Pre nešto više od dve godine moju sestru je na povratku sa lokalnog jezera ustopirao komšija. Leto je bilo, vruće popodne. Oboje su, svako sa svojim prijateljima, proveli opušten dan. Povezla ga je, bez dvoumljenja. Znalo se da je .. onako.. bio je malo na odeljenju psihijatrije, ali već dugo se činilo da je sve manje više u redu. Sutradan je pozvana na razgovor u policiju.
Poštovani blogeri
- iskreno dirnut pažnjom blogera AO koji je ponudio da kod njega mogu da objavim svoj tekst
a
Incident kojim je obeleženo otvaranje ovogodišnjeg Novosadskog salona - najstarije likovne manifestacije u Vojvodini, u organizaciji Kulturnog centra Novog Sada - samo dva dana nakon otvaranja uzima razmere događaja koji pokazuje potencijale da dovede do značajnije transformacije ove, već duži niz godina, otužno provincijalne manifestacije. No, idemo redom:
Otvaranju ovogodišnjeg Salona prethodila je Inicijativa koju je potpisalo 50 od ukupno 56 umetnika koji učestvuju na ovogodišnjem Salonu, usmerena ka gradskim vlastima u Novom Sadu u kojoj se od gradonačelnika Igora Pavličića i Gradske uprave za kulturu traži da preispitaju budžet namenjen kulturi, kao i da pristupe rešavanju statusa umetnika i umetničkih udruženja u gradu: Nedefinisanost kulturne politike, nerešeni status umetnika, njihov radni i životni prostor, budžet namenjen kulturi i način kako se njime gazduje jasni su pokazatelji zapuštenosti kulture u Novom Sadu... Očekujemo da prigodna beseda na otvaranju Novosadskog salona zaboravi na floskule o sjaju i uspesima novosadske kulture, da Gradska uprava za kulturu bude generator kulturnog razvoja grada i da konačno ponudi korektne uslove za dijalog i kreiranje nove kulturne politike... (Nikola Džafo, jedan od pokretača Inicijative)
Kako na otvaranju nije uočeno prisustvo gradskog ministra za kulturu Andreja Bursaća, niti bilo kog drugog iz gradske uprave ceremonija otvaranja na par minuta prekinuta je zvucima pištaljki ─ instrumentima kojima se grupa umetnika koja se predstavlja kao Orkestar za vanredne situacije poslužila kako bi izvela pesmu "Marš" posvećenu gradskim vlastima i njihovom nemanju nikakve kulturne strategije, a u znak podrške umetnicima i umetnosti.
11. novembar 2009. | 11:55 | Izvor: Gejta
Beograd - Gej aktivista Predrag M. Azdejković proglasio je danas epidemiju pederitisa na teritoriji Srbije.
Azdejković je, na konferenciji za novinare u parku kod autobuske stanice, rekao da naredba za proglašavanje epidemije pederitisa podrazumeva obaveznu vakcinaciju svih muškaraca koji žive na teritoriji Republike Srbije (sa ili bez Kosova nije navedeno).
Azdejković je dodao da su zgodni muškarci od 18 do 35 godina posebno rizična grupa i oni će imati prednost u vakcinaciji. Prvo zgodni frajeri i sportisti. On je dodao da su dovoljne količine vakcine protiv pederitisa obezbeđene, ali se mogu nabaviti samo kod njega. Ako se na tržištu pojave neke druge vakcine, to treba odmah prijavite tržišnoj inspekciji, jer su u pitanju falsifikati. Jedine prave i medicinski testirane vakcine se mogu nabaviti SAMO kod njega. Vakcina košta 1000 dinara i vakcinacija se plaća u kešu na licu mesta. Posle mesec dana potrebno je primiti još jednu, koja košta 1000 dinara i posle godinu dana još jednu, koja takođe košta 1000 dinara. Revakcinacija je obavezna, jer u suprotnom sebe izlažete povećanom riziku od pederitisa.
citam ovo
Broj Danaca inficiranih gripom A raste tako brzo, da bolest napada pre vakcinacije.
"Voleo bih da je epidemija malo pričekala. Ovakva epidemija traje 8 do 12 nedelja, i polovina onih koji će se inficirati, inficiraće se u naredne tri nedelje. Rekao bih da ćemo sigurno uspeti da dopremno do polovine rizičnih pacijenata, ali stvar je hitna, tako da apelujem na one iz rizične grupe da zakažu termin za vakcinaciju", kaže direktor Statens Serum Instituta, Nils Standberg Pedersen.
Jedno od viđenja koje je izneo pisac Daniel Pink u svojoj knjizi A Whole New Mind, je da se čovečanstvo kreće od društveno ekonomske realnosti koja je bazirana na logičnim i linerarnim mogućnostimaInformativne ere, ka društvu i ekonomiji koje će se zasnivati na inventivnoj razradi potreba društva koje će imati u vidu širu sliku – Konceptualna Era.
Implikacija koja se nameće u Konceptualnom pristupu je da će u bliskoj budućnosti umetnost, dizajn i konceptualan način razmišljanja (right – brain qualities) imati značajnu prednost nad naučno inženjerskim pristupom (left – brain qualities). Tehnička strana će biti ili automatizovana ili prepuštena zemljama (u smislu koji se podrazumevaju u outsourcing odnosima) koje je mogu nadoknaditi po nižoj ceni kao što su Indija, Kina I Filipini.
Mog prijatelja,koji preko 40 godina živi u USA zamolio sam da mi objasni, kako funkcioniše sisem sa Food Stamps/bonovi za hranu/. Čini mi se da je njegovo objašnjenje zanimljivo,pa ga prenosim u celosti u nadi,da ćemo jednog dana biti bogata država,koja će imati mogućnosti da na socijalnom planu učini tako nešto za svoje siromašnije gradjane.
Food Stamps je Federalni program u zajednici sa Republikama.Njihova novcana vrednost varira po Republikama, jer je vezana za SSI(Supplement Security Incom)dodatnu novcanu pomoc,koja takodje varira u zavisnosti u kom State-u zivis.
Drzava
Hodajuci na zapad duz Danforth avenije oko pola sest popodne zatekla me je jedna misao: ne znam da sam u Torontu ikada presla jedan most, svojim nogama, peske. Bila sam ne malo iznenadjena tim otkricem, jer most kojim se avenija zavrsava nije daleko odatle
Tiodorović je, obraćajući se članovima komisije upitao da li zanju za ponudu "Torlaka", na šta mu je odgovoreno da ne znaju.
Tiodorović je potom konstatovao da je ponuda data 15 minuta pre početka otvaranja ponuda, a potom je počeo da čita ponudu "Torlaka", što je izazvalo negodovanje pravnog zastupnika “Jugohemije”, odnosno “Novartisa”.
Tiodorović: Uvozni i ponuđač bi bio institut za virusologiju "Torlak". Količina je tri miliona doza.
Predstavnik “Jugohemije”: To nema pravo da se čita. Vi nemate pravo ovo da čitate. Nemate pravo.
U poslednje vreme moje raspoloženje se kreće po nekoj vrtoglavoj sinusoidi, a zajedno sa tim turbulentnim promenama, moj odnos prema komunikaciji, kako ovoj virtualnoj, tako i onoj realnoj, varira od gađenja do neodoljive fiziološke potrebe. Kako polako ponovo uranjam u „plus fazu", počinjem veoma obazrivo da čitam e-mailove i da odgovaram na neke od njih,
Raspustilo nam škole po Srbiji. Ovog puta se setilo i Vojvodine, da ne bude mi se stalno nešto odvajamo.A i kukali smo, bre, baš nas potreslo što nas ministar onomad zaboravi. Mislim, nije da mi volimo te vanredne raspuste, nego smo se nešto osetili zapostavljeni. Kad je grip, nek je za celu državu, nemoj i po tom osnovu da se delimo.
A đaci danas radosni, pa mi nešto bilo žao da im kvarim veselje pričom o radnim subotama. Malo me nervirali kad su skočili da se ljube i čestitaju jedni drugima, k'o da su dobili premiju, a ne pretnju zarazom, al' šta znaju deca šta je H1N1!
I
Ja zaista ne mogu da verujem kome je u vladi povereno da radi reformu penzionog sistema. Sa svojim timom. Sa 2.5% glasova na prošlim izborima. Bez da je napustio granice bivše proširene domovine. Bez da govori i jedan strani jezik. Najveće opterećenje poreskih obveznika i budžeta. 4 milijarde evra tereta godišnje. Reforma od koje zavisi ekonomska budućnost Srbije i konkurentnost njene privrede ...
Reforma treba da pođe od toga da se od donošenja novog zakona napravi presek i podela na dve grupe: trenutni penzioneri i akumulirane godine staža onih koji još nisu u penziji u jednoj grupi i nove godine staža za sve građane koji još uvek rade. To je i pravedno, a i pride dovodi do eliminacije nepotrebnog potpredsednika iz odlučivanja o mojoj i vašoj budućnosti.