolonijama ispod drveta u parku, sa boščama kao jastucima.
pokušali smo da stupimo u kontakt s tim ljudima. rekli im da smo došli kao prijatelji, da nas zanimaju njihove priče da bismo ih preneli svetu. nudili smo da im pokažemo novinarske legitimacije. nisu bili raspoloženi
Истовремени излазак из стана је хаотична ситуација и када немамо госта, немамо пуне руке разних потрепштина без којих је немогуће организовати дечији рођендан. Потребна су бар 2 сета гардеробе јер сем елегантних слика биће потребно и мало потрчати бос по песку јер такви су услови. Имајућу у виду да Алцхајмер више није потпуни
"U vreme mog mandata izborili smo se za predsedavanje i umesto da danas Srbija bude inicijator rešenja za ukrajinsku krizu, Dačićeve izjave o neophodnosti mira u svetu su na nivou predstavljanja kandidatkinja na izboru za mis sveta. Srbija zapravo i ne predsedava OEBS-u, već statira u toj organizaciji, a umesto nje to u praksi čini Nemačka..." Ovo se neke od zamerki koje je Boris Tadić uputio pre nekoliko dana ministru inostranih poslova Dačiću.
U ova predrevolucionarna vremena ( a kad će revolucija - ne znamo) valjalo bi malo uvježbati i obnoviti repertoar borbenih kancona i jurišnih popjevki.
1.
2.
3.
Do pre dan ili dva ovde je identifikacija bila "Radio B92".
Voda ušla u server? Ne. Evo jednog interesantnog tvita:
Nema saoipštenja, nema nove programske šeme. Upokojenje u tišini informativnog radija u etru Srbije, u procesu u kome je u toku i eutanazija lokalnih medija.
Profit ždere sadržaj.
Od Velikog brata na ovamo ništa više nije isto.
Moj najjači
Otkud sam se sad toga sjetio? Pa ima više od trideset godina kako nisam pokušavao... otkad mi nije padalo na pamet ... još kad sam kao dječak od nekih 12 godina, išao u posjetu babi koja živi u gornjem dijelu grada, i usput izvodio jedan mali mentalni eksperiment.