(prvi deo teksta pod gornjim naslovom možete pročitati ovde)
Šmiranje i sufliranje
Možemo pretpostaviti da će sudski proces biti sve samo ne proces (i) strukturnim razlozima ovakve već poslovične katastrofe i tragedije tranzicijskih društava. Slično i haškom sudu gde su zasluženo završavali glavni i sporedni junaci
1. SEPTEMBAR
Priredba.
Ma kakva crna priredba!
Poluorganizovano trčanje i skakanje dece uokolo odrasle balerine uz zaglušujuću buku nekakve unapred snimljene, kao, muzike (a klavir stoji pored, za ukras, nema ko da ga svira), dok se roditelji guraju u zagušljivoj sali bez dovoljno stolica, sve na škrge dišući i sve usput nagađajući ko je balerina? Učiteljica li je, učenica osmog razreda li je?
E, deco moja, da vam baba kaže... u moje vreme se, bre, znao red!
Tu hor, tu dirigent, tu klavir, tu pijanista/pijanistkinja, tu recitatorski par koji vodi priredbu, tu pionirska marama, tu Titova slika... Mir i tišina. Red, rad i disciplina. Unapred naučene recitacije od kilometar i po. Drug Tito jaše na čelu kolone uz usku stazu planinsku... i taj rad.
(Programi savesti, 4)
Jasno, projekat nam nije prošao, ne kažem da je zbog onog detalja za koji je predlagano da ga izbacim ali evo, pre neki dan gledam jedan seminar o Cionizmu i Holokaustu, i pazi šta kaže lik, u muzeju Holokausta u Vašingtonu ladno su cenzurisali onu čuvenu izjavu: „Prvo su došli po komuniste... pa po homoseksualce... pa po Jevreje... pa na kraju i po mene..." - elem, izbrisali su savesni kustosi „komuniste", računaju da se čovek moguće prevario, da nije dobro shvatio ili zapazio
Gost autor: Deniz Hoti, Izvršni direktor, Organizacija za razvoj karijere i omladinskog preduzetništva "Connecting". Prenosim tekst odnosno saopštenje po njegovoj molbi. Deniz će se registrovati na blogu i odgovarati na pitanja.
Sledi tekst:
********************
Kampanja prikupljanja sredstava za otvaranje stvaralačke laboratorije
ili: Kad bih otišao na jutrenje