U petak pre podne mi je stigao mejl, u kom Medijska organizacija jugoistočne Evrope kaže:
Klan Kosova Television Journalist and Cameraman Attacked in Kosovo
Vienna, 9 September 2010 - The South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East and Central Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI) is alarmed by the recent attack on Klan Kosova Television journalist Valentina Ahmeti and cameraman Arben Restelica, in the town of Ferizaj/Urosevac.
According to information received by SEEMO, on 8 September 2010 TV journalist Valentina Ahmeti and cameraman Arben Restelica were investigating a case at the Gjon Sereci elementary school in Ferizaj/Urosevac, and were filming parts of the school and interviewing students and teachers. The director of the school attacked Ahmeti and Restelica and locked them in a classroom for 40 minutes. Restelica managed to call the police who eventually escorted the director of the school to the nearest police station.
Ovih dana me opet opsedaju analogije i preklapanja...
Međunarodni sud pravde u Hagu odlučio je da ne odlučuje ili da je secesija Kosova legalna ili šta već, kako ko čita i tumači. Sve u svemu, 'oladiše nas. E, evo i Generalna skupština Ujedinjenih nacija prihvatila rezoluciju čiji je najveći značaj, izgleda, da njome nismo rasrdili one koje kumimo. Vlast se, liči, baš trudi oko toga. Neću oko toga da cepidlačim, većina ovih što ih kritikuju prilično su doprineli da stanje oko Kosova bude nepopravljivo. Iz nekog razloga oni koji su na vlasti smatraju da je to jako bitno, pa se trude. Sve u svemu, ni oni ovim ishodima ne bi smeli
General, tako me zvao. Dve godine sam bio mlađi od njega a onda je to bila ohohoj razlika. Tih šest solitera, ubrzo nazvanih Šest kaplara, iznikli su, čini se preko noći. Oni sa Starog Sajmišta gledali su nas sa zavišću. Oficirska deca, dobro obučena, idu u gimnazije i na fakultete... a oni, žive u barakama koje su ostale od logora i u straćarama koje su njihovi očevi i majke podigli iza Savskog nasipa. Bili su kivni na nas, iako je to bilo
присетоми листајући . . .
а чак и да смисао не постоји,
љубав би га већ измислила,
под условом да је,
наравно било.
Svašta se prevodi sa jezika na jezik u toku US Opena, uglavnom
Ej, ceo dan sam nešto gnjecava i na ivici suza, a nemam konkretan razlog. Ma šta na ivici?! U neko doba sam izašla iz kancelarije, sela u kola i rasplakala se. A nije mi bilo lakše, samo sam morala da popravljam šminku i pravim se da mi je nešto upalo u oko.
Na povratku s posla opet me uhvatila ta nepodnošljiva tuga. I stanem negde na Banstolu, izađem iz kola i onako, samo sam stajala i gledala nizbrdo. I disala duboko da se smirim.
Došla kući kao da na leđima nosim teret od hiljadu kila. Ma znaš ono kad ti neki grč stisne grlo i nema šanse da progovoriš. Ovi moji znaju
Sve na svetu postoji da bi se napisala jedna knjiga.
Stefan Malarme
U Theresiapolis pristigli su vozom. Noću. Oko 3.30. Na stanici bili smo samo ja i par klošara. Ona je bila u nekakvoj crnoj pelerini opšivenoj krznom, na glavi je imala elegantan šešir s velikim obodom ispod kog su tek malkice virili pramenovi sede kose skupljene u punđu. Na rukama nosila je bele rukavice na kojim su tamnocrvenim koncem bili izvezeni nekakvi cvetni motivi (tek kasnije shvatio sam da su bili identični ornamentima koji se nalaze iznad južnog ulaza u Veliku većnicu Gradske kuće). Uprkos odmaklim godinama zračila je sasvim nesvakidašnjom lepotom kakvu, priznajem, nikada nakon ovog susreta nisam uspeo da pronađem ili uočim kod žena koje sam poznavao ili slučajno sretao na ulicama raznih gradova.
On je bio u izlizanom, prljavozelenom vojničkom šinjelu, punom fleka od hrane i pića, ispod kog je virila bela košulja s elegantnom leptir-mašnom.
Nik Boliteri sa autoritetom i lakoćom priča o brzini, vlažnosti i pritisku vazduha, jasno je da se u njegovoj legendarnoj teniskoj akademiji na Floridi i o tome puno vodi računa. I svojim izgledom ukazuje da je sa tog opuštenog sunčanog poluostrva: ima skoro 80 godina ali mu ten, vitkost i frizura sakrivaju deceniju ili dve.
U četvrtak ujutro smo se sreli ispred kafića Red Star, oko vrata nije imao nikakvu akreditaciju jer je verovatno jedan od retkih kojima to nije potrebno. Bavi se tenisom više od 50 godina, tokom kojih su kroz njegovu školu tenisa prošli Monika Seleš,
ukratko - zato što je bila siromašna i zato što je, sudeći po onome šta je pisala, tome bila sklona.
pre oktobarske revolucije pripadala je sloju kojem je gotovo sve bilo dostupno. pisala je pesme, čitala ih na sedeljkama, večito zaljubljena. tada je napisala, radujući se revoluciji, kako je samo "izvesnost nadolazećeg rata spečava da izvrši samoubistvo". napisala je ’’ja jedino u vatri pevam!’’, ’’kad bi samo izbio rat, kako bi život postao uzbudljiv, treperav, iskričav! tada bismo mogli živeti, tada bismo mogli umreti’’ i ’’nema pesnika bez ljubavi
Nulla rosa est (Ništa nije ruža)
Nekada davno lepo se govorilo: „Čovek je mera svega" (Ο άνθρωπος είναι το μέτρο όλων των πραγμάτων). Pritom se pod čovekom podrazumevalo "ljudsko biće", a ne isključivo muškarac. Na osnovu praćenja nekih najnovijih medija, ovih dana bi se, izgleda, moglo reći da je „žena mera - muškarca".
Znam, znam da je uvek nezahvalno govoriti o muško-ženskim odnosima u širem društvu, jer što god da kažemo uvek postoji mogućnost da budemo krivo shvaćeni. Naime, u pitanju
Posle četvrtfinala slede polufinala :)
A na meniju je specijalitet kuće - naše omiljeno jelo - meč protiv domaćina!
Ljudi generalno ne vole statistiku, ali je je volim (obožavam :)) i ona je vrlo slikovita (i neumoljiva ;)).
U košarci i vaterpolu, od raspada SFRJ, 17 puta smo se susreli sa domaćinima i 16 puta smo pobedili!
Od toga u košarci imamo skor 10:1 u vaterpolu 6:0
Thusly do I follow in rather oddly assorted footsteps by my Tube-imposed sequestration here in Kew during the thirty-six hour long 24 hour strike of the London Underground. I do not complain; there are worse places to be sequestered (and let us not reopen the file on Slavonski Brod...).
Selin Dion (puno ime Selin Mari Klodet Dion, Céline Marie Claudette Dion, rođena 30. marta 1968.) je franko-kanadska pop pevačica, povremeno i autor pesama, nosilac prestižnih Gremi i Žino nagrada. Svoju karijeru je počela ranih 1980-tih pevajući na francuskom jeziku, a na međunarodnu muzičku scenu se probila 1990-tih.
O njoj znamo mnogo, čini mi