Ja protiv tradicije ne mogu. Razmišljao sam da li da pišem blog o 'aljinama, razmišljao i na kraju odlučio da ipak ispoštujem tradiciju i dam svoj sud.
Sinoć sam na twitteru napisao da modna policija treba da stoji na početku crvenog tepiha i vraća kući sve one koji su se loše obukli, a takvih je bilo mnogo. Zato vam prvo predstavljam modne grozote sa crvenog ćilima:
(click na sliku radi uvećanja)
Natalie Portman: Jeste da nosi Dior haljinu iz 1954. godine, ali ovoj haljini je mesto u sredini 20. veka a ne na crvenom tepihu 2012. godine. Zli jezici bi rekli da nije imala para za novu 'aljinu, pa izvukla neku sa tavana.
"Mi smo zemlja lajavih kritizera koji ništa ne bi da rade,
a kad nekog pohvališ, odmah traže razlog da ga pokopaju.",
saže Bocvena, kako ona to već ume, moje obrazlaganje zašto se već sedam dana dvoumim da li da pišem blog o nečemu što je za svaku pohvalu.
Sve kažu nema tu ništa dok Nemac to ne napravi. Možda jeste tako ali kad je u pitanju suvo meso, čvarci, rakija, ma nemaju ne samo Nemci nego ni ostali tu šta da traže. Naše je najbolje. Deset nas radimo zajedno u maloj grupi a samo jedan Nemac. Naslušali se svega i svačega ali niko od njih ništa naše nije probao. Pao je dogovor čim se dođe iz Srbije da se donese kontigent na degustaciju a posle možemo da otvaramo radnju i da primamo narudžbine.
Neverovatno, nikakvih reakcija na Blogu na Sporazum i našu svetlu perspektivu, pa moram ja da uskliknem (više puta):
Živeo Boris Tadić!
Živeo Borko Stefanović!
Živela Edita Tahiri!
Živeo Vilijam Berns!
Živela Angela Merkel!
Živela Hilari Klinton!
Evo nas opet u Otavi, u poseti finoj dami koja je fino drustvo.
Ova pesma u originalu glasi ovako:
We Die And See Beauty Reign
We die and see
Beauty reign
We die and see
Beauty reign
And on and on
The final trace
Shall know its place
And slow erase
Still, it never ceases to amaze me at how many times, in the course of a normal month, week, day, and (on bad days) hour, people will invoke this sentence as a definitive argument and statement of fact.
Pitanje koje najviše muči investitore na Beogradskoj berzi jeste da li ima svijetla na kraju tunela koji prati kretanje srpskih akcija? Jedan od važnijih faktora za izlazak iz tog tunela, koji je i ranije karakterisao domaću berzu, je veoma slaba likvidnost našeg tržišta. Čak i u najboljim berzanskim danima veoma rijetko se dešavalo da promet nekom akcijom bude veći od milion EUR dnevno (osim kada su bile u pitanju dogovorene blok transakcije). Ovih dana smo svjedoci da je ukupan dnevni promet akcijama oko tog iznosa, što u svjetskim razmjerama ukazuje na mikro tržište koje je potpuno nezanimljivo iole ozbiljnijem investitoru. Optimisti će reći da postoji likvidnost, ali na većim berzanskim cijenama, ali bez većeg prometa na trenutnim ili nižim cijenama, neće biti ni većih investitora, koji bi mogli da ponovo pokrenu tržište. Čeka se ko će prvi popustiti, prodavci ili kupci, realnije je očekivati ovi prvi.
Za sada u Novom Sadu sutra u 15 i Beogradu sutra u 14.
Gost autor - Aleksandar Blagojević pirat.
Dragi naši,
kao što znate već godinama upozoravamo na ACTA-u i njene potencijalne užasne posledice. Sada, posle #ACTAtalks je postalo očigledno da smo najkompetentnija grupa u Srbiji koja se bavi tim pitanjem.
Pre desetak dana sam okačio blog sa samo jednim linkom, koji sam ubrzo obrisao, jer sam želeo da napišem i propratni tekst. Hteo sam da pomenem SOPA i PIPA, kontraverzne zakone o kojima je već bio reči na blogu, kao i hapšenje vlasnika megaupload.com sajta, kao i gašenje samog sajta.
Sva ta priča je postala sitna, nakon današnje vesti iz Britanije, za koju se još uvek nadam da je neistinita.
Bilo je to u prvoj polovini šezdesetih godina prošlog veka, u naše društvo, čvrsto povezano svakodnevnom zajednošću i deljenjem više dobra nego zla, hrupio je, kao da je s neba pao, Sveta. Ako me sećanje ne vara, a ne vara, njega je jedno veče ispred samiške gde smo se skoro profesionalno bavili Alhemijom, kombinujući BIP-ovo pivo i albanski konjak, Skenderbeg beše(?), dovela Vera moja komšinica i vršnjakinja, prelepa, prćonosa stjuardesa. Sveta je na prvi pogled izgledao very macho, krupan, stasit, grgurave kose, izuzetno maljav, i mali prsti na šakama su mu bili obrasli dlakama. Bio je stariji od Žuleta i Bore budućeg potpukovnika, dve, tri a od mene i Ljuše, osam, devet godina. Da je živ, danas bi imao sedamdeset tri, četiri godine.
Poštovani čitaoci ovog bloga,
sa zadovoljstvom Vam predstavljamo 4 filma. Ove filmove smo snimali prošlog leta u Berlinu, zajedno sa drugarima iz Francuske i Nemačke.
01. The Damned Yard (autori: Aleksandar M. Gajić, Elzn Hebersetzer, Velimir Mladenović, Christina Shroder, Konstantina Soldatou)
Ovaj film govori o životu radnika koji su za vreme prisilnog rada boravili, živeli u barakama u Berlinu.
Policija je pratila poznatog dilera Šoneta. U trenutku primopredaje vataju ga sa nekom ženom:
"Gospođo ispraznite džepove i dajte ličnu kartu."
U tom trenutku policajci naravno da nemaju pojma ko je BS kao ni 98% Srbije. Piše se zapisnik, izveštaj, šta već, uzimaju se otisci. Prvom prilikom BS obaveštava moćne prijatelje i ceo slučaj se najstrašnije zataškava uz tvrdnju "našeg" policajca da je izveštaj pocepan. Nije. Uvek postoji kopija. Posle laganog šoka od 20-dana BS nastavlja da radi ono šta najbolje zna, da se upljuvava u odabrane nepravilnosti u vladajućeoj koaliciji. Nekom puca film, vadi kopiju i predaje novinarima. Alo to objavljuje bez ikakvog moralisanja, suvoparno, crno belo, kao da je tekst iz Politike ili Danas. Ništa tabloidno. BS šokirana. Dačić šokiran. Koalicija u šoku. Kreće pljuvačka. Pljuje se po onima koji su objavili a posle i po onima koji su je hapsili. Na kraju se pljuje po onima koji su osudili njeno ponašanje.
Pretpostavljam da će se određen broj čitalaca ovih redova pogledati u ogledalu i setiti čaršijake priče o hapšenju BS koja se knjižila kao trač.
Druga varijanta je da je murija zamolila za tišinu jer se radi o široj akciji u kojoj je Šone samo mali Šaraf. međutim predmet curi iz tužilaštva.