Ovako je nedavno Politika izvestila o događajima nakon sminanja novog spota JK „Tihi ubica" (boldirao ja):
Afera „Karleuša" potresa Karlovce
Novi Sad - „Lično se smatram poniženim zbog onoga se desilo u kolevci srpske kulture u Vojvodini, u zdanju koje treba da poštujemo kao svetinju. Time smo, nažalost, pokazali da ne poštujemo ni sebe ni sopstvenu kulturu", izjavio je juče pokrajinski sekretar za obrazovanje i kulturu dr Zoltan Jegeš, na konferenciji za novinare u Izvršnom veću AP Vojvodine, povodom afere koja je stvorena u najstarijoj srpskoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima oko nedavnog snimanja muzičkog spota pevačice Jelene Karleuše.
Naime, u noći između 17. i 18. decembra u svečanoj sali Gimnazije u Sremskim Karlovcima beogradska producentska kuća „Visual Infinity" snimala je kadrove za muzički spot pomenute folk pevačice u kojima se ona pojavljuje u vrlo oskudnoj garderobi u erotskim scenama zajedno sa razgolićenim mladićem.
Fanovi Jelene Karleuše su odavno navikli na erotiku u njenim spotovima i nastupima, pa za njih verovatno sve to nije ni najmanje čudno. Niko nije reagovao ni neposredno nakon snimanja, a ni danima kasnije.
Ali, kada su se sekvence s pomenutog snimanja pojavile na njenom internet sajtu i u programima pojedinih televizija, počela je serija protesta koja je do juče prerasla u aferu kojom se više ne bave samo u ovoj uglednoj prosvetnoj ustanovi, već i Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu, prosvetna inspekcija, a, kako je juče saopšteno, slučaj ispituje i policija.
Suština protesta je stav da je snimanjem takvih scena „oskrnavljena tradicija i ugled koji uživa karlovačka gimnazija" i zbog toga se najčešće prstom upire na direktora škole Radeta Zejaka. On je, međutim, u izjavi za „Politiku" rekao da je predstavnik te producentske kuće razgovarao sa njim, ali samo o mogućnosti snimanja, bez konkretnog dogovora posle kojeg je, po rečima Zejaka, trebalo da usledi i pisani zahtev, uz scenario snimanja. Usmeno mu je rečeno da je u pitanju spot „za neku baladu".
- Nije, međutim, stiglo ništa - rekao nam je Zejak. - Ja sam 17. decembra bio na putu. Od pojedinih radnika u školi sam sutradan saznao da je cele noći oko 50 ljudi iz te producentske kuće snimalo u našoj svečanoj sali. To je enterijer izuzetne lepote i umetničkih dometa i često nam se obraćaju televizijske i filmske kuće ili pojedini producenti radi korišćenja sale za snimanje pojedinih sekvenci, ali sasvim drugačije sadržine u odnosu na ovaj slučaj. Nikad nije bilo problema oko iznajmljivanja, a i ne sećam se da je to neko i plaćao.
Pojedini radnici u školi demantuju svog direktora, a isto je učinio i predstavnik te producentske kuće, tvrdeći da je Zejak i te kako znao šta će biti snimano, kao i da je producent za korišćenje sale na ruke isplatio naknadu od 30.000 dinara jednoj od radnica škole, dobivši za to priznanicu!
Juče je Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu saopštio da je u karlovačkoj gimnaziji pre dva dana obavljen i inspekcijski nadzor. U pisanom delu saopštenja se ističe: „Direktor karlovačke gimnazije je povodom ovog događaja preduzeo sve mere na koje je ovlašćen Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i Zakonom o srednjoj školi. Policijskoj stanici u Sremskim Karlovcima podneo je zahtev za pokretanje istražnih radnji povodom neovlašćenog ulaska u Gimnaziju 17. decembra i utvrdio odgovornost jednog zaposlenog lica zbog nepoštovanja radne discipline".
Kako saznajemo, veroučitelj u Gimnaziji traži da se pozove sveštenik koji će do Svetog Save osveštati svečanu salu u kojoj je snimljen spot, a svoj predlog je obrazložio „snimanjem neprimerenih scena pod kupolom naše najstarije gimnazije, u zdanju gde je nekada bila i Bogoslovija".
Pokrajinski sekretar Jegeš kaže da će stav o svemu što se događa u toj školi u nadležnom resoru Izvršnog veća biti obelodanjen nakon hitnih sastanaka školskog odbora i saveta roditelja, na osnovu policijskih nalaza i dobijanja kompletnog izveštaja od prosvetne inspekcije.
Na pitanje novinara šta misli o sadržini spota, Jegeš nije mogao da odgovori i „iskreno se izvinio", jer, kako je rekao, te sekvence koje su podigle toliko prašine u javnosti on još nije uspeo da pogleda, pošto mu to ne dozvoljava supruga!
***
Najznimljiviji delovi teksta svakako su pri kraju - Karleuša je, zbog erotskog sadržaja (koji nije pornografski), stavljena u rang nečastive sile: zbog njenog prisustva mora da se osvešta mesto nekadašnje Bogoslovije, jer je „oskrnavljeno". Ovakvo „isterivanje đavola" iz karlovačke gimnazije bilo bi, naime, samo relikt davno prošlog vremena kome bismo se mogli slatko nasmejati, da on ne nosi dijagnozu koja može pojačati i koju boru na čelu: ovakav anti-liberalni stav po pitanju javnog ispoljavanja seksualnosti smešta se u registar dijaboličnog, što ozbiljno dovodi u pitanje progres „seksualnih sloboda" u Srbiji. Takođe, s druge, svetovne strane, pokazuje jasne obrise tradicionalističke kulture koju podržavaju zvanične institucije, koje u stvari, kroz retoriku moralnog prestupa - povreda „kulturne svetinje" - baštine upravo ovu vrstu prikrirevnog crkvenog argumenta. Jer, ostaje nejasno, zašto bi snimanje spota ma kakvog sadržaja urušilo pretpostavljenu tradiciju, kada je ona, navodno sagrađena od svasvim drugačijeg, „visokokulturnog" materijala - obrazovanja, znanja, kulture i sličnih „poštovanja vrednih pojmova". Ali, na čemu se zapravo zasniva ova „teološka" hajka?
Jedno od objašnjenja nudi Srđan Damjanović u tekstu Halteri i „karovi" u kolevci srpske kulture, objavljenom na sajtu http://www.filozofija.info (boldirao ja):
„Suština hajke na JK izbija na videlo u izjavi jedne „anonimne i konzervativne" ličnosti, koja pregnantno formuliše zajedničku pretpostavku hajkača: Problem je u tome što se na spotu mogla videti bista mitropolita Stratimirovića, a sama pojava JK (slažu se svi), „skrnavi kolevku srpske kulture". Tek sticajem okolnosti sačuvan je tabu, ali je moderniji supstitutiv totemske životinje, „svetost" i „vrednost" kulta, doveden u pitanje. Ples oko totemske životinje je obavezujući referentni okvir za ogromnu većinu učesnika javnog života"
(...)
„Totemizam naše kulture zasnovan je na običajima zasnovanim na veri u krvno srodstvo i mističnu vezu između grupe i predmeta obožanja (biljka, životinja, a kasnije idol, ili ideja, sa kojima su povezani mitovi o poreklu). Veoma važno mesto u kulturi zauzima narušavanje ili skrnavljenje „duhovne kolevke", posteljice svih naših „vrednosti" i „svetinja", jer je totem povezan sa skrivenim tabuima i strogo ritualizovanim oblicima dodira. Dakle, naše vrednosti, da bi delovale fetiški moraju biti sačuvane od oskrvnuća ili narušavanja tabua. A ima li nečega svetlijeg i svetijeg od vrednosti „duhovne i kulturne kolevke srpstva", a time i podatnijeg za oskrvljenje. Takav kulturni obrazac se uspostavlja u trenutku plesa oko totetemske životinje i to u trenutku kada se mogući oskrnavitelj sprečava udarcem sekire po glavi. Na kraju, palijativno rešenje je jednostavno, treba samo zaštiti bistu (tabu), od pornografskog nasrtaja JK - valjda vezivanjem (crvenog) poveza preko očiju"
(...)
„Da li je estetska vrednost kao sinteze ličnosti koja prima delo i samog estetskog dela na bilo koji način narušena spotom koji je snimljen u Svečanoj sali Karlovačke Gimnazije? Da li je moje obrazovanje koje sam dobio u Karlovačkoj Gimnaziji na bilo koji način osporeno? Da li je integritet mojih profesora doveden u pitanje, kao i titula mitropolita Stratimirovića, njegova istorijska uloga i duhovni značaj? Na kraju, da li su forme prenošenja znanja i obrazci vrednosti i vrednovanja (kultura) koji se sastoje od jezika, običaja, institucija, umetničkih dela osporeni? Da li spot JK osporava bilo šta osim tabua koji i sami po sebi i proizvode turbo folk? Čine se da se odgovor može sasvim lako nazreti"
Zanimljivo je primetiti da ovako strog odnos Crkva nije oduvek imala prema ispoljavanju seksualnosti u sakralnom prostoru. Naime, sve do 363. godine i laodikijskog crkvenog sabora, vernicima je bilo dozvoljeno da unesu krevete u crkvu i imaju seksualne odnose, kako bi začeli uz pomoć više sile. Možete li zamisliti da, u borbi protiv bele kuge, SPC dozvoli vernicima seksualno opštenje u hramu svetog Save, na primer? Iako deluje neverovatno iz današnje perspektive, ova praksa je upražnjavana, a konzervativniji stav dolazi tek kasnije i varira tokom vekova - u XIX veku (i ranom XX) u Srbiji upražnjavan je „ritual bratimljenja", skoro identičan venčanju, iz čega američki medijavelista Bouzvel izvodi zaključak da, kada je bratimljenje istopolno, ono može da se tretira kao proto-gej brak (neke liberalnije hrišćanske zajednice upravo ovom tradicijom SPC podupiru teološki argument za validnost homoseksualnih brakova).
I ne samo to - napad je fokusiran na Karleušu ponajviše, iako je i muško telo prilično erotizovano i prisutno u spotu . Ona se prepoznaje kao glavni krivac ovog prekršaja (mada nije autorka spota) upravo zbog svoje „ skandalozne" istorije pune seksualno eksplicitnijih sadržaja, što svedoči i o mizoginom karakteru napada, inače opštem mestu i tzv. „građanske kritike" fenomena turbo-folka: ne zamera li naša „progresvina", „pro-evropska" scena, pored naglašenog erotizma, upravo modifikovanje tela (ono više nije dato u svojoj „izvornoj prirodnosti" što je „fetiš" tradicionalne, desničarske pozicije) i naglašavanje specifično ženskih obeležja estradnih protagonistkinja, kao što su grudi? Da li bi muškarac bio napadnut za sličan „greh"? Sumnjam. U tom kontekstu reaktivira se patrijarhalni motiv da je za sve u krajnoj instanci kriva žena, čak i kada je, očigledno, glavni krivac muškarac. Sledi odlomak iz studije Iv Levin Seksualnost i društvo kod pravoslavnih Slovena od X do XVIII veka, srednjovekovna «srpska priča o opasnosti preterane apstinencije»:
Uveče na Veliku Subotu, jednog sveštenika je progonio demon požude. Setivši se zahteva za apstinencijom njegova supruga je odbila da zadovolji njegove potrebe. Kao rezultat toga, sveštenik je izašao do štale i potražio olakšanje sa jednom kravom. Sledećeg dana, za vreme uskršnje liturgije, jata ptica su napala crkvu. Sveštenik je naredio da se vrata i prozori zaštite od napada i onda je u suzama pred pastvom priznao svoj greh. Sveštenik i pastva su tada otvorili vrata i izašli nepovređeni. Međutim, kada je sveštenikova žena izašla napolje ptice su se obrušile na nju i raznele je. Jasno je da je ona smatrana odgovornom za greh svog muža jer ga je ona na njega navela. (str. 222)
Iz ovog ilustrativnog primera otkriva se još jedan važan momenat u osudi Jelene Karleuše: ona je postvaljena u rang žrtvenog jarca čiji je cilj da na sebe preuzme tuđe grehe, u ovom slučaju onih koji ponajviše osuđuju - nije li javna sablazan nad spotom samo paravan ispod koga se kriju najraznovrsniji seksualni „prestupi" upravo onih koji „bacaju prvi kamen" - od srednjoškolaca pa sve do crkvenih predstavnika, za koje bi valjda trebalo da pomislimo da nemaju nikakav ili da vode seksualni život u „strogim granicama prihvatljivog"? Optužbe za pedofiliju upućene na račun zvaničnika SPC, kao i optužbe za „raskalašno ponašanje" srednjoškolaca, kojima se prebacuje i slanje sopstvenih porno-filmova putem mobilnih telefona, lako nestaju pred „skandalima" JK i bivaju potisnuti iz fokusa javnosti, makar za kratko, dok „ne operu ruke". Nismo mi „perverzni" - ona je!
Na kraju, treba primetiti da spot svoje desakralizujuće dejstvo crpi iz još jednog, relativno retkog motiva u savremenoj popularnoj kulturi - obožavanju smrti. Spot, u dalekim odjecima, podseća na Nika Kejva i duet sa Kajli Minog Where the Wild Roses Grow, gde nalazimo sličan momenat: on je voli zato što je mrtva, kao što JK voli njega iako je odsutan, pa na kraju i mrtav (a i nju vuče u smrt, jer je „tihi ubica").
Ovaj element „onkraj groba" obezbeđuje i nekrofilni oreol čitavoj priči, što naravno predstavlja jednu od najvećih moralnih transgresija, na koju se, gle čuda, nisu odlučili etablirani ili avangardni domaći umetnici, već jedna „seljančura", „glupača", i šta-sve-ne, koja se pokazuje subverzivnijom i progresivnijom od ogromne većine aktera javne scene danas u Srbiji.
Stoga, još jednom moja puna podrška Jeleni Karleuši, kršiteljki tabua, društvenoj reformatorki i vrhunskoj umetnici provokacije.