(Ovaj blog je nastao kao izraz čiste frustracije . Okačila sam ga ovde jer želim da ga što više ljudi vidi. Komentarisanje, naročito ako je glupo, nije neophodno.)
Ministre Mladene Šarčeviću,
Digitalna vas javnost ovih dana optužuje zbog nekih turbo folk stihova koji su se zatekli u školskim udžbenicima. Poželela sam da vas branim. Kud bi nam kraj bio kada bi ti stihovi bili najveći naš problem. Sve te Cece, Mace, Jece beznačajna su posledica svega onoga što ste vi i vaši prethodnici radili ili ste, što je još gore, propustili da uradite sve ove decenije, od Stipe Šuvara na ovamo.
Dakle za prostačke stihove ste u mojim očima abolirani.
Postoje druge, mnogo krupnije posledice vašeg rada i nerada za koje nisam sigurna da ste ih uopšte svesni, a javljaju se u vidu uništavanja generacija.
Evo sa čim se, recimo, ja suočavam:
Majka sam devojčice koja završava osmi razred osmoljetke. Moja je devojčica divno stvorenje, koje se s lakoćom adaptira na sve socijalne uslove u kojima se zatekne. Ove je godine, baš pred upis u srednju školu, malo manje divna a malo više čudovište, no pripisujem to pubertetu. Premda ne preterano ambiciozna, u školi se pokazala kao relativno vredna, disciplinovana i razumna. I uspešna, ako su te vaše petice merilo.
Do vaših se petica inače stiže mukotrpno. To su sati provedeni u školi, još sati nad knjigom i još sati plaćenih časova za paralelno privatno obrazovanje u koje vaš sistem uteruje sve roditelje u ovoj državi.
Ta deca, za razliku od odraslih, jedina vredno rade prekovremeno bez prava da dignu glas i bez ikakve satisfakcije. Nisu ona odgovorna za to što je kvalitet i što su efekti njihovog rada mizerni i sramotni. Za to ste odgovorni vi.
Vaše su petice osnovna jedinica vrednosti u osnovnim školama. Vaši nastavnici nemaju mandat da razgovaraju sa decom. Njihov je posao i zadatak da predaju, klasifikuju i uproseče. Moja je pametna devojčica (kao i većina druge dece) to odmah shvatila i kući se evo već punih osam godina vraća uglavnom sa svim peticama. Na moj ponos.
Računala sam da mi se dete, uz toliki uloženi trud, vreme i novac, koliko toliko solidno obrazuje. Mislila sam da će sa lakoćom, uz malo ponavljanja gradiva, položiti test za srednju školu. Bila sam ubeđena da su sve te petice siguran put za željenu gimnaziju i to bez problema.
Devojčici sam, kao i njenim drugarima (a svi prolaze kroz pubertet), govorila da treba da se opuste, da su već za sve to ocenjeni i to odličnim ocenama. Treba samo malo da osveže ono što već znaju. Kako sam ih prevarila! I kako sam se prevarila.
Preliminarni test za upis u srednju školu je u našoj osnovnoj školi uradjen prilično katastrofalno a vidim da rezultati nisu bolji, čak su ponegde i gori u drugim školama. Zapitala sam se u čemu je problem. Uzela sam testove, počela da ih čitam i sve je bilo jasno.
Vi decenijama peticama nagradjujete memoriju i reprodukciju zapamćenog gradiva. Na testu, verovatno prepisanom iz nekog naprednijeg evropskog sistema, odjednom, tražite da se to gradivo na neki način poveže. Tražite nešto što nikada od dece u našim školama nije traženo. Nešto sa čim se nisu susreli.
Naša su deca trenirana da budu eksterni hard diskovi sa dobrom radnom memorijom. Odjednom od njih se traži da budu mobilni telefoni koji na klik povezuju pojmove. To su različite sprave sa različitim upotrebnim karakteristikama.
Ogromna količina podataka je u glavi prosečnog srpskog učenika zapamćena za potrebe te petice. To inače katastrofalno sročeno gradivo sutradan će, nakon reprodukcije, biti izbrisano iz glave. Mora biti, jer novoj količini podataka treba prostor. I tako u krug.
Ministre Šarčeviću, deca, koliko god da im je razvijena memorija, ne mogu sa tom sposobnošču ništa da urade u životu. Ona se ne mogu takmičiti sa mobilnim telefonom. Najgluplji telefon ima sto puta bolju memoriju od najgenijalnijeg srpskog deteta.
I ova je, kao i skoro sve prethodne generacije pokusni kunić. I ovde ste izvodili radove prepakivanja poena. Ispalo je da je sistemski test (a, b, c, d pitalica) dobio na značaju u odnosu na sve ove sakupljene petice. I to ne bi bio problem kada bi taj test bio usklađen sa onim što je do sad sa decom bilo rađeno i šta je od njih traženo. Ali problem ipak postoji.
Posebnu mi je pažnju privukao loše uradjen test opšteg obrazovanja. Vi ste to nazvali kombinovanim testom. Ako je već kombinovan, zašto niste u toj kombinatorici našli prostor za strane jezike, tehničko obrazovanje, fizičko vaspitanje i po meni najvažnije: istoriju umetnosti i informatiku? Naša su se deca i u tim predmetima osam godina mentalno i memorijski angažovala. Istina, informatika je tretirana kao deveta rupa na svirali.
Pozivam vas da vi rešite test za upis u srednju školu. Rešite ga javno. Šta god da ste stvarno ili lažno završavali od škole (to se u vašoj vlasti nikad ne zna) kroz osnovnu ste morali proći. Kao svršeni osnovac, zašto ne rešite taj test i utešite tu decu. Pokažite im eto da se sa stečenim znanjem iz ovakve osnovne škole, vremenom, može i do ministarske fotelje. Rado ću vas u tome podržati.