Nedavno se desila interesantna „tehnička greška". Rejting agencija Standard & Poor's (skraćeno: S&P) je poslala pogrešnu poruku odnosno upozorenje velikom broju svojih pretplatnika širom sveta sa informacijom da je kreditni rejting Francuske sa trostruko-A (triple-A) snižen na sledeći nivo.
Često se dešavaju različite tehničke greške koje mogu imati visoku cenu. One mogu biti posledica nepažnje, nemara, nepostojanja ili neadekvatnih procedura rada ili provera. Neke greške u prošlosti su mogle da dovedu do ogromnih šteta i drugih dramatičnih posledica. Ovo je otvorilo i pitanje: kako se proverava softver, koliko se detaljno brine o njegovoj tačnosti i preciznosti rada, kao i o sigurnosnom aspektu, kao i odgovornosti.
Znam koliko je truda i odricanja bilo potrebno. Njegovog i njegove porodice. Ali i upornosti. Zacrtao je sebi da će biti najjači na svetu i uspeo u tome.
Pozivam sve zainteresovane na retrospektivnu izložbu: Nune Popović i grupa Magnet - Živela sloboda! Otvaranje je u petak, 18. novembra, u 19 časova, u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu, Dunavska 37. Izložba će trajati do 15. decembra 2011.
Izložbu prati i istoimena monografija, kao i veb-sajt www.magnet.nune.biz
Postavka se sastoji od velikih printova izabranih fotografija Magnetovih akcija, dokumenata, faksimila, press klipinga i sačuvanih artefakata, uključujući i video snimke. U monografiji je sve predstavljeno još detaljnije, sa mnoštvom off the record priča i podataka, ali i analizama Magnetovog delovanja. Veb-sajt takođe nudi dosta materijala i mislim da ga vredi pogledati, a vremenom će biti dopunjavan.
Milan Nikolić
Rivalstvo dve komercijalne televizije čija imena počinju na isto slovo, P naravno, sve više liči na dominantne sadržaje njihovih programa. I u tim sadržajima se slažu kao i u ovom slovu P. Razlike su u nijansama, tek toliko koliko se razlikuju Turci i Latinoamerikanci. I njihove ljubavne stranpututice, filozofska i uopšte misaona lutanja, intimne zgode i nezgode. Razlika je samo u ambalaži. Da konkretizujemo, na Prvoj televiziji znaju da podese svetlo, urede studio, efektno odomaće neku franšizu, postave kadar, naprave špicu. Na Pinku to nikada nisu naučili.Dalo intervju za nas najveci tabloid. OK. Ko sve nije bio u novinama, neka i njega mucenog.
Onda ga se u jednom trenutku stavlja pred konstataciju: "Za sve loše rezultate ove vlade krivite Mirka Cvetkovića".
Kraj citata.
FYI -- Mirko Cvetkovic je upravo onaj seriozni gospodin kojeg s vremena na vreme zaticemo na funkciji Predsednika Vlade Republike Srbije.
Odgovara nas opozicionar na tu konstataciju i kaze: "...Srbiji treba energičan premijer koji ima hrabrost da donosi odluke"
Dobro.
Naslov bi mogao da glasi i manipulisanje narodom putem masovnih medija, ili instrumentalizacija masovnih medija ili Narode snago moja, narode marvo moja
Narod je uvek radije slušao slatke laži nego gorke istine, što su vladari i političari, bez obzira na sistem, to uvek koristili i danas koriste da bi bili na vlasti, a svoje interese prikazivali opštenarodnim.
Zahvaljujući savremenim sredstvima masovnih komunikacija sada je manipulisanje javnim mnenjem mnogo lakše i, naravno, maksimalno je prisutno u svim sferama. Iako se koriste naučna dostignuća iz oblasti socijalne psihologije i psihologije političkog ponašanja, na političkoj sceni ima dosta slučajeva koji se pre mogu svrstati u oblast psihijatrije.
Zato ne treba da čudi kada građani za mnoge političare kažu da “se nose“, a ne ponašaju.
Noam Chomsky je napisao Strategija manipulisanja ljudima putem masovnih medija, kako na globalnom , tako i na nacionalnom nivou. Ta strategija se otprilike svodi na to da javnost treba podsticati u prihvatanju prosečnosti, a ljude je potrebno ubediti ljude da je poželjno biti glup, vulgaran i neuk.
Evo tih 9 tačaka njegove strategije, a svako može da u okviru njih nađe i mesto naše političke scene i pozorišta.
„1. Upotreba nevažnog
Tražeći nešto drugo, kako to obično ide, večeras sam našao ovaj interesantan tekst Umberta Galimbertija iz 2007. godine; tekst je originalno objavljen u listu La Repubblica. Govori o nečemu što mislim da je relevantno za naše društvo, te osetih potrebu da ga podelim sa vama. Uživajte. Druge njegove tekstove oni zainteresovani mogu naći na Peščanikovom sajtu.
gost autor: ludipingvin
Vizuelni doživljaj počinje gotovo dokumentarno realističnim prikazom scene iz muzičkog studija. U ovoj sceni jedan od umetnika (Rizma) donosi flašu gaziranog napitka svom kolegi (Slovu) i ovaj drugi nakon ispijanja gutljaja napitka konstatuje da je flaša mućkana. Tu dolazi do kratkog i naizgled beznačajnog sukoba između dvojice prijatelja i saradnika.
Zove me sestra pre neki dan sva u šoku, kaže - imali su roditeljski sastanak kakav do sad nikad nisu imali. Čitala im učiteljica na sastanku odlomke iz nekog "zakona". Otkad to na roditeljskim sastancima čitaju zakone, i kakav je to novi zakon, pita me.
Pojma ne znam, kažem, ne verujem da je zakon, mora biti da je nekakav podzakonski akt. Šta su čitali?
Pa, kaže sestra, nešto o ocenjivanju, o tome kako pismeni i kontrolni zadaci ne smeju biti više od dva puta nedeljno, kako deca na početku godine treba da se testiraju da im se vidi "startna pozicija", pa posle da im se prati napredak... i sve tako nešto čudno, što dosad nikad nije bilo.
Završim razgovor te odem na sajt Ministarstva prosvete, i tamo nađem Pravilnik o ocenjivanju učenika u osnovnom obrazovanju i vaspitanju,
Krenem da čitam, a uspomene samo naviru...
Hemoroidi su veoma neprijatni čvorići koji prave probleme u vašoj guzi. Oni se najčešće pojavljuju uz osećaj svraba, ali mogu postati bolni i uzrokovati krvarenje. Ponekad hemoroidi mogu da izazovu zatvor, a priča se da su zabeleženi i smrtni slučajevi. Svako može da dobije hemoroide i sigurno ćete u svom životu sresti nekog hemoroida. Oni se razlikuju po veličini i mogu biti unutrašnji ili spoljašnji. U Srbiji su, takozvani unutrašnji hemoroidi, svuda oko nas i mahom su na vlasti ili na nekoj drugoj bitnoj društvenoj poziciji. Izuzetno ih je teško odstraniti i skloni su mutaciji. Mi živimo u vremenu hemoroida.
UVOD
Još kao mali maštao sam da napišem knjigu. Dok je moja starija sestra bila u školi, tajno sam uzimao njenu pisaću mašinu i, u početku, sa dva prsta kucao svoje prve romane u pokušaju. Posle nekoliko strana sam odustajao, jer napisati roman je veliki posao za koji nisam imao strpljenja. Kasnije sam razmišljao da pišem petparačke ljubavne romane, pošto su oni kraći, ali sam i od te ideje odustao. Biti autor takvih romana i nije neka posebna čast, a moja motivacija da napišem knjigu ogledala se jedino u tome da sam svetu hteo da dokažem da sam pametan. Danas u Srbiji svaka šuša može da napiše knjigu i to sigurno nije dokaz pameti, ali mnogo lepo izgleda kada ispod mog imena na vizit karti piše "književnik". Pošto je roman bio veliki zalogaj za mene, okrenuo sam se kraćoj formi - pričama, tako da je pred vama jedna zbirka koja je nastajala u periodu od 2006. do 2009. godine na Blogu B92.
Autor: Rodoljub Šabić
Podneta je i prva tužba protiv Poverenika za (informacije od javnog značaja i) zaštitu podataka o ličnosti. Javno komunalno preduzeće „Parking servis" iz Beograda podnelo je Upravnom sudu tužbu radi poništaja rešenja Poverenika, a uz nju i zahtev da Sud odloži izvršenje rešenja do okončanja spora, jer bi to izvršenje nanelo tužiocu „nenadoknadivu štetu".
Ova tužba zanimljiva je sama po sebi, kao „istorijski" raritet. Ona je u najbukvalnijem smislu prva tužba takve vrste kod nas, uopšte. Međutim, verovatno je zanimljivija iz jednog
Nemojte. Nije dobro. Ne treba nam nazad Služba Društvenog Knjigovodstva. Ni vreme koje ju je rodilo.
Problem nije u tome što mala i srednja preduzeća neće da plaćaju poreze i doprinose. Problem je u tome što nemaju.
Čudan svet ovi naprednjaci, to je na Voždovcu barem, grupica sastavljena od "kadrova" koji su u matičnim strankama, u koje su se učlanili dok su još verovali nešto, pa su tamo nešto pogrešili, preigrali se ili kako to već biva preskočeni i razočarani napustili tu stranku i otišli u SNS. Takvi su stičem utisak, u SNS-u čvsto rešeni da ne ponove greške koje su radili u "svojim" strankama, a kako su prošli nekakvu stranačku školu, poznata im je politička tehnologija, ta priča u zadnje vreme izgleda dosta konzistentno.
Konzistentno, da, etički poprilično odvratno, ali građani mog voljenog Voždovca na tu vrstu etičkih prekršaja nisu preterano gadljivi, ne zbog toga što su na prethodnim izborima upravo ovakvi primerci dobili izbore tesnom većinom, već zato što je ipak relativno pristojan broj gađana zanemario etičke dileme i na izbore ipak izašao. I zaokružio neku stranku. Dakle, u razmatranju nadalje etički argumenti nemaju nikakvu vrednost.